Bokanova me nije voljela...
Poslije godina i godina od tog dogadjaja jasno je ona me nije voljela a nista joj nisam skrivila .
Bokanovi su u Ravno Selo u Backoj ravnici stigli u zadnjem talasu kolonizacije iz Bosne.
Samim tim dobijali su probrane kuce sa rubova sela i izmedju dvije vidjenije kuce.Bokanovi su bili koliko me pamcenje sluzi mnogobrojna porodica koju je izdrzavao otac,radeci u Kudeljari u kojoj je moj otac bio knjigovodja.
Tog dana cu se sjecati dok zivim .Tresak u kanal pun blata je trebalo prezivjeti a tek sve ono sto je slijedilo kad sam iz tog blata ustala sva zaprepasena i blatnjava.
Branka Bokan je bila snazna omalena nabijenih misica djevojcica iz mojeg odjeljenja.Djecaci su joj bili drazi i sa njima se druzila vise nego sa nama.Ni njih nije gotivila i prema njima je bila osorna i oni su uzmicali njenim vragolijama narocito oni njezniji kulturniji prefinjeniji ...
Kako da opisem sebe ?Ne laskajuci sebi bila sam njena susta suprotnost.
Sve ono sto je ona sanjala a nije mogla da ima ja sam imala . To mi je izgleda bio grijeh koji se ne oprasta.Tako suprostavljena bila sam objekat za njen gnjev i manifestaciju nezadovoljstva.
Ni danas poslije toliko vremena nemam drugog opravdanja za takvo ponasanje prema meni .
Okupljenim drugaricama mojim i njenim bila je tog dana zaoka .Samo se meni nenadno smjeskala umilno .
Sprovodeci smisnjeni plan da ja zavrsim u blatu kanala duz moje ulice nedaleko od skole.
Lako sam se upecala i to je ono sto me sprecava da zaboravim .
Kad god smo trcali ona je bila pobjednica .Zdepasta sa rukama savijenim ostro u laktovima,sitnim hitrim koracima stizala je prva i tome se silno iznova radovala.
Kako je uspjela da ja budem sa njene desne strane i da je pratim u stopu ni danas mi nije jasno.Ako sam se tome radovala bilo je to kratkog vijeka .
Sve do mostica preko kanala bas gdje treba proradio je njen lakat ostar i efikasan .
I tres ja u blatu sa sve bijelim hulakopkama novim sandalicama haljinicim u glok sa ziponom oivicenim cipkicom jos i ustirkanim .
Za pravo cudoo nisam bila ljuta na nju nisam plakala bila sam bijesna na sebe ...
Bas tog jutra sam molila mamu da mi ne veze masne na pletenicama i onako mi ih Savo Popov odma sjuri i tutne u ruke .
Moji jadi su se mnozili sad je trebalo otici kuci .Presvuci se reci sto se desilo .
Veliki odmor je istekao sve drugarice su otrcale sem Zlatije moje senke milosne .
Kad me mama vidjela prva izgovorena rijes joj je bila SAVO Popov.
Pokusala sam sve svaliti na sebe .Htjela sam reci sama sam pala mama pa bila sam joj poznata po padovima iz cista mira.
No Zlatija me predohitrila...Dodajuci NAMJERNO Izplanirano .Gurnula je bas kad smo bile na mosticu...
Treci svjecki rat bice samo ne znam kad tacno.I ko ce da ga pocne Mama tata ili baba kad cuje.Za manju sitnicu raspravljala se djecacima i njihovim mamama ako je bilo potrebno.
U to vrijeme tata je na pauzi dolazio da doruckuje jer mu je posao bio blizu .
Mamina vika se stisava i ona osjeca nevolju u vazduhu.Tata me svu blatnjavu posmatra sav nasmijesen.
Tata spreman da opusti mamu da me presvuce i da me ne kaznjava misleci da ke sve jedan od mojih padova.
Moj strah samo raste.
Bokanova namjerno cujem Zlatiju ...O ne neeee.
Sine moj tata tvoj da ti kaze sad i vise nikad jer moras zapamtiti.
Ljudi ce da ti urade sve sto im dozvolis .
Razmisli hoces li im dozvoliti ili ces se unaprijed spremna boriti.
Ni danas ne znam kako kad ko sredi Bokanovu ali znam da me vise nikad nije uznemiravala .
Bleskali su pogledi milosni i manje milosni i kraj na tome se sve zavrsilo.
