Kao lekoviti deo biljke koristi se nadzemni deo bosiljka (Basilici herba), sakupljen na jakom podnevnom suncu, dok se sušenje obavlja se na promajnom mestu zaštićenom od sunca.Za lekovitost bosiljka odgovorna su pre svega jedinjenja prisutna u etarskom ulju (cineol, estragol, linalol, eugenol), a herba bosiljka sadrži i flavonoide, tanine, antocijane, fenolne kiseline, saponine i glikozide, vitamine A i C, i minerale (soli fosfora i kalcijuma).
Bosiljak se u narodnoj medicini preporučuje za ublažavanje mnogih zdravstvenih tegoba
Tradicionlno se koristi za ublažavanje digestivnih tegoba: nadimanja, usporenog varenja, podrigivanja i gasova, kao i za ublažavanje bolova i grčeva vezanih za varenje. Poznat je i po tome što jača želudac i podstiče apetit, a koristi se i kod katara želuca, za zaustavljanje povraćanja, kod upale creva i kod zatvora. Primenu nalazi i kod bolesti pluća i kašlja, a pre pojave sintetskih lekova, u početnim stadijumima tuberkuloze, primena bosiljka je davala dobre rezultate. Kod upale sinusa, inhalacije čajem od bosiljka pouzdano doprinose ublažavanju tegoba. Koristi se i za ublažavanje urinarnih tegoba: kod upale bubrega, katara bešike ili bolnog mokrenja, a primenjen za vaginalna ispiranja uspešno ublažava „belo pranje“.
Kod povišene telesne temperature, koristi se kao čaj za preznojavanje, a takođe i kao sredstvo za oporavak kod umora.