British Vs. American actors

Razlika je u mentalitetu... englezi, shkoti, irci su juroppljani... pa nam izgledaju pristupacnije... a ameri imaju nekako biger then life imidz... odnosno masineriju koja to pravi od njih... englezi moraju da beze u USA po pare... a ovde snimaju artie filmove... mada i Ameri mogu da odglume engleze bez problema... ali samo ako su dobri glumci -

Robert Downey, Jr je odglumio Chaplina bez problema


Monkeys!!!
 

He certainly has some Deniroism's. But there is something about Daniel's dramatic,
almost Shakespearan flair and old-world charm that I have never seen Deniro do.....
Look at the way he uses his hands sometimes or walks like a dandy...
Look at the scene when the rich people come to the Five Points and he charms the young rich lady..
DDL is like a savage poet. Deniro seems thoroughly modern in contrast..
 
Većina britanskih glumaca koje znamo su zanat pekli i ispekli u pozorištu. Zato što je kod njih pozorišni život mnogo bogatiji, i (glumačke) škole su ozbiljnije... Nisam sigurna, ali čini mi se da je 'filmski glumac' američki fenomen.

I da se vratimo čuvenoj anegdoti koja je odlična ilustracija za ovu priču: na snimanju Maratonca, Ser Lorens Olivije, pozorišni glumac, i Dastin Hofman, method actor (što u prevodu znači da proživljava ulogu, pa tako u ovom slučaju ne spava, ne jede i trči bos, ne bi li se bolje uživeo u istu), i onda mu Olivije postavi čuveno pitanje: Dečko, zar ti nije lakše da glumiš?

: )
 
Englezi su vrazji (sto bi rekla moja pok. baba) narod, rodjeni glumci koje je malo ko zajebaop na politickoj pozornici, majstori mimike i jedan od psiholoski najinteresantijih naroda, da ne govorim da gule Sekspira i klasicare u kazalistu do iznemoglosti, medjutim, ono sto ih odvaja od Amerikanaca, sem prebogate kazalisne tradicije (sto je Honduras vec spomenula) i "forsiranja" prepoznatljivog izgovora (RP, mada britanski sociolingvisti poput Trudgilla godinama ukazuju da "received pronunciation" bez obzira koliko smekerski zvuci ne bi trebao biti prestizna odrednica radi koje pate regionalni izgovori i dijalekti) je njihova sasavost i ekscentricnost koja ima veze sa odgajanjem (spanking a public schoolboy pogoto na starinski nacin u onim internatima, pa sublimacije docnije tijekom napustanja faze latencije, ta strogoca i autoritativno odgajanje elite se ispoljava u njihovo vojsci, od SAS-a, preko glumackih skola do aristokratije (starinska odgajanja damska, ta muchenja covjek mora proziviti te, stiff upper lip, klasican psiholoski obrazac, pa negdje mora iscuriti kreativno sve to) tradicijom i istorijom generalno.
Pogledati samo Parkinsonov intervju s Rowanom Atkinsonom, covjek izgleda kao idiot i svaki trzaj misica tjera posmatraca na smijeh a kad progovori, izrazava se tako tecno, lucidno i elokventno kao doktor nauka, milina ga slusati. Njihovi najveci komicari i glumci su djeca RADA-e (jedna od najzahtjevnijih glumackih skola na svijetu iako su inace takve ali tamo nenormalno treniraju klasicne vjestine, posebno glas i dikciju) ili Cambridge / Oxford alumni, a Madonna je rekla jos davno da su kinky i perverted (seksualno su slobodoumni i skloni eksperimentisanju) a Dostojevski je smatrao Engleskinje naljepsim zenama na svijetu (kad je posjetio London), to se moze odnositi na intelektualne aspekte odnosno dekadentnu perverziju uma, a pristup realizmu im je dobar, dok su Ameri ono najbolje u glumi ipak pokupili od Rusa (od Stanislavskog pa nadalje) pa konsolidovali preko evropskih Jevreja dok Englezi, cak i njihovi voditelji na televiziji ili u dokumentarcima posjeduju nevjerovatnu eleganciju (od govora tijela preko minimalistickih gestikulacija, pa do najsitnih trzaja misica lica), moc dikcije i autoritet. Englezi doista rasturaju na tom polju (posebno ubojito je sto su svjesni toga) i od njih se moze samo uciti, uciti i uciti... Ovdje sam se vise koncentrisao na Engleze, u odnosu na odrednicu Britanac.
 
