Čujem ovih dana kako nekad popularna grupa na području cijele bivše Juge, Plavi
orkestar, koja je uz Crvenu jabuku i Merlina bila grupa moje mladosti, najavljuje
svoj povratak na bh muzičku scenu, nakon pet godina odsustva sa nje. Izdaju i
novi album, tako rekoše.
Prva asocijacija mi bi njihov veliki hit “Bolje biti pijan, nego star”, ja bih rekla evergrin
koji se slušao u cijeloj bivšoj Jugi, a ostao poznat i slušan do danas. Sjećam se
da je ova pjesma bila nezaobilazan dio “repertoara” na školskim ekskurzijama
na koje bi obično neko od raje ponio gitaru u autobus, pa bi je onako horski pjevali
i znali skoro svi na pamet. “Bolje biti pijan, nego star”, pjeva se i danas na
ekskurzijama i sličnim prilikama, znam pouzdano jer mi sin nedavno putovao u
Grčku sa svojim školskim kolegama, pa pričajući o utiscima pokazao mi i par snimaka
iz autobusa, a na jednom ju začuh, pa mi bilo baš nekako milo i nostalgično.
A onda mi sinu kako sam otprilike unazad godinu dana negdje pročitala kako ova
pjesma u sebi krije jednu veliku grešku i nelogičnost koju je i sam Loša primijetio,
ali tek nakon 25 godina pjevanja. Vjerujem da je i malo ko od onih koji su je slušali
primijetio isto, iako ih je većina znala skoro napamet. Znala sam je i ja napamet,
ali nikad ne primijetih. Radi se o tome da na početku pjesme stihovi glase: “Žao mi je
što smo bili samo dobri drugovi”, a u refrenu je, međutim, potpuno drugačija situacija
i Loša pjeva: “Vino ne zna da smo nekad bili sretni par”. Saša Lošić je u svoju
“odbranu” ispričao da je bio pod dejstvom alkohola dok je u mladosti pisao ovu
pjesmu, a ja sad pitam, da li je stvarno bolje biti pijan…
RiadaT.
orkestar, koja je uz Crvenu jabuku i Merlina bila grupa moje mladosti, najavljuje
svoj povratak na bh muzičku scenu, nakon pet godina odsustva sa nje. Izdaju i
novi album, tako rekoše.
Prva asocijacija mi bi njihov veliki hit “Bolje biti pijan, nego star”, ja bih rekla evergrin
koji se slušao u cijeloj bivšoj Jugi, a ostao poznat i slušan do danas. Sjećam se
da je ova pjesma bila nezaobilazan dio “repertoara” na školskim ekskurzijama
na koje bi obično neko od raje ponio gitaru u autobus, pa bi je onako horski pjevali
i znali skoro svi na pamet. “Bolje biti pijan, nego star”, pjeva se i danas na
ekskurzijama i sličnim prilikama, znam pouzdano jer mi sin nedavno putovao u
Grčku sa svojim školskim kolegama, pa pričajući o utiscima pokazao mi i par snimaka
iz autobusa, a na jednom ju začuh, pa mi bilo baš nekako milo i nostalgično.
A onda mi sinu kako sam otprilike unazad godinu dana negdje pročitala kako ova
pjesma u sebi krije jednu veliku grešku i nelogičnost koju je i sam Loša primijetio,
ali tek nakon 25 godina pjevanja. Vjerujem da je i malo ko od onih koji su je slušali
primijetio isto, iako ih je većina znala skoro napamet. Znala sam je i ja napamet,
ali nikad ne primijetih. Radi se o tome da na početku pjesme stihovi glase: “Žao mi je
što smo bili samo dobri drugovi”, a u refrenu je, međutim, potpuno drugačija situacija
i Loša pjeva: “Vino ne zna da smo nekad bili sretni par”. Saša Lošić je u svoju
“odbranu” ispričao da je bio pod dejstvom alkohola dok je u mladosti pisao ovu
pjesmu, a ja sad pitam, da li je stvarno bolje biti pijan…
RiadaT.
Poslednja izmena:
