Tesko je docarati bilo sta tragicno u licnostima i nastupima nacista tokom i nakon 2.sv.rata;
nesto se moze zateci u stvarnom zivotu (Ajhman, Gering), ali je cesto filmskim umetnicima
data neka sloboda po tom pitanju, pa je tako dobra ilustracija za tu temu film iz 1967. sa
Piterom O`Tulom po imenu "Noc generala". Vrlo zanimljiv hibrid vec etabliranog `hickokizma` i
tada popularnog ratnog filma, ovog puta pruzenog s nemacke strane, tip pre sto je u celu pricu,
koja se tice pokusaja atentata na Hitlera u posl.godini rata i tome predstojece zavere najviseg
generalskog njegovog kora, ukljucena itekako tematika o kojoj se ovde diskutuje.

Naime,
generala Tanca, koga maestralno tumaci Piter O`Tul, iznebuha u ratnom Parizu privlaci tzv.
"degenerisana umetnost" ekspresionizma i impresionalizma, narocito Van Gog, u kojoj nalazi
predah od svoje ledene ratne rutine i sebi imanentne hladnokrvosti i krvozednosti...ali i svojevrsnu
hickokovsku hipnozu, koja otvara vrata sumnji da general nije samo ratni zlocinac, vec i poremeceni
pojedinac kakvi se nalaze u savremenom svetu, na koje je Hickok prvi skrenuo paznju svojim Normanom
Bejtsom u "Psihu", naime - serijski ubica iz potaje, kojima su plen lepe prostitutke...

Kraj filma je
upecatljiv po tihom patosu i ostavlja prostor da se revalorizuje banalnost zla koje je utvrdila Hana Arent
kao sustinsku odliku nacisticke pseudo-svesti, koju cak i kao takvu zasenjuje uzas neobjasnjivog patoloskog
zla kog je inaugurisao Hickok - u kom se rusi cak i taj ljigavi nacisticki ugled i koje zasenjuje cak i kukavicke
razloge zbog kojih se nacisticka vrhuska u Nirnbergu cesto odlucivala na samoubistvo... Uzbudljiva preporuka
pred praznike...
https://www.imdb.com/title/tt0062038/
Seca li se ko jos izlozbe `opozicionarskih` i ` degenerativnih` novinarskih naslova koju je priredio SNS (srpska nacisticka stranka) s ciljem da
promovise imunost svoje sujete na zdravorazumsku kritiku njihove vladavine....? Svaka slucajnost je nenamerna.