Poslednja izmena:
Englezi su vrazji (sto bi rekla moja pok. baba) narod, rodjeni glumci koje je malo ko zajebaop na politickoj pozornici, majstori mimike i jedan od psiholoski najinteresantijih naroda, da ne govorim da gule Sekspira i klasicare u kazalistu do iznemoglosti, medjutim, ono sto ih odvaja od Amerikanaca, sem prebogate kazalisne tradicije i "forsiranja" prepoznatljivog izgovora (RP, mada britanski sociolingvisti poput Trudgilla godinama ukazuju da "received pronunciation" bez obzira koliko smekerski zvuci ne bi trebao biti prestizna odrednica radi koje pate regionalni izgovori i dijalekti) je njihova sasavost i ekscentricnost koja ima veze sa odgajanjem (spanking a public schoolboy pogoto na starinski nacin u onim internatima, pa sublimacije docnije tijekom napustanja faze latencije, ta strogoca i autoritativno odgajanje elite se ispoljava u njihovo vojsci, od SAS-a, preko glumackih skola do aristokratije (starinska odgajanja damska, ta muchenja covjek mora proziviti te, stiff upper lip, klasican psiholoski obrazac, pa negdje mora iscuriti kreativno sve to) tradicijom i istorijom generalno.
Pogledati samo Parkinsonov intervju s Rowanom Atkinsonom, covjek izgleda kao idiot i svaki trzaj misica tjera posmatraca na smijeh a kad progovori, izrazava se tako tecno, lucidno i elokventno kao doktor nauka, milina ga slusati. Njihovi najveci komicari i glumci su djeca RADA-e (jedna od najzahtjevnijih glumackih skola na svijetu iako su inace takve ali tamo nenormalno treniraju klasicne vjestine, posebno glas i dikciju) ili Cambridge / Oxford alumni, a Madonna je rekla jos davno da su kinky i perverted (seksualno su slobodoumni i skloni eksperimentisanju) a Dostojevski je smatrao Engleskinje naljepsim zenama na svijetu (kad je posjetio London), to se moze odnositi na intelektualne aspekte odnosno dekadentnu perverziju uma, a pristup realizmu im je dobar, dok su Ameri ono najbolje u glumi ipak pokupili od Rusa (od Stanislavskog pa nadalje) pa konsolidovali preko evropskih Jevreja dok Englezi, cak i njihovi voditelji na televiziji ili u dokumentarcima posjeduju nevjerovatnu eleganciju (od govora tijela preko minimalistickih gestikulacija, pa do najsitnih trzaja misica lica), moc dikcije i autoritet. Englezi doista rasturaju na tom polju (posebno ubojito je sto su svjesni toga) i od njih se moze samo uciti, uciti i uciti... Ovdje sam se vise koncentrisao na Engleze, u odnosu na odrednicu Britanac.

...odlican post... ti ljudi se nekako i krecu drugacije... dikcija im je prava, cak i kada se deru... neka vrsta kontrolisane ludosti...

 
Brando je znao da izvuce Engleza iz sebe... evo ga kao high aristocrat pimp... a drunkard... a hero...


...a Brando je method actor, metod glume koji Honduras ocrni gore u postu... mada recimo ono sto gledamo u Tramvaju, je rezultat 250 predstava godisnje ... kada je jos uvek bi mlad i imao elan da glumi... posle ga je cela prica, gluma, slava smorila...
 
