Bivši osuđenici, rehabilitacija i društveni status

Pa tepam ti, Godzila. :p
Ne mislim da si glup, već da svesno provociraš.

Silovanje je – da se poslužim definicijom iz Wikipedije – zločin prisiljavanja osobe na seksualni akt sa teškim fizičkim i emocionalnim posledicama. A pedofili su itekako u kontekstu priče jer - šta misliš – kako pedofili ispunjavaju svoje želje, kada one prerastu fantazijski akt i postanu vidljiva radnja? Tako što se deca zaljubljuju u njih, pa pristanu da 'vode ljubav'?
'Objekti' silovatelja su različiti (deca, žene, muškarci), i vrlo različito motivisani (bes, ispoljavanje moći i uspostavljanje kontrole, sadizam).

Tvoja 'evolutivna' teorija ne pije vodu, jer ne objašnjava, recimo, homoseksualno silovanje. Da je i to relikt davne prošlosti? Da li je praistorijski čovek jurio toljagom drugog muškarca zarad želje za reprodukcijom, odnosno 'parenjem'? Ili, silovanja u ratnim uslovima – da li su ona odraz jake seksualne želje, u slučajevima kada je žrtva, npr, stara žena koja svakako nije doprinela tom činu 'izazovnom' odećom i 'koketerijom'?

Ne postoje 'normalni' silovatelji.
Silovatelji (odraslih, dece, žena, muškaraca, pa i životinja) su u većini slučajeva seksualno devijantni ljudi, a svaka devijacija seksualnog nagona je nešto što se teško leči.
A ako si ti pronašao neki metod izlečenja silovatelja, npr. 'prevezivanjem neuronske mreže', vrlo mi je drago zbog toga. Unapred čestitam na Nobelovoj nagradi.

p.s. Hipnoza se koristi kao metoda za lečenje depresije, anksioznosti, fobija, opsiesija... dakle – kod neuroza a ne kod poremećaja ličnosti.

Hipnoza se koristi za svaku vrstu prevezivanja neuronske mreze ne treba meni nobelova nagrada vec silnim psiholozima i hipnotizerima koji sve to koriste godinama

Naravno postoji alternativa za to a to je Cognitive Behavior Therapy to je najsporija ili EFT,ne znam NLP sto je znatno brze i sluzi za rekonstruisanje sistema verovanja i misli.

I to je slucajevima laksih silovatelja - tj kod onih silovatelja kod kojih je to normalan i zdrav nagon za razmnozavanjem (sa par sjebani~~h verovanja koji tah nagon pretvaraju u problem) to je onda laganica.

A kod silovatelja i pravih pedofila je slicna stvar samo treba poktresati sinapse koje dovode do nasilja i podebljati druge koje su npr vode do "muvanja" te zene ...
Vecina stvari moze da se izleci samo je problem sto kod nas nema nekih koji znaju neku metodu za lecenje - a u USA je sesija verovatno preko 500$ na sat kod nekog dobrog.
 
POŽAREVAC - Beograđanin Aleksandar Kristijan Golubović (40) juče je napustio zatvor „Zabela“, pošto je odležao kaznu od 4,5 godina, zbog krivičnog dela iznude, počinjenog 2004. godine. Golubović je iz zatvora izašao u pratnji stražara, u ranim jutarnjim satima, i ubrzo se odvezao za Beograd, u automobilu stranih registracija.
...

http://www.vesti.rs/Hronika/Kristijan-na-slobodi-2.html

Шта мислите да ли ће се смирити? Да ли ће почети да се бави неким легалним бизнисом, како је најавио?
 
Zanima me vaše mišljenje o ljudima koji su proveli neko vreme u zatvoru (pretpostavka duže, u kontinuitetu ili iz više delova) i sada se ponovo vraćaju "normalnom" životu. Kakav odnos imate prema njima i da li smatrate da se oni mogu uspešno rehabilitovati? Da li ih njihova prošlost žigoše pred drugima kao osobe koje nisu predodređene da mogu živeti normalnim životom, kojima ne treba verovati i od kojih treba strepeti? Da li i među njima postoji jednak tretman za sve, ili smo spremni da prihvatimo jedne lakše nego druge u odnosu na zločin zbog koga su osuđeni?

