Slažem se da se ne možemo suprotstaviti volji onoga ko poželi da nas prevari sa drugim, da nas ostavi, da raskine vezu. Nisam pristalica bilo kakve borbe protiv nekog konkurenta ako me osoba sa kojom sam više neće, to bi bilo besmisleno i tužno, jer bi to bila unapred izgubljena bitka iz koje bi izašao kao teško ranjena žrtva; najviše bi me povredilo odbijanje voljene osobe da stane na moju stranu, bila bi to borba za nepostojeće ciljeve. Dovoljno bi me potresla činjenica da me ona ne želi, da sam ostao bez nje; ne vidim kako bi u takvoj situaciji imao snage za ma kakvo sukobljavanje sa suparnikom. A svako ozbiljno interesovanje za nekog trećeg bi shvatio kao njeno odbijanje, kao kraj naše ljubavi, ne bi to mogao drugačije da tretiram nego kao kraj veze. Ne bi ni imao priliku da dođem u kontakt sa konkurencijom, jer bi sve ostalo među nama, na to sam mislio kada sam govorio o raščišćavanju sa partnerom, to bi bio prvi i jedini korak, jedina borba; ona i ja sami sa našim problemom zbog tog nekog stranca koji preti da zauzme moje mesto na njenoj palubi.
Ne može niko sam da štiti ljubav bez pristanka i sudelovanja partnera, ako ona nema želju da se brani od drugih muškaraca nema svrhe štititi takvu vezu i istrajavati na tome, čovek samo ispada smešan u takvim jalovim pokušajima. Za borbu je potrebna i njena podrška, ne samo moja rešenost, moj otpor bi morao biti zasnovan na njenim emocijama.
Ta zaštita vlastitog duhovnog i fizičkog integriteta je svakako prioritet, i mislim da se i moj stav uklapa u nju, štitim sebe i od evidentno negativnog ishoda borbe tako što je odbijam ako nema opravdanja i motiva za taj sukob.
Druga stvar je što nikome sa strane, iz okruženja, ne treba dozvoliti da se meša u naše odnose, takvi uplivi su često zlonamerni i mogu da stvore probleme, ne mora to baš biti konkurencija, dovoljno je da se radi o nečijoj pakosti, zavisti, netrpeljivosti, obesti.