Branimir Štulić - Johnny

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Lada

Legenda
Poruka
52.167
Poznat pod nadimkom Johnny, rodjen u Skopju 11. travnja 1953. godine. Autor tekstova, kompozitor, pjevač, gitarist. Srednju školu je pohađao u Zagrebu, na Katarininom trgu (današnja Gornjogradska gimnazija), a studirao je na Filozofskom fakultetu, također u Zagrebu. Osnivač je, vođa i autor svih pjesama grupe Azra (osim teksta Pit...i to je Amerika koji je napisao Mile Rupčić). Od 1989. nastupa pod svojim imenom uz pratnju Sevdah Shuttle Banda. Vlasnik je tvrtke za zaštitu autorskih prava Azra Music. Trenutno živi u Nizozemskoj, gdje (navodno) prevodi Ilijadu i Odiseju na hrvatski, jer je nezadovoljan sadašnjim prijevodom.

Do osnivanja Azre 1977., Štulić je nastupao prateći se na akustičnoj gitari, izvodeći pjesme Beatlesa, narodne, regtime i starogradske, no uglavnom vlastite, koje će kasnije snimiti s Azrom. Grupa koju je osnovao se prvobitno zvala Balkan Sevdah Band, no nakon što je postala jak rock'n'roll sastav, ime je promijenjeno. Štulićeva najbolja i najznačajnija djela nastala su za Azru u razdoblju od 1979. do 1984. godine.

Od 1989. Štulić je pod svojim imenom objavio dva albuma, dvostruki Balkanska rapsodija i Balegari ne vjeruju sreći, a najavljivao je još jedan dvostruki pod nazivom Anali. Također postoji snimak (oko 60. min., snimljeno 1992.) pod radnim nazivom Sevdah za Paulu Horvat. No, od svog tog materijala, samo ih mali broj dostiže standarde Štulićevog ranijeg rada: Voljela me nije nijedna, Meni se dušo od tebe ne rastaje, Teško ovo život, Usne vrele višnje (prepjev Dylanove pjesme).

Štulić motive, slike, jezične forme i izražajna sredstva za svoje pjesme pronalazi u živom govoru svoga, zagrebačkog, urbanog okružja, za šankom, u krevetu, poslije koncerta. Jedan je od malobrojnih koji se svojim izrazom približio publici, a publika je u njemu vidjela sebe kroz pravi, sirovi, gradski rock'n'roll. Nije uzalud napisan grafit Johnny je bog.

Diskografija:
Albumi: Balkanska rapsodija 2xLP (Jugoton, 1989.), CD (Jugoton, 1990.) Balegari ne vjeruju sreći LP, CD (Jugoton, 1990.)
Ostalo: knjiga Big Bang, pjesme 1979.-1984. (samostalno izdanje, 1985.) video kaseta Klinček stoji pod oblokom (Jugoton, 1990.)
(Ri-rock.com)

Johnny_Stulic_CB.jpg
 
Gospodar samoće



Ona vuče moje niti
Ona čini moje sne
Dok ja listam stare novine
Ona bježi od dosade

Uspjela je da se smiri
Odlazi nekud nasamo
A ja maštam zatvorenih očiju
U mislima je pratim

Ona vuče moje niti
Ona čini moje sne
Dok ja listam stare novine
Ona bježi od dosade

Ona vuče moje niti
Ona je hladna i daleka
Kao gospodar samoće
Igra se osjećajima

Ona zna da je gledam
Odlazi nekud nasamo
A ja maštam zatvorenih očiju
U mislima je pratim​
 
Kao i jucer



Ruke su mi bile slani pijesak, sanjao sam te
Ruke su mi bile na oltaru mnogo godina
Zaronjene stijene placu
Svjetlost pocinje tihim mijenjanjem mojih pobuda
Kao i jucer
Iza zavjese
Mozda na mom licu nades tragove sjecanja
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
Da materijaliziram nemoguce snagom poruke
Razuzdanost histriona blisko odzvanja
Neka drugi broje krizeve
Kao i jucer
Iza zavjese
Ono sto me stalno plasi zvuci poznato
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Otkud osjecaj da gubis pouzdano zalede
Umjetnost te cini jacom nego sto pretpostavljas
Mozda tvoja slutnja vara, mozda umisljam
Htio bih da budes sretnija
Kao i jucer
Iza zavjese
Igracu pred tobom opet ulogu pjesnika
Mozda ne razumijes
Ali volim te.

Gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
Ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suvise
Stajao sam na peronu ljeta Gospodnjeg
Moglo je biti proslo stoljece
Kao i jucer
Iza zavjese
Zamisli da brdo slika putuje svemirom
Mozda ne razumijes
Ali volim te.
 
Srastanje, krivo srastanje

Budnosti nikad dosta
gospodjice od tri pedlja
na krivinama zadnji
vagoni ludjacki tresu
i mnogi prazne crijeva
zaboravljajuci stid
a oholost, nekad sudjena
da bude vrlinom
splasnjava na ocigled
i smrdi nadaleko

I nitko nema snage
da odagna propadanje
i nitko i ne pokusava
da bude vise od hladne zelatine
koja laprda medju krajnostima
kao rijetko *****
dok svi tvoji
besprizorni usrecitelji
i samozvani stovaoci onog
sto ne razumiju

I svi tvoji placeni nitkovi
dousnici i sjecikese
i svi tvoji mutavi
urlatori zvucnih titula
hrabro spletkare zasticeni
lopovskim kodeksom
koji stiti vjernike od zarazenih
a svaku duhovitost
uvijek i na vrijeme
efikasno lijece u samom zacetku

Pa kakvo ime da ti damo
gospodjice od tri pedlja
krivo srastanje gospodine
krivo srastanje
kao kad bogate prose za miraz

A talon nose ruzni i opaki
s necuvenom moci
da tjeraju sto zazele
mnogo ih je i strasno galame
obicno razbiju sva ogledala
na koja naidju
da ne ostane ni
pomen na ljepotu, yes​
 
Dao sam ti svoju ljubav

K'o da trazis neko lice
u dijelicu ogledala
U prazninu neku davnu
sjetno si se zagledala

K'o da trazis neke ruke
od samoce grube, ledne
U bistrini toplih suza
oci su ti drage, cedne

A ja kradom, neprimjetno
zavirujem u sne tvoje
i posmatram da li gledas
moje lice, ruke moje

Dao sam ti svoju ljubav
jer za drugo nemam dara
kakva sam to luda bio
znam da si me progledala

Dao sam ti svoju ljubav
misleci da nesto vrijedi
nismo isti, shvatio sam
osjecaj me rijetko vara

A ja i dalje bezuspjesno
razotkrivam tlapnje svoje
i nije pravo to sto cine
protiv mene rijeci moje
 
Izmedju nas


priznat cu ti da te volim
ako budes dobar drug
ako mi budes vesela i lijepa
bas onako kao u snu

priznat cu ti da te volim
reci ces mi ne budi lud
nismo na filmu zaboga
opusti se malo
i otkopcaj taj prokleti gumb

pa ako zelis da ti
donesem srecu
prepusti se meni
eksplodirati necu

prije vremena
obecajem ti to
veceras sam u formi
pun sam snage
ovo ce biti luda noc

priznat cu ti da te volim
na zgodnom mjestu uz put
kad zaustavis motor
i ugasis svjetla
poljubit cu ti ruku

priznat cu ti da te volim
smijes se i kazes jeftina stvar
kao slika sa naslovne strane
neka to ostane izmedju nas​
 
Anđeli

slinavi kurvari
bijedni genitalci
nezgodno potežu
ukrućenu vjernost
razbit će ti ličnost
slaniju od mora
odstupi korak ženo
gledaj
nezajazni anđeli
dolaze
kao krv crveni
anđeli
kao znoj opori
brutalni anđeli

ponekad u osam
ponekad u tri
lijevi skup ideja
dolje ispod nogu
otvori širom oči
tiho kao jeza
pušteni s lanca
gledaj
nezajazni anđeli

u kolima od plastike
u djevojačkim snovima
u majmunovom viđenju
u raspaljenim noćima
tko zna
ne bu dobro svršilo
 
Stojim na uglu, prijepodnevni sat
Zicam kartu za srecu u jednom pravcu
Stojim na uglu, siguran sam da znas
Karta mi je u dzepu u jednom pravcu.

Razmisljam, trazim razlog da ne brinem
Odlazim da ti kazem da te volim.

Stojim na uglu, izmedu deset i dva
Odlucujem se da ti pisem u jednom pravcu
Stojim na uglu, tako obican dan
Sanjam o tome da te nadem u jednom pravcu.

Stojim na uglu, prijepodnevni sat
Zicam pravu kartu za svoje snove
I da me postedis
Kad ti kazem da te volim.
 
Nemir I Strast


Ili je nemir (ili je nemir)
Ili je strast (ili je strast)
Ima tog ovdje (ima tog ovdje)
Isuviseeeee...

Ljeti prolijece na tisuce zdralova
U prvom sutonu jedan od njih
Skida prsten sa zelene narance
Predah izmedu ratova
(Predah izmedu ratova)
Zasto uzdisu stasale djevojke
Poljupce ionako nitko ne broji
Olovni kovcezi noseni maticom
Kriju sarena odlicja
(Kriju sarena odlicja)

Ili je nemir ili je strast...
Ima tog ovdje isuvise...
Pa solaza...
Ili je nemir ili je strast
Ima tog ovdje isuvise..
 
Volim te kad pričaš
U svom ovom ludilu
Slutnja gubi privid
Ogoljela do kostiju

Postaje stvarnost
Zaboravljena bol
Ne želim da te odvlačim
Daleko

Riječi poput bajke
Smiruje camotinja
ne brini netko pamti
Svaki tren u godini

Sve veze, šetnje, razgovor
A ti jos razmišljaš, vjeruj mi

Gledaj moju malu
Kako ide niz ulicu
Primjećuješ li boju
Na njenom obrazu

Danas je prvi dan u proljeću
A ona uživa kao da je posljednji
 
Gracija
Tvoje ruke u neskladu
između zbilje i sna
gledam grad u prolazu
neki ljudi iza nas
hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve što znaš
hajde uzmi me sa sobom
gracija
govoriš mi da si slobodna
želim vjerovati u to
ulica u odsjaju
zaluđuješ me pogledom
hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve što znaš
hajde uzmi me sa sobom
gracija
još uvijek te volim
da li to znaš
tražim ritam u koraku
usporavam ti hod
slušam kako zapitkuješ
uzvraćam ti osmjehom
hajde uzmi me sa sobom
uradi mi sve što znaš
hajde uzmi me sa sobom
gracija
 
Niska bisera

Uvjek se vracam ulicama sa kojih si potekla
U jesenja predvecerja osjencanih bora
znam da me iscekujes svakim treptajem
ispod naslaga paucine u laznom obilju
ljepota je kao parfem ide za tobom
diskretno a zatim naglo otvara sva vrata
i ostavlja te zbunjenu
jer nitko ne dolazi
jer nitko ne zna da se sama
ne mozes
izvuci
ne tragu bez spoznaje
na tragu bez svjetlosti
znam da me ocekujes u nisci bisera.

rasvjetali vinovnici jetkih uboda
ne dopiru do tvog srca
iako tavore na dnu protekcije
poput mumija
temeljito ispunjeni besmislom

ako ostane ista za nama
ako preostane nesto iza nas.
 
Odlazak u noc


uz tihu kletvu jurim kroz grad
kaput na ramenu normalna stvar
novine u ruci jucerasnji broj
ne izgledam lijepo briga me za to
zalazim u svaku birtiju
tamo trgnem vino rakiju
a onda zurim da ne zakasnim
i prije nego sto se pozdravim s njom
dodirnut cu joj usne lagano
odlazimo zajedno u noc

ona zeli da joj govorim tiho
da ne velicam svoje probleme
hoce da zivi s onim koga voli
gleda u druge a misli na mene
priznaje mi da je udata
da ne ljubi svoga covjeka
a ja sutim mudro razmisljam
njeni prsti kao da traze krivca
samo lete oko moga lica
hajde zeno koji ti je vrag

diskretno sapucem spominjem kino
vani je tuzno a unutra fino
skupe pare za dosadne sate
ne zalosti se srce mislim ja na te
kupuje mi tada kokice
kikiriki slane kostice
stvarno se trudi da mi ugodi
a oko nas sve neki gladni ljudi
suste papiri odozada nam smrdi
jao gospode kako grozan film

ponoc se blizi predstava traje
sjedamo u kola idemo dalje
izvan grada ima parcela
lijepo mesto na kraju sela
vodimo ljubav zagusljiv je zrak
snazno svjetlo pada ravno na nas
nije normalno pa to je vlak
grabimo volan i dodajemo gas
hladan znoj mi curkom nagriza vrat
paranoja
bjezimo u mrak
 

