Blago Cara Radovana - O ženi

Uvek je u istoriji žena postala uglađena pre nego čovek, a ona je to i danas. Čednost nije u prirodi, i zato je nema ni u ljubavi; jer je ljubav samo čista i prekaljena priroda. Gde je mnogo ljubavi, tu je malo čednosti; a možda i obratno: mnogo čednosti znači malo ljubavi. U Parizu se mnogo luduje od ljubavi, i malo govori o čednosti. Ljubav i moral nisu rsfeni zajedno, niti se voze istim kolima: jedno je stvar božja, a drugo je pronalazak čovekov. Čednost su propagirali hrišćanski apostoli da bi njom siromašnim ženama dali načina da postanu bolje od bogatih, i da tako čedna devojka postane dostojnom svakog bogataša. Moral je nasilje, naročito moral seksualni; a kad nije, onda je hipokrizija. Treba imati navike morala kao navike izvesnih jela i pića. Žene su moralne više po svome temperamentu nego po svom uverenju. Ima žena koje ne mogu podneti pokvarene reči, kao što ne mogu podneti rđavi vazduh, ili ukvareno jelo. One su tad čedne i bez naročite volje, ili bez naročite namere, ili često čak i protivno svojoj volji. Ima zatim takvih žena koje bi se ponekad osvetile mužu, ili ljubavniku, za kakvu uvredu, crnim izdajstvom, ali, i pored svoje volje, ovakve žene ne ni zamisliti drugog čoveka na njegovom mestu. Moral je kod mnogih žena stvar urođenog ukusa, a ne vaspitanja; stvar fizička, kao što je kod drugih nemoral; jer moral nije u glavi, nego u krvi i u stomaku, kao stvar organska.
 
Žena je ipak po svojoj prirodi uvek nečija žena. I žena, odista, ima samo jednog muža: a to je uvek onaj prvi. Andromaha je imala s prvim mužem Hektorom jednog sina, sa drugim mužem Pirom tri sina, i sa trećim mužem Helenom još jednog sina; ali je Andromaha samo žena Hektorova, i kao takva je inspirisala i Homera i Euripida i Vergilija. Uvek je za ženu prvi čovek jedini njen pravi čovek, čak i kad prestane da ga voli. Često je on njen gospodar i docnije, i kad god on htedne. U njenom karakteru ima trećinu njega; hiljadu stvari ona već vidi njegovim očima; a ima slučajeva kad i fizički sliče jedno na drugo. Niko ne zna koliko onaj koji hoće da voli, mora da pregori čak i od svog častoljublja. Najsrećniji su u ljubavi oni koji su izgubili smisao o sebi i svojoj ceni. Ljudi od najvećeg uspeha kod žene, to su oni koji trpe najviše uniženja.
 
Postoje dva moguca braka: brak za mlade i za mladost, i drugi za
stare i za starost. Prvi da se podeli sreca i obest, a drugi da se
podeli nesreca i bolest. Za jedan prodje vreme vrlo brzo, a za drugi
je uvek na vreme... Pametan se covek ozeni na vreme. U mladosti je
brak stvar ljubavi i spola, a u starosti je stvar slabosti i straha
od samoce.
 
Žena se često brani od poroka srčanije i poštenije nego čovek, jer zna da je ne kontroliše samo jedno lice nego celo društvo, i porodica, i religija, i istorija, i sve ostalo što su ljudi podigli protiv žene. Ima među ženama više heroja nego što ih ima među ljudima, ali su ljudi celu istoriju prigrabili za sebe, i za priče o sebi. Međutim, mi smo heroji u bojnoj vatri, a žene u hladnoj svakidašnjici; mi smo hrabri pred smrću, a one pred životom; mi pred drugim čovekom, a one pred celom sudbinom. Žena koja je lepa, ima za ceo dugi niz godina svoje mladosti da se očajnički brani od ljudi lepih, snažnih, bogatih, titulisanih, uplivnih, moćnih, slavnih; i čak, što je najteže, da se brani i od ljudi iskreno u njih zaljubljenih. Da se brani i od onog kojeg i sama voli!... Niko ne zna koliko treba imati moralne snage, ili koliku ljubav za drugog čoveka, pa odoleti svima zamkama koje mi ljudi bacamo pred žene. Žena voli svoje dete i kad je rđavo i ružno; i ona ljubi usta muža, i kad je po ceo dan na ta usta govorio laži i pogrde. Ona ide za čovekom i kad je razvratnik, i pomaže ga i kad je raspikuća. Ona prima u naručja i čoveka koga niko više ne želi da primi u kuću; i pruža mu svoja usta, i kad mu niko ne bi pružio svoju ruku. Ženu ne može da preinači nikakav čovek, ali može da je menja sredina...
 
Zhena je , ipak i neosporno , najveca iluzija chivekova . Ne postoji nijedna sreca koja je u stanju da domashi radost ljubavi . Sve drugo mozhe biti slava , uspeh i satisfakcija , ali je zhena jedino pijanstvo srca. Ni sve tamne strane zhenina karaktera kao da ne postoje nego zato da bude osvetljen samo jedan njen deo , onaj u kojem ona najvishe zrachi , i koji je uvek bozhanstven. Nema nesrece chovekove koju zhena nije u stanju ili da da sasvim netralizira , ili veoma ublazhi .
 
Zhena je , ipak i neosporno , najveca iluzija chivekova . Ne postoji nijedna sreca koja je u stanju da domashi radost ljubavi . Sve drugo mozhe biti slava , uspeh i satisfakcija , ali je zhena jedino pijanstvo srca. Ni sve tamne strane zhenina karaktera kao da ne postoje nego zato da bude osvetljen samo jedan njen deo , onaj u kojem ona najvishe zrachi , i koji je uvek bozhanstven. Nema nesrece chovekove koju zhena nije u stanju ili da da sasvim netralizira , ili veoma ublazhi .

:klap:Prelep deo si odabrao...jos veca je lepota to sto je jedan mukarac pisao o zenskoj drazesnosti,a drugi odabrao da bas taj deo ovde istakne...:klap:
 

Back
Top