Profesor dr Mihailo Maletin sa Građevinskog fakulteta
Kvazi- pravna gradnja
Ne brine me bespravna gradnja kioska, koji se uvek mogu ukloniti. Brine me kvazi- pravna i bespravna gradnja iz budžeta, od novca svih nas i na našu štetu. Nije problem Ulice kralja Milana bio trotoar, koji možda nije bio lep. Problem te ulice je koncepcija saobraćaja u centru, kojom mora da se ograniči broj putničkih automobila. Svuda u svetu se to rešava tako što gradski prevoz u centru dobija apsolutni prioritet. Ulice se zatvaraju za sve, sem za gradski prevoz, policiju i komunalne službe i taksi koji je polujavni prevoz i naravno bicikliste i pešake. Tu ulicu od Slavije, pa dalje do Kalemegdana trebalo je tako urediti sa širokim trotoarima.
Šta je potrebno uraditi kao kratkoročnu, a šta kao dugoročnu strategiju razvoja?
Sada se u gradu sva sredstva ulažu u objekte koji služe automobilima. To je katastrofalna odluka, jer u milionskom gradu ne postoji nijedno rešenje, niti takav sistem garaža i puteva, koji će moći da zadovolji sve potrebe. Svuda u svetu se raznim merama ograničava prisustvo automobila u centru. Garaže se grade po obodu centra grada, a ne u samom jezgru.
Rajićeva stanica metroa- Kalemegdan
Po našem projektu, u Rajićevoj se nalazi stanica metroa - "Kalemegdan". Iznad metro stanice planirana je gradnja garaže, a prema sadašnjem planu ne uvažava se ta stanica, već samo garaža. Ne mogu da zamislim da Kalemegdan nema metro stanicu. Svaki normalan čovek koji vodi grad, kao domaćin, za Rajićevu ulicu bi tražio od investitora da ispuni uslove i učestvuje u gradnji stanice metroa. Takođe ne mogu da zamislim bilo koji sistem koji nema stanicu Terazije. Međutim, naša nevolja je da se mi koji smo učestvovali u izradi projekta metroa, nalazimo od 1981. godine na crnoj listi nepoželjnih stručnjaka.
Šta je tada pored "čuvenog" tramvaja predloženo kao alternativa metrou?
Tada su ti takozvani naučnici pozdravili ideju ulaganja u nesrećni tramvaj za Banovo brdo i Beogradski železnički čvor, koji je odneo milijardu dolara, a rezultata nema. Ne da nema sada, nego ga neće biti ni za 50 godina, jer jedna od osnovnih ideja železničkog čvora bila je da skine prugu oko Kalemegdana. U novom planu ta pruga traje još 20 -30 godina, sa loko- teretnom stanicom Karaburma, tako da je prugom zagrađeno i ono malo izlaza na reku.
Gde su sada ti stručnjaci?
Sadašnji glavni urbanisti, planeri koji vode grad kao stručnjaci, su isti oni koji su 1981. godine mahali naučnim zastavicama da je tramvaj pravo rešenje, pa su onda izmislili termin laki metro, koji kao termin ne postoji u bilo kom drugom jeziku. Priča o lakom metrou je otprilike ovakva, "samo malo da spustimo ovaj tramvaj pod zemlju" predstavlja katastrofalan promašaj i zabludu koji će biti gori od beogradskog železničkog čvora po investicijama i efektima.
Šta je sa lakim metroom?
Tvrdim da sada ovo što se nasilno izmišlja kao laki metro, nasilno se izmišljaju i pogrešne trase, da se ne bi poklopile sa našim planom, samo zato, jer ovi koji rade na tome su oni koji su pre 15 godina tvrdili da nam ne treba ništa osim tramvaja. Sada ne smeju da nacrtaju isto, jer mi postojimo. Mi smo uputili dopis sadašnjim gradskim čelnicima, gde tražimo da njih i građane upoznamo sa projektom metroa, ali ostali smo bez odgovora.
Šta kao stručnjak mislite o uređenju Ulice kralja Milana?
Arhitekta Branislav Jovin je radio uređenje Knez Mihailove ulice i zamislite da gradska vlast počne uređenje, a da njega ne pozove. Sad vidite kako su je uradili. To je po meni za krivičnu, moralnu i materijalnu odgovornost stručnjaka. To su uludo bačene pare, a pritom se ne zna koji je efekat. U toj ulici je posečeno 268 stabala da bi zasadila nova, koja će tek za 15 godina da daju hladovinu. Mi smo tada reagovali, ali bez efekta.
Šta je sa kvalitetom radova?
Uređenje te ulice od Slavije do Terazija koštalo je 123 miliona dinara, a to što je urađeno neće trajati ni nekoliko godina. Pare nas građana iz budžeta, ne mogu da se troše ovako, i za to će neko morati da odgovara.
Ako saobraćaj u prestonici nastavi ovako stihijski da se razvija, šta će se dogoditi?
Mislim da ćemo završiti u ćorsokaku, sa ogromnim i nepopravljivim problemima. Uzmite samo one dve petlje kod Beogradske arene, koje su potpuno pogrešne. Za takva rešenja ja obaram studente na ispitu. Ovako projektovana kružna raskrsnica je nedopustiva, jer nije bezbedna i to je protivzakonito u saobraćajnim propisima drugih zemalja. Za te dve petlje i most koji se gradi i razvaljuje autoput, mogli smo da napravimo 10 mostova na različitim lokacijama
Kristina Vlahović