BOJE PAKLA

O, koja to rec nam bese toliko potrebna? Je li postojala igde- da je izgovorimo?
Sad kad vise ne postoje ni obicne, ne trebaju nam? Nemamo sta da kazemo?
Sad je vise ne bi ni sapnuli, a trebalo je da vicemo a ne da u sebi romorimo...
Mislili smo da je vreme spas? Izmace nam. A jos cekamo,u cekanju se lazemo.



Isklesasmo u sebi nove talente, ti Gordost kao pomamu, ja Cutanje kao odbranu.
U malim dozama, mozda..Ali, mi postasmo slepi robovi, one svirepi gospodari
I tako nas vodaju,i mi njih vodamo. Lazljivo tasti i sujetni. I ne stavismo zabranu
na te nase vasare. Jos da zaigrasmo kao mecke, da unovcimo.Vasari su vasari...



Vise nista ne prastamo, jer ne nudimo poakajanje, a jedno bez drugog ne postoji
nismo se veselili bas svakom danu, sad se ne radujemo nijednom. Kad bi se videli
tudjim ocima, shvatili bi da nam je bespovratno unisteno sve. Samo nestvarno stoji.
Brige onog drugog merismo vrednoscu: Koliko sluzi nasima? I nismo se postideli.



Sad je nas svet smesha slabosti, bez melema razumveanja. Za nas vise ne postoji-
zrtvovano je dok smo tavorili svako u svom jadu. Ne pomaze ni ono sjajno zrno zlata
u kaljuzi beznadja. Ne ucestvujemo ni u sopstvenom bolu. Sve sto nam sad predstoji
- da i dalje teramo po svom. Iz besa, bola, tuge, ljubavi i mrznje. Ranjavanje iz inata.



Zaboravismo jednostavnost primanja i davanja, i da bas nista u zivotu slucajno nije.
Ako su oci ogledalo duse, nase imaju boju Pakla.Dok hodamo a nigde ne stizemo
zarobljeni izmedju juce, danas i sutra. Vrebasmo spasonosni tren - on promace,
uhvatismo vecni da zarobi dve samoce. Bezali ili se vracali, snage-ni jedra da dizemo.

(Biljana)
1622837146.gif
 
Ah, kako je teško kada pesnika sa nebeskih visina povuku za noge, dole na zemlju, i ne samo na zemlju nego u neko namerno ništavilo sačinjeno od ljudske nebrige, od sujete, od bezdušnosti.

Kako je samo teško kada te oni čak ni ne mrze, nego ignorišu, kada oko sebe stvaraju zid ništavila, zid ne-ljubavi.
Kada te neko brzi, to je bar neko osećanje. Kada ćuti i ne voli te, to je nešto naj gore.
Kada stane na ivicu provelije, i vidi da srlja u propast, i gleda u tebe sa bazizražajnim licem kao: "Šta mi možeš" iako zna da ti puno znači i da se brineš....
Kao kada čovek sedi i mirno čita novine dok je kuća u plamenu, a ti ga zoveš i vrištiš a on te preko naoćara pogleda i pita "A šta se ti tu petljaš, nisam te zvao" dok plamena stihija sve guta...

Kada sve što daš izgleda kao kockice leda bačena u plamen pakla....
 
Kažu da je najteže kada imaš krila od olova. Ja kažem da nije tako i da je najteže kada imaš krila anđela a noge od olova... krila lepršalu, ali noge ne odmiču od zemlje....
 
"Vise nista ne prastamo, jer ne nudimo pokajanje, a jedno bez drugog ne postoji.."

Ovo je,zapravo,lajtmotiv "Boje pakla".

Dobro nam došla posle dužeg vremena,Biljana..
Dobro je da si svratila usput,jer tvoja divna poezija što oslikava ovaj Krstin Blog,neodostaje da ga ukrasi...baš!
 
Zaboravismo jednostavnost primanja i davanja, i da bas nista u zivotu slucajno nije.
Ako su oci ogledalo duse, nase imaju boju Pakla.Dok hodamo a nigde ne stizemo
zarobljeni izmedju juce, danas i sutra. Vrebasmo spasonosni tren - on promace,
uhvatismo vecni da zarobi dve samoce. Bezali ili se vracali, snage-ni jedra da dizemo.


toliko tuzno...na zalost verovatno se mnogi pronalaze tu negde..ja u svakom slucaju.
ma ionako sam nocas tuzna da se tuzniji ne moze biti.
a ti me ubi!!!!!!!!!!!!!!!
 
Draga Izabel, nije mi bila namera, ali te razumem. I razumece svako ko prolazi sopstveni pakao, ili nesto slicno...
Eto,Sale je lepo rekao da je najteze imati krila a ne moci leteti jer na nogama je olovo.

Napisa lejla.al.dbuni, odnosno izvede lajt motiv:
"Vise nista ne prastamo, jer ne nudimo pokajanje, a jedno bez drugog ne postoji.."

I to je tacno. Kad se do te tacke stigne-"Bezali ili se vracali, snage-ni jedra da dizemo." Ni toliko...

LJILJA savetuje susenje krila (lose sam se izrazila, ali ce ona razumeti), ali, iz svega navedenog, ne pomaze, Sale je rekao zasto...

I da vam kazem, Sale predivno pise, zrelo (za svoje godine) razimslja, ali...on zna sta hocu reci..

SVE vas :zag: i pozdravljam, hvala sto ste svratili, i meni je bila zelja da napisem nesto vedro, ali ne mozes ocekivati sunce kad su na nebu gradonosni oblaci, ali zdusno kucaju srodna srca i zato vam svima saljem -SVOJE:heart:
 
Iako je nebo puno oblaka, znaj da iznad njih večno sija sunce,
Ako je tvoj grad u tmini noći, znaj da suce sa druge strane sija.
Sve što treba uraditi je izdići se iznad oblaka, ili preći na drugu stranu.

Ako to ne možemo krilima, možemo srcem
ako ne možemo nogama, možemo duhom.

Treba naći snage.
 
Crveno je boja radosti,ruže,boja ljubavi,krvi,srca....
crveno je i boja pakla....boja plamena....
Nije li ono što nas spaja i ono što nas razdvaja
u osnovi ista boja ?!

......kao i uvek,ostanem nema,i zamišljena,
i uvek znam da ću se vratiti na tvoj blog,još jednom,
i još jednom,i još....sve dok ne doživim svaku reč
osećanjem kojim je napisana....
Svaka tvoja reč nosi boju duše.....



Mislili smo da je vreme spas? Izmace nam. A jos cekamo,u cekanju se lazemo.


 

Back
Top