Ravno do dna

stopedeset ruža i djelić tvog sna
marširalo je sinoć bez prestanka
dao sam svoj najbolji grad
padali su uz put
oznojeni šampioni ugašenih pogleda

dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna

lose prikrivena želja daleki cilj
rutinsko svođenje računa za majmunska lica
provincijski bal s pjesmom na kraju
rasturala se noć
zaspao sam nad otvorenom knjigom
okovana svijest u zlatnom izdanju

dolazim ti kao fantom slobode
i zato pokaži što znaš
dolazim ti kao fantom slobode
da te vodim ravno do dna

a kad zaželis da se vratiš
pogledaj
omamljena samoćom tvoja sjena
na prozoru
u ogledalu
pred vratima

vidio sam bijes tvrdih momaka
demonska igra odbačenih ljudi
tko je zauzeo mjesto u raju
poštenje ili vlast
tko je hvalio carevo ruho
patuljci s naslovnih strana
 
Užas je moja furka

Smrdljivi grad zatvara podrume
Smrdljivi grad zatvara ulice
Smrdljivi grad je zadovoljan sobom
Strukture ga dobro furaju

Kosijaneri trule u patikama
Muda im zaprašuju ceste
Guzice spuštaju nisko do poda
Kako se oni samo dobro furaju

Smrdljivi grad otvara jeftine bircuze
Za šljakere sto loču ko pesi
Studenti bez diplome, žene bez ljepote
Neženje bez stana, putnici bez para

Jeftina mjuza, teška cuga
Lutrija je njihova furka
Jeftina mjuza, teška cuga
Užas je moja furka
 
Poljska u mome srcu

Gdanjsk osamdesete
kad je jesen rekla ne
gdanjsk osamdesete
drzali smo palceve

Rudari, studenti, brodogradiliste, svi mi
gdanjsk osamdesete, uzavrele tvornice
dva puta se ne salju tenkovi na radnike
nisu se usudili, pobjedili smo svi mi

Poljska u mome srcu
u mome srcu mazurka
Poljska nije nikad
nije nikad dala quislinga

Svaki dan poloneza zvoni na mojim vratima
poljski jantar, narukvice, volodjine cuke
siber u pola cijene
Papa Wojtyla i ja
gdanjsk osamdesete, redovi za novine
nezavisni sindikati, komiteti zastite

Gdanjsk osamdesete, uzavrele tvornice
dva puta se ne salju tenkovi na radnike
tenkovi na radnike, tenkovi na nas
 
:heart: :heart: :heart:

Duboko u tebi

Duboko u tebi
Mozda sam ostavio trag svjetla
U noci izmedu zidova

Ni svi dobri ljudi
Ni svi oni koje znas
Ni bijeg od samoce
u koju se povlacis
(Kada provali ocaj)

Jedva da su dovoljni
Pred surovom snagom
Krajnjom i konacnom

Duboko u tebi strasti slamaju
I ono sto je preostalo
I ono sto ne postoji

Ceznju za smrcu
Zelju za opstankom
Zudnju za slobodom
I volju da se poklonis sudbini
Kao na dlanu

Duboko u tebi tisuce dobosara
Fanfare iz daljine
Zastave na pola koplja
Koga oplakujes ljubavi moja

Crno znamenje
na licu svog dragog
Sjetu u rijecima

Jednom u zivotu
dat cu da me zarobi
Muskarac hladnog stiska
i celicnog pogleda
 


Ne znam sto da radim sa sobom
na sto misli da bacim
eto stvaram polako pjesmu o tebi
gledam tvoje tijelo
ludujem za njim
i ponavljam u sebi samo jedno


Poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto

Zelim da se stisnem uz tebe
da te milujem
da ti sapucem na uho bisere
da pricam o slobodi
da se glupiram
da ti kazem oh ti ludo jedina

Poljubi me
pa mi prste u kosu uvuci
i zagrli me
poljubi me
pa se privi tik uz mene i zapjevaj
ako znas bilo sto
 



Jednog dana nema me
da nikada ne dodjem
prijatelje koje znam
ne poznajem kad prodjem

Kao da me nikada
na svijetu nije bilo
kao da me njezino
tijelo nije htilo

Moja pjesma miruje
a furala bi furke
lijepe dekle moderne
ne padaju na zurke

Brijem bradu, brkove
da licim na pankrte
jos da imam fendera
vidio bi svirke


Balkane, Balkane, Balkane moj
budi mi silan i dobro mi stoj

Mi smo ljudi cigani
sudbinom prokleti
uvijek neko oko nas
dodje pa nam prijeti

Ni bendovi nisu vise
kao sto su bili
moj se amaterski
priprema da cvili
 

Back
Top