Jer nekako mi se čini da je opšti stav kako jednom kriv bude uvek kriv. I pored toga što je to često osnovano, tako se ogrešujemo o one koji bi da naprave otklon od te prošlosti i pokažu da mogu biti jednako normalni i korisni članovi zajednice, barem kao i oni koji nikada nisu osuđivani, ali im subjektivne predrasude sredine, kao i objektivni razlozi (vreme provedeno u specifičnim uslovima) to otežavaju, katkad i ne dozvoljavaju. Isto sam utiska da ih ljudi odvajaju prema počinjenom delu zbog koga su osuđeni, te dok se sitnim lopovima, nekome ko je u mladosti obio par trafika ili džepario po tramvaju, "ne može verovati", dotle se oni koji su počinili krupnija dela poput pronevere i uništavanja cele firme (bivši direktori, preduzetnici-mešetari), te tako oštetili mnogo više ljudi, poštuju?!

Zavisi od zlocina za koji su osudjeni. Bez obzira na okolnosti svi su oni tamo iz razloga nisu se zadesili tamo,i samim tim shto su u zatvoru govori vec o njima.....A dela su jaca nego reci. Govorim za ove teske zlocince,koji su silovali,otmica,reketashi...
A za one koje zele da se vrate ''na pravi put'' { sta god to znacilo po stigmi sredine} treba da prate same sebe i da tu pamet,snalazljivost koju su pre koristili u loshe svrhe usmere ka dobrim...Teshko je ostati normalan u zatvoru,jer je jako tesko opstati...Ako si neko ko izgleda slabije,delujes inferiorno,podlozan si da te siluju ili budesh necija ''devojka''...A ako si neki nabildovan,istetoviran ne moze svako s tobom kako hoce...Sve je to kamuflaza.Morash da delujesh jako inace si gotov,i u krajnosti-bolje napadaj nego da te napadnu.
 
Zanima me vaše mišljenje o ljudima koji su proveli neko vreme u zatvoru (pretpostavka duže, u kontinuitetu ili iz više delova) i sada se ponovo vraćaju "normalnom" životu. Kakav odnos imate prema njima i da li smatrate da se oni mogu uspešno rehabilitovati? Da li ih njihova prošlost žigoše pred drugima kao osobe koje nisu predodređene da mogu živeti normalnim životom, kojima ne treba verovati i od kojih treba strepeti? Da li i među njima postoji jednak tretman za sve, ili smo spremni da prihvatimo jedne lakše nego druge u odnosu na zločin zbog koga su osuđeni?

Jer nekako mi se čini da je opšti stav kako jednom kriv bude uvek kriv. I pored toga što je to često osnovano, tako se ogrešujemo o one koji bi da naprave otklon od te prošlosti i pokažu da mogu biti jednako normalni i korisni članovi zajednice, barem kao i oni koji nikada nisu osuđivani, ali im subjektivne predrasude sredine, kao i objektivni razlozi (vreme provedeno u specifičnim uslovima) to otežavaju, katkad i ne dozvoljavaju. Isto sam utiska da ih ljudi odvajaju prema počinjenom delu zbog koga su osuđeni, te dok se sitnim lopovima, nekome ko je u mladosti obio par trafika ili džepario po tramvaju, "ne može verovati", dotle se oni koji su počinili krupnija dela poput pronevere i uništavanja cele firme (bivši direktori, preduzetnici-mešetari), te tako oštetili mnogo više ljudi, poštuju?!

Treba ih prihvatiti kao i svakog drugog čoveka...
Nisam se susreo s takvim, ali ne bi ja tu pravio razliku...
 

Back
Top