raton
Zainteresovan član
- Poruka
- 245
U Bugarskoj, prema granici sa Turskom, u vrletima planine Strandže, inače prepune misterija i neodgonetnutih tajni, nalazi se grobnica i hram posvećen staroegipatskoj boginji sa likom mačke – Bastet!
A sve je počelo, kako kažu bugarski mediji, još početkom 1981., kada je do ministarke Ljudmile Živkove, posle više pokušaja, najzad uspeo da stigne arheolog amater, inače poznati kradljivac arheološkog blaga, koji je nazvan „Mustafa”.
On je ministarki kulture doneo parče veoma stare, obrađene kože na kome se jedva nazirao crtež nekakve karte. Tvrdio je da je na njoj označeno mesto u planinama Strandže gde se nalazi grobnica i hram egipatske boginje Bastet sa glavom mačke!
Ljudmili se ova priča učinila apsurdnom. Gde je Strandža, a gde Egipat? Međutim, Mustafa se nije predavao. Više od jednog sata ju je, kažu, uveravao u ovo otkriće. Tvrdio je da se grobnica nalazi u blizini mesta Sedloto, između planina Veliko i Malo Gradište, gotovo na samoj granici sa Turskom!
Ljudmila Živkova je, kažu, za života bila poznata po interesovanju za sve što je tajanstveno, okultno. Posle neverice i sumnji, zainteresovala se za Mustafinu priču. Pošto je bila veoma bliska sa proročicom Vangom i često ju je konsultovala o raznim, pa čak i „državnim pitanjima”, Ljudmila je požurila kod nje i „pokazala” joj parče kože na kojoj je bila iscrtana karta. Od Vange, koja je bila slepa, čula je, otkrivaju bugarski mediji, neverovatnu i čudnu pruču:
Vangina upozorenja
- Pre više od hiljadu godina u ova naša mesta doplovili su ljudi iz Egipta. Robovi, vojnici, vojne starešine. Doneli su sarkofag od crnog granita koji je sav bio prekriven pismima na nepoznatom, čudnom jeziku. Jedne noći, u potpunoj tmini i tišini sarkofag su spustili duboko u zemlju i zatrpali ga ogromnom količinom zemlje.
Svi koji su u ovome učestvovali bili su ubijeni, da bi tajna o mestu gde se nalazi sarkofag bila sačuvana do vremena kada će ljudima biti otkrivena… To hiljadugodišnje poslanje biće im neprocenjivo dragoceno. Najveća vrednost nije sarkofag, već šta je na njemu napisano: tamo je izložena istorija sveta – dve hiljade godina pre i dve hiljade posle nas. Budućnost.
Vanga je Ljudmili Živkov ispričala i da sahranjena boginja drži u rukama prekrštenim na telu žezlo od nezemaljske materije koja u kosmos emituje nevidljivi energetski zrak.
Pored boginje, rekla je Vanga, nalaze se predmeti neizmerne vrednosti: neverovatni proizvodi od zlata, dragog kamenja i – oružje!
Ali, pazite, upozorila je Vanga Živkovu, nikako ne smete da remetite njen mir. Svake godine, 5. maja, kada na Zemlju pada prvi zrak Sunca, a potom i prvi zrak Meseca, na mestu gde je sahranjena boginja, događaju se čudesa!
Vangine reči su, kažu, šokirale Ljudmilu, raspalile joj maštu i izazvale je da naredi hitna istraživanja. Zadatak je poverila jednom od svojih najodanijih saradnika Kristu Mutafčijevu, u to vreme već bivšem šefu odeljenja za kulturno nasleđe Ministarstva kulture. Odmah je oformljena petočlana ekipa koja je krenula na mesto otkrića: sam Mutafčijev, drugi član je bila Vangina rođaka Krasimira Stojanova, areheolog po obrazovanju, arheolog Ilija Prokopov, novinar Ceko Etropolski i šef ekipe Ivan Nikolov.
Sve pripreme ekspedicije sprovedene su u strogoj tajnosti, pogotovu što se radilo o pograničnom pojasu prema Turskoj koji je bio pod posebnim režimom, sa ograničenim pristupom.
Čudesa na steni
- - - - - - - - - -
Krasimira Stojanova, rođaka vidovnjakinje Vange, nedavno je u knjizi o svojoj pokojnoj tetki, napisala o ovom događaju:
„Ekspedicija je stigla u Malo Trnovo 4. aprila i odmah otišla u planine. Uprkos pljusku, istraživači su uspeli da dođu do stene koja je bila označena na karti i raspalili vatru da bi se osušili. Kada je svanulo, ali se sunce još nije pomolilo, videli su na toj steni svim arheolozima poznate „solarne krugove”, grupisane u obliku izvrnutog trougla, gde je najmanji krug bio na dnu.
