U zen vrtu koji ne zna za granice vremena, Bruce Lee pažljivo
posmatra kamenje raspoređeno oko njega.
Jung dodiruje površinu vode, proučavajući odraz koji se menja
sa svakim pokretom...
Bruce Lee:
Budi voda.
Jung:
Voda zna za oblik, ali ne zna za definiciju.
Bruce Lee:
Definicija je samo način da se um drži vezan za poznato.
Jung:
A ako se pustimo u nepoznato?
Bruce Lee:
Onda prestajemo da budemo robovi forme.
Onda smo tok.
**Jung gleda u talase:
Ljudi misle da su statični, ali u sebi nose sve arhetipove.
Smena kraljeva, ratnika, mudraca—sve je u nama, ali mi
mislimo da smo samo jedno od njih.
Bruce Lee:
To je pogrešno. U borbi ne misliš šta jesi.
Postoji samo trenutak, samo impuls.
Jung:
Možda je borba ono što nas najviše približava pravom
nesvesnom.
Bruce Lee:
Ne borba protiv nekoga.
Borba protiv granica koje smo sami sebi postavili.
Jung se osmehne:
Onda si možda pronašao način da spojiš mit sa
stvarnošću. Možda ti ne treniraš telo - možda treniraš
nesvesno da se oslobodi.
Vetar pomera površinu vode, oblikujući nepredvidive linije.
U tom trenutku, Jung shvata - Bruce Lee ne uči ljude kako
da se bore. On ih uči kako da prestanu da se opiru
sopstvenoj promeni...