Poslije godina i godina od tog dogadjaja jasno je ona me nije voljela a nista joj nisam skrivila .
Bokanovi su u Ravno Selo u Backoj ravnici stigli u zadnjem talasu kolonizacije iz Bosne.
Samim tim dobijali su probrane kuce sa rubova sela i izmedju dvije vidjenije kuce.Bokanovi su bili koliko me pamcenje sluzi mnogobrojna porodica koju je izdrzavao otac,radeci u Kudeljari u kojoj je moj otac bio knjigovodja.
Tog dana cu se sjecati dok zivim .Tresak u kanal pun blata je trebalo prezivjeti a tek sve ono sto je slijedilo kad sam iz tog blata ustala sva zaprepasena i blatnjava.
Branka Bokan je bila snazna omalena nabijenih misica djevojcica iz mojeg odjeljenja.Djecaci su joj bili drazi i sa njima se druzila vise nego sa nama.Ni njih nije gotivila i prema njima je bila osorna i oni su uzmicali njenim vragolijama narocito oni njezniji kulturniji prefinjeniji ...
Kako da opisem sebe ?Ne laskajuci sebi bila sam njena susta suprotnost.
Sve ono sto je ona sanjala a nije mogla da ima ja sam imala . To mi je izgleda bio grijeh koji se ne oprasta.Tako suprostavljena bila sam objekat za njen gnjev i manifestaciju nezadovoljstva.
Ni danas poslije toliko vremena nemam drugog opravdanja za takvo ponasanje prema meni .
Okupljenim drugaricama mojim i njenim bila je tog dana zaoka .Samo se meni nenadno smjeskala umilno .
Sprovodeci smisnjeni plan da ja zavrsim u blatu kanala duz moje ulice nedaleko od skole.
Lako sam se upecala i to je ono sto me sprecava da zaboravim .
Kad god smo trcali ona je bila pobjednica .Zdepasta sa rukama savijenim ostro u laktovima,sitnim hitrim koracima stizala je prva i tome se silno iznova radovala.
Kako je uspjela da ja budem sa njene desne strane i da je pratim u stopu ni danas mi nije jasno.Ako sam se tome radovala bilo je to kratkog vijeka .
Sve do mostica preko kanala bas gdje treba proradio je njen lakat ostar i efikasan .
I tres ja u blatu sa sve bijelim hulakopkama novim sandalicama haljinicim u glok sa ziponom oivicenim cipkicom jos i ustirkanim .
Za pravo cudoo nisam bila ljuta na nju nisam plakala bila sam bijesna na sebe ...
Bas tog jutra sam molila mamu da mi ne veze masne na pletenicama i onako mi ih Savo Popov odma sjuri i tutne u ruke .
Moji jadi su se mnozili sad je trebalo otici kuci .Presvuci se reci sto se desilo .
Veliki odmor je istekao sve drugarice su otrcale sem Zlatije moje senke milosne .
Kad me mama vidjela prva izgovorena rijes joj je bila SAVO Popov.
Pokusala sam sve svaliti na sebe .Htjela sam reci sama sam pala mama pa bila sam joj poznata po padovima iz cista mira.
No Zlatija me predohitrila...Dodajuci NAMJERNO Izplanirano .Gurnula je bas kad smo bile na mosticu...
Treci svjecki rat bice samo ne znam kad tacno.I ko ce da ga pocne Mama tata ili baba kad cuje.Za manju sitnicu raspravljala se djecacima i njihovim mamama ako je bilo potrebno.
U to vrijeme tata je na pauzi dolazio da doruckuje jer mu je posao bio blizu .
Mamina vika se stisava i ona osjeca nevolju u vazduhu.Tata me svu blatnjavu posmatra sav nasmijesen.
Tata spreman da opusti mamu da me presvuce i da me ne kaznjava misleci da ke sve jedan od mojih padova.
Moj strah samo raste.
Bokanova namjerno cujem Zlatiju ...O ne neeee.
Sine moj tata tvoj da ti kaze sad i vise nikad jer moras zapamtiti.
Ljudi ce da ti urade sve sto im dozvolis .
Razmisli hoces li im dozvoliti ili ces se unaprijed spremna boriti.
Ni danas ne znam kako kad ko sredi Bokanovu ali znam da me vise nikad nije uznemiravala .
Bleskali su pogledi milosni i manje milosni i kraj na tome se sve zavrsilo.