Kada se pojavio prvi sunčev zrak, on je počeo da se kreće od vrha prema dole niz stenu, ali i istovremeno sleva nadesno, osvetljavajući solarne krugove i „opisujući” svetlosni trougao. Sve to je trajalo oko 20 minuta, a potom je cela stena bila obasjana svetlošću Sunca.
Ceo potonji dan, piše Stojanova, članovi ekspedicije su uzbuđeno raspravljali o svemu što su videli, trudeći se da objasne da li su pojave bile slučajne, iščekujući noć, i da li će im svetlost meseca doneti neko novo iznenađenje? Pao je mrak. I čim je počelo da se smrkava, opet je počeo pljusak! Potpuno mokri, istraživači su došli do stene.
Nebo se iznenada razvedrilo, pojavile su se i zvezde. Oko 9 uveče, odjednom je na stenu pao mesečev zrak. Isti onakav kao i prošlog jutra sunčev, i isto kao i on, počeo je da „krstari” odozgo nadole i sleva nadesno, „obišao” sve na steni označene krugove i – nestao.
Tek tada su počela čudesa…
Stena, ispred koje su stajali članovi ekspedicije, odjednom se osvetlila iznutra. Slično ekranu crno-belog televizora na kome su se odjednom pojavili obrisi dve figure: jedno je bila starija muška osoba, obučena u odeždu koja je sezala do zemlje, i koja je u desnoj ruci držala nekakav okrugao predmet.
Iza nje je bila druga figura mladog muškarca, koja je sedela na nekakvom tronu i ličila na nama poznate predstave egipatskih faraona. Sve to je trajalo gotovo 20 minuta, a onda su prikaze nestale, sva svetlost se ugasila i zavladala je potpuna tmina!
Uprkos Vanginim upozorenjima, grupa je ipak odlučila da počne iskopavanja u podnožju tajanstvene stene. Otkrili su podzemni tunel na čijim zidovima su pronašli natpise na čudnovatom pismu, kao i dva velika komada crnog granita kakvog nema ni u Bugarskoj, niti na celom Balkanskom poluostrvu. Jedan je bio manje-više pljosnat, sa uklesanim profilom muškarca, a drugi je bio gotovo idealno okrugao. Više podataka o njihovim otkrićima nije poznato.”
A sve je počelo, kako kažu bugarski mediji, još početkom 1981., kada je do ministarke Ljudmile Živkove, posle više pokušaja, najzad uspeo da stigne arheolog amater, inače poznati kradljivac arheološkog blaga, koji je nazvan „Mustafa”.
On je ministarki kulture doneo parče veoma stare, obrađene kože na kome se jedva nazirao crtež nekakve karte. Tvrdio je da je na njoj označeno mesto u planinama Strandže gde se nalazi grobnica i hram egipatske boginje Bastet sa glavom mačke!
Ljudmili se ova priča učinila apsurdnom. Gde je Strandža, a gde Egipat? Međutim, Mustafa se nije predavao. Više od jednog sata ju je, kažu, uveravao u ovo otkriće. Tvrdio je da se grobnica nalazi u blizini mesta Sedloto, između planina Veliko i Malo Gradište, gotovo na samoj granici sa Turskom!
Ljudmila Živkova je, kažu, za života bila poznata po interesovanju za sve što je tajanstveno, okultno. Posle neverice i sumnji, zainteresovala se za Mustafinu priču. Pošto je bila veoma bliska sa proročicom Vangom i često ju je konsultovala o raznim, pa čak i „državnim pitanjima”, Ljudmila je požurila kod nje i „pokazala” joj parče kože na kojoj je bila iscrtana karta. Od Vange, koja je bila slepa, čula je, otkrivaju bugarski mediji, neverovatnu i čudnu pruču:
Vangina upozorenja
- Pre više od hiljadu godina u ova naša mesta doplovili su ljudi iz Egipta. Robovi, vojnici, vojne starešine. Doneli su sarkofag od crnog granita koji je sav bio prekriven pismima na nepoznatom, čudnom jeziku. Jedne noći, u potpunoj tmini i tišini sarkofag su spustili duboko u zemlju i zatrpali ga ogromnom količinom zemlje.
Svi koji su u ovome učestvovali bili su ubijeni, da bi tajna o mestu gde se nalazi sarkofag bila sačuvana do vremena kada će ljudima biti otkrivena… To hiljadugodišnje poslanje biće im neprocenjivo dragoceno. Najveća vrednost nije sarkofag, već šta je na njemu napisano: tamo je izložena istorija sveta – dve hiljade godina pre i dve hiljade posle nas. Budućnost.
