Dajem ostavku na mesto tvoje misli,
jer postaje tesan ovaj imaginaran sobicak
u kom su opet nocas cigare popusile mene,
a tuga se za srce lepi kao cicak.
Ostavljam ti nasu radio frekvenciju.
Polovinu jastuka i neresene ratove.
Kako god pogledam, ja u ovoj igri gubim,
ostavljam ti pesme i sve tvoje matove.
Ti kazes, odlazis, i da tako mora.
Tako treba. A ja tako necu.
Ne dam ovu bol za sve radosti sveta,
jer ja sam u tvome oku nasla svoju srecu.
Nocima umirem, jutrom opet radjam se.
Opet ista ploca kvari dobar san.
Danju lako smejem se, nocu lakse zaplacem
za svaki sa tobom propusteni dan.
Dajem ti slobodu da biras put bez mene.
Zivim da se uvek svega rado setis.
A meni je lako gurati polako
uz brdo sa kojeg ti najlepse poletis!
jer postaje tesan ovaj imaginaran sobicak
u kom su opet nocas cigare popusile mene,
a tuga se za srce lepi kao cicak.
Ostavljam ti nasu radio frekvenciju.
Polovinu jastuka i neresene ratove.
Kako god pogledam, ja u ovoj igri gubim,
ostavljam ti pesme i sve tvoje matove.
Ti kazes, odlazis, i da tako mora.
Tako treba. A ja tako necu.
Ne dam ovu bol za sve radosti sveta,
jer ja sam u tvome oku nasla svoju srecu.
Nocima umirem, jutrom opet radjam se.
Opet ista ploca kvari dobar san.
Danju lako smejem se, nocu lakse zaplacem
za svaki sa tobom propusteni dan.
Dajem ti slobodu da biras put bez mene.
Zivim da se uvek svega rado setis.
A meni je lako gurati polako
uz brdo sa kojeg ti najlepse poletis!