bol

  • Začetnik teme Začetnik teme dive
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
zavisi sta namesta
ako ti izvlaci nerv koji je stisnut delom prsljena, bolucka..zastenjes malo i to je to
ako ti je zapustn upaljeni nerv koji je povukao posledice, onda boli u picku materinu..tad vristis da se rasteretis, aoni znaju da boli, pa tolerisu
u svakom slucaju, brzo bude gotovo

- - - - - - - - - -



tretman je 2000din, nisu neke pare kad znas da si posle toga remontovan i bez bolova

Mene nije bolelo ni prvi put u svim onim mukama i bolovima. Meni prijalo. :huh:
 
Da dodam zbog ovog jolemise, ja bih u krajnjem slycaju pristala i na operaciju, da ovo nije pomoglo, nego sto bih gutala hemiju i primala blokade. Bio vodoinstalater...pricami mi nesto i dodjemo do teme zdravlja, kad covek operisao diskus, neki lumbalni, i to klasicnu operaciju, evo ga radi sav cio i veseo, ne stedi se. Meni cak i operacija, koliko god nosila rizika bolje deluje od hemije. Preseces, pa kud puklo da puklo. On je morao, njemu je valjda disk pukao i izlio se ili sta vec...tu kiropraktika ne pomaze.
 
koliko vas je pratio u zivotu?
kako ste se borili sa njim?
fizicki, mentalni, dusevni..
koji vam je bio najtezi?
Dovoljno i previse za moj krhki nervni sistem
Tesko
Fizicki do ludila... a i drugi... potisnula sam sve... cak i kad pokusam da se setim to nije to... nemoguce je osetiti taj bol kad si ga pobedio i kad si srecan... desi se nekad na sekund da se u nekim situacijama setim... ali prosao je... povukao me na dno, otresao o pod, i pustio da kobeljam sama... nista vise nije isto...
 
Fizički bolovi, ma koliko teški bili, uglavnom dođu i prođu. Izuzimam bolove teško i pred smrt bolesnih ljudi.

Što se tiče emocionalnih bolova, najgori su oni koje sama osoba ne pušta da prođu, već umesto da se izbori sa njima i pusti ih da odu nakon izvesnog vremena tugovanja, dodatno ih pothranjuje i razbuktava. To su sve one osobe koje nisu uspele da se izbore sa svojim duševnim patnjama, već su se uživele u ulogu žrtve, ne uzimajući svoj život u svoje ruke.

Uglavnom je ovako.Bar sto se mene tice.Naravno da bolovi traju,ali jednostavno u nekom trenutku morate odluciti hocete li izvuci korist iz takve situacije,ili cete to ostaviti i poci za necim drugim.Ne treba lagati samog sebe.Ako vam to pređe u hronicno stanje,e onda samo Bog moze pomoci.....
 
secam se predavanja sa patologije, vas na temu bola
mi klinci smo prokomentarilsali isto - kako b bilo dobro kad ne bi bilo bola
a profa nam je rekla - zamisli prospes po sebi serpu vrelog ulja, a ne boli..a opekotina treceg stepena
iseces se duboko, preseces i arteriju, a nema bola
polomis nogu, otvoreni prelom, a nista te ne boli
bol je privilegija..on te spasava od smrti..sve dok boli, doboro je..nije dobro, odlicno je

da li je bas uvek tako?

Nije uvek, ima ljudi koji ne osecaju bol. Postoji i strucan naziv, ne znam samo jesu li i njih, to jest neosecanje bola svrstali u oboljenje poput hiperaktivnosti ili nisu.

- - - - - - - - - -

Kod ljudi koji prozivljavaju bol nije isti intenzitet. Svi su razliciti, neko lakse podnosi neko teze. Smatram da je bol umna bolest i da jedinke trebaju raditi na neutralisanju istog.
 
Podseti me ovo na pokojnog kolegu Dutju, laka mu zemlja, dosao nam jednom u posetu, bese to u periodu kad je vec bio opak biznismen, ono i bukvalno kamioni i sve redom, vozi me u besnoj limuzini jednom od najvecih ulica u "selu" i nailazimo na konstantno za pesake na crveno ukljucen semafor ispred neke skolice, i u tom momentu se na pesacki prelaz zalece neki chichekanja, jedva hoda covek, ali hoce da predje pre kola, ide pravo na auto i ne benda semafor, a Dutja ne usporava vec mrmlja sebi u bradu: "Ajde deda, ajde, da te drknem i posle da te tuzim, da naplatim pretrpljenu dusevnu bol, sto sam patio zbog tebe."
 
meni je sreća što ne boli kad si blentav,inače dobro bih jaukao
fizički mi je super i jako sam zadovoljan što ne moram da se poradjam,svaka vama čast
 
koliko vas je pratio u zivotu?
kako ste se borili sa njim?
fizicki, mentalni, dusevni..
koji vam je bio najtezi?

pa aj sad da ne kukam, al više, mnogo više je bilo boli nego srećnih trenutaka...
kako sam se borio...nikako...samo prođe, vreme leči sve rane što bi rekli
više boli duševni naravno, a ni fizičkog nije manjkalo, pogotovo što sam odrastao s frustriranim osobama pa su me ubijali od batina
mrzi da opisujem
 

Back
Top