Velika srpska pobeda nad bosanskim Turcima (sadašnjim) Bošnjacima kod Siska. Tada je Vojna Krajina već postojala u svojim granicama. Bio je to strahovit poraz bosanskog pašaluka. Izginuli su hercegovački, pakrački, zvornički, požeški, livanjski, lički beg, poginuo je glavni zapovednik turske vojske kod Siska -i Bošnjak Telli Hasan Pasha.
-
- Popularno:
- Da li bi žuti bili poštovaniji u...
- Borko Stefanović: Na Trampovu večeru u...
- Da li postoje muški i ženski poslovi?
- Kako je Srebrenica od velike Srpske...
- Najbolje naselje za život u Beogradu.
- Šta mislite o muškarcima bez majce ?
- treba li kažnjavati polugole turistice
- Nađi nekoga-neku
- Како је, по Вашој процени, Вучић прошао...
- Nikola Jokić ili Novak Đoković
Битка код Сиска 1593
- Začetnik teme Povijest
- Datum pokretanja
2ličan
Domaćin
- Poruka
- 