Ma nisam je ocrnela, nego mi je smešna anegdota, a i istinita... a ako su rezultati dobri, baš me briga kako su do njih došli.
Ali jesam ljubitelj engleskih glumaca, to sam rekla mnogo puta do sada - nije svesna odluka, nego mi od njih zastaje dah... što ne znači da ne volim Branda, de Nira, Paćina i mnogo drugih američkih glumaca. Ali, recimo, slučaj Meril Strip: žena je u svakoj ulozi savršena, gledamo je već dobrih trideset i kusur godina, i uvek je dobra. Ali - ALI! Meni tu nedostaje nešto nadahnuto, nešto iznenađujuće - njeno savršenstvo je nekako previše savršeno - ljudi nisu stvarno takvi - gde je iznenadjenje?
 
... pa onda gledaj Dajanu Kiton u Vudi Alenovim filmovima 70'... tamo je radila sve i svasta... maltene promeni 3 rasplozenja u 2 sekunde... iznenadjenje iza svakog coska...pravi komediju, ali onako posprdno... olako, , samo brbljajuci i praveci face... meni je ona bolja od Meril...

 
Meni nije. U Vudijevim filmovima je bila dobra, zato što je scenario odličan, i zato što je Vudi odličan, i zato što je imala relativno malo prostora, a i tu je preglumila nekoliko scena. Bila je dobra i u Kumu, kao mlada, ali čim dobije malo više prostora - pokvari stvar. Nikada nije igrala neki zahtevniji psihološki profil, a da to nije bilo loše (kad se samo setim onog TV filma na Hallmarku, gde igra džankija u snežno belom angorskom džemperu, dođe mi da propadnem u zemlju od sramote!). Nije loša u limunadama, ali je u suštini pozerka od glumice, kojoj je najvažnije da bude lepo obučena.
 
Brando je znao da izvuce Engleza iz sebe... evo ga kao high aristocrat pimp... a drunkard... a hero...


...a Brando je method actor, metod glume koji Honduras ocrni gore u postu... mada recimo ono sto gledamo u Tramvaju, je rezultat 250 predstava godisnje ... kada je jos uvek bi mlad i imao elan da glumi... posle ga je cela prica, gluma, slava smorila...

Zahvaljujem. Interesantno da je Brando sam priznao da mu je to najdraza uloga (William Walker), a sto se tice britanskih ekskurzija, on i Trevor Howard (ex-RADA) se nisu mogli smisliti na snimanju "Pobune" jer se Brando vise sprdao sa tim engleskim tradicionalnim pristupom glumi, od akcenta (sjeti se blesavog irskog u The Missouri Breaks sa Nicholsonom) pa do drzanja...
Cini mi se da Brando nije volio termin "method acting", to ga je uvijek ljutilo kad mu novinari (ili bilo ko) prisiju tu etiketu...
 
... Englezi nekako znaju da unesu vise drame u svoju glumu, cak i obicne karaktere znaju da naprave da izgledaju uceno, mozda je do jezika ( cak i kada gledas engleskinju u pornicu, i cujes onaj naglasak, imas utisak da se kara neka royalty, a ne ******)
A na koji to "engleski" naglasak misliš? Je l ovaj? :zcepanje:

, koji bi te ubili da te čuju da ih zoveš Englezima... :D
 
Meni nije. U Vudijevim filmovima je bila dobra, zato što je scenario odličan, i zato što je Vudi odličan, i zato što je imala relativno malo prostora, a i tu je preglumila nekoliko scena. Bila je dobra i u Kumu, kao mlada, ali čim dobije malo više prostora - pokvari stvar. Nikada nije igrala neki zahtevniji psihološki profil, a da to nije bilo loše (kad se samo setim onog TV filma na Hallmarku, gde igra džankija u snežno belom angorskom džemperu, dođe mi da propadnem u zemlju od sramote!). Nije loša u limunadama, ali je u suštini pozerka od glumice, kojoj je najvažnije da bude lepo obučena.