Vanga je Ljudmili Živkov ispričala i da sahranjena boginja drži u rukama prekrštenim na telu žezlo od nezemaljske materije koja u kosmos emituje nevidljivi energetski zrak.
Pored boginje, rekla je Vanga, nalaze se predmeti neizmerne vrednosti: neverovatni proizvodi od zlata, dragog kamenja i – oružje!
Ali, pazite, upozorila je Vanga Živkovu, nikako ne smete da remetite njen mir. Svake godine, 5. maja, kada na Zemlju pada prvi zrak Sunca, a potom i prvi zrak Meseca, na mestu gde je sahranjena boginja, događaju se čudesa!
Vangine reči su, kažu, šokirale Ljudmilu, raspalile joj maštu i izazvale je da naredi hitna istraživanja. Zadatak je poverila jednom od svojih najodanijih saradnika Kristu Mutafčijevu, u to vreme već bivšem šefu odeljenja za kulturno nasleđe Ministarstva kulture. Odmah je oformljena petočlana ekipa koja je krenula na mesto otkrića: sam Mutafčijev, drugi član je bila Vangina rođaka Krasimira Stojanova, areheolog po obrazovanju, arheolog Ilija Prokopov, novinar Ceko Etropolski i šef ekipe Ivan Nikolov.
Sve pripreme ekspedicije sprovedene su u strogoj tajnosti, pogotovu što se radilo o pograničnom pojasu prema Turskoj koji je bio pod posebnim režimom, sa ograničenim pristupom.
Čudesa na steni
- - - - - - - - - -
Krasimira Stojanova, rođaka vidovnjakinje Vange, nedavno je u knjizi o svojoj pokojnoj tetki, napisala o ovom događaju:
„Ekspedicija je stigla u Malo Trnovo 4. aprila i odmah otišla u planine. Uprkos pljusku, istraživači su uspeli da dođu do stene koja je bila označena na karti i raspalili vatru da bi se osušili. Kada je svanulo, ali se sunce još nije pomolilo, videli su na toj steni svim arheolozima poznate „solarne krugove”, grupisane u obliku izvrnutog trougla, gde je najmanji krug bio na dnu.
Kada se pojavio prvi sunčev zrak, on je počeo da se kreće od vrha prema dole niz stenu, ali i istovremeno sleva nadesno, osvetljavajući solarne krugove i „opisujući” svetlosni trougao. Sve to je trajalo oko 20 minuta, a potom je cela stena bila obasjana svetlošću Sunca.
Ceo potonji dan, piše Stojanova, članovi ekspedicije su uzbuđeno raspravljali o svemu što su videli, trudeći se da objasne da li su pojave bile slučajne, iščekujući noć, i da li će im svetlost meseca doneti neko novo iznenađenje? Pao je mrak. I čim je počelo da se smrkava, opet je počeo pljusak! Potpuno mokri, istraživači su došli do stene.
Nebo se iznenada razvedrilo, pojavile su se i zvezde. Oko 9 uveče, odjednom je na stenu pao mesečev zrak. Isti onakav kao i prošlog jutra sunčev, i isto kao i on, počeo je da „krstari” odozgo nadole i sleva nadesno, „obišao” sve na steni označene krugove i – nestao.
Tek tada su počela čudesa…
Stena, ispred koje su stajali članovi ekspedicije, odjednom se osvetlila iznutra. Slično ekranu crno-belog televizora na kome su se odjednom pojavili obrisi dve figure: jedno je bila starija muška osoba, obučena u odeždu koja je sezala do zemlje, i koja je u desnoj ruci držala nekakav okrugao predmet.
Iza nje je bila druga figura mladog muškarca, koja je sedela na nekakvom tronu i ličila na nama poznate predstave egipatskih faraona. Sve to je trajalo gotovo 20 minuta, a onda su prikaze nestale, sva svetlost se ugasila i zavladala je potpuna tmina!
Uprkos Vanginim upozorenjima, grupa je ipak odlučila da počne iskopavanja u podnožju tajanstvene stene. Otkrili su podzemni tunel na čijim zidovima su pronašli natpise na čudnovatom pismu, kao i dva velika komada crnog granita kakvog nema ni u Bugarskoj, niti na celom Balkanskom poluostrvu. Jedan je bio manje-više pljosnat, sa uklesanim profilom muškarca, a drugi je bio gotovo idealno okrugao. Više podataka o njihovim otkrićima nije poznato.”