Verujem da svako u gradu Beogradu, ima svoj omiljeni deo grada, ulicu, mesto, adresu. Takva mesta podsecaju na lepe trenutke, mladost, srecne dogadjaje...Sto se mene tice to je Bulevar ( revolucije, Kralja Aleksandra... kako god) i broj 67 - Pravni fakultet. Mislim i vecini onih koji su najlepsi deo zivota proveli u toj ulici i u tom zdanju. Mnogo godina je proslo od kada sam noseci potrebne dokumente zurio Bulevarom da se upisem gde sam zeleo. I danas kada mogu sa zadovoljstvom prosetam Bulevarom. To je ulica koja pocinje zdanjima velegrada , a negde dalje nastavlja malim zanatskim radnjama, sve do puta u predgradje. Kako je napisao M. Kapor, ulica u kojoj putnik namernik moze za dva sata sagledati istoriju grada, lice i nalicje prestonice.
Ali ... uvek ima to ali, kad se danas od Pasica krene Bulevarom, vidis kako nema vise ( "Tri lista duvana"- odavno), male knjizare ( na kojoj je pisalo - Imamo sve knjige za pravni), "Male madere" "Zupske kapljice", galerije u kojoj su se izlagale fotografije... Sada vec dugo vremena nema ni "Grgeca" mesta gde smo svi "odradjivali" deo predavanja, vezbi kolokvijuma. I tako moze dalje ulicom...Njihova mesta zauzeli su drugi objekti, drukcije svrhe i namene. Cena napretka, progresa, sta li ?
Mozdda sam s godinama postao nostalgicni sredovecni tip, mozda tako mora, mozda...
Samo ne znam, mora li bas sve da se izmeri novcem ( "...novac kao mera vrednosti" ), A ne znam ni da li sam nesto sladje u zivotu pojeo od onih virsli i kobasica u kioscima PKB-a , sa jogurtom u tetrapaku.
Mozda bi ponesto mogli poput drugih, da sacuvamo, a cega se s lakocom lisavamo.
Da li je ovo ..."zal za mladost" , vrag bi me znao. Tek, sve ide. Na zdravlje.
Ali ... uvek ima to ali, kad se danas od Pasica krene Bulevarom, vidis kako nema vise ( "Tri lista duvana"- odavno), male knjizare ( na kojoj je pisalo - Imamo sve knjige za pravni), "Male madere" "Zupske kapljice", galerije u kojoj su se izlagale fotografije... Sada vec dugo vremena nema ni "Grgeca" mesta gde smo svi "odradjivali" deo predavanja, vezbi kolokvijuma. I tako moze dalje ulicom...Njihova mesta zauzeli su drugi objekti, drukcije svrhe i namene. Cena napretka, progresa, sta li ?
Mozdda sam s godinama postao nostalgicni sredovecni tip, mozda tako mora, mozda...
Samo ne znam, mora li bas sve da se izmeri novcem ( "...novac kao mera vrednosti" ), A ne znam ni da li sam nesto sladje u zivotu pojeo od onih virsli i kobasica u kioscima PKB-a , sa jogurtom u tetrapaku.
Mozda bi ponesto mogli poput drugih, da sacuvamo, a cega se s lakocom lisavamo.
Da li je ovo ..."zal za mladost" , vrag bi me znao. Tek, sve ide. Na zdravlje.