... u je, onda ja i ti imamo potpuno drugacije vidjenje iste stvari... meni je ona podjednako dobra, mozda cak i bolja, komicnija od Vudija u svim tim njihovim zahebavancijama... a sto se tice zahtevnije uloge, mada je po meni najteze biti komican... imala je ulogu bas kod Vudija... dramu Interiors... mislim da se zove...dobro je izvukla... ali ok, ja je van Kuma i Vudi Alenovih filmova nisam ni gledao( ne znam za taj dzanki film)... a ni Meril osim Lovca na jelene, onog ljubavnog sa De Nirom i onog rafting filma... tako da i nemam pravo da tu nesto palamudim...

... mozda mi je Dajana jednostavno kao pojava simpaticnija od Meril... nju ne mogu da zamislim da moze da pravi onakvu zahebavanciju sa Vudijem... slicno ono sto je Barbara Strajsend radila sa Rajanom O'Nilom...
 
I meni je Dajana simpatičnija kao pojava, nije to problem ... ali mi ne bi ona pala na pamet kada se priča o odličnim američkim glumicama. Ja bih se recimo rekla Laura Lini (Liney - stvarno loše stojim sa transkripcijom imena), ili Dženifer Džejson Li... i onda bih se češkala po glavi, i smislila još glumica koje su kao dobre, ALI... dok kod Engleza izbacim kao iz topa dvadeset imena, ženskih, ili muških, i onda se još satima prijatno prisećam... Ne znam da li je to zbog toga što nisam u prilici da gledam toliko engleskih filmova kao američkih, ali imam utisak da u Engleskoj uopšte ne možeš da stigneš na film, ako nisi ozbiljno dobar glumac... Džaba ti duge noge, visoko čelo ili lepe grudi - mora da se glumi !
 
dajan kiton je meni blam nje same
kao mlada karaterna glumica koja je znala da glumi i u dramama i ozbiljnim filmovima
kao matora nachisto prolupala u glavi i postala neka ali mekbil tresh glumica za razne zenske retardirane filmove i romantichne komedije za domacice
tuzno,mada zna ponekad i da iznenadi al generalno je postala sprdnja
ali ko zna mozda je i to bolje nego u svakom filmu biti ebeno isti i ni za gram se ne menjati ko meril strip..ma koliko to isto bilo dobro
 
Ali, recimo, slučaj Meril Strip: žena je u svakoj ulozi savršena, gledamo je već dobrih trideset i kusur godina, i uvek je dobra. Ali - ALI! Meni tu nedostaje nešto nadahnuto, nešto iznenađujuće - njeno savršenstvo je nekako previše savršeno - ljudi nisu stvarno takvi - gde je iznenadjenje?

E, bravo. To je ono sto fali Meril Strip. Ja nju ne smatram dobrom glumicom, po karakteru je ok, ali to su privatne linije koje nisu tema. Meril Strip glumi po P.S. Nema mnogo improvizacije, Marlon Brando mi je svuda imao neki macho pecat, a Al Pacino, kao da ima zatvor. Britanski glumci s druge strane, kao da zive na sceni. Eto, na primer Ovaj Del Boj. Imao je ulogu u "Muckama" kojoj se pkazala, pre svega komedija, ali i drama. Veoma dobar glumac. Nije se oslanjao na grimase i becenje kao nasi glumci poput Ckalje ili Gage Nikolica, ili na neki manirizam, poput Ljubise Samardzica.
oni su pre svega entuzijasti. ja sam imala jednog bivseg decka, koji je Englez i pri tom je bio glumac. Glumio je i u jednom filmu, koji je veoma poznat kod nas. Svo slobodno vreme je provodio u pozoristu. Mene je vodio da budem uz njega. Ne mogu da vam opisem, koliko je on, ali njegove kolege, posvecen poslu za koji nije preterano placen.
Meril Strip mi je kao i Hju Grant. On glumi Engleza, a u stvari izgleda kao da je progutao motku, sav drven. Englezi nisu takvi, a on glumi stereotip.
 

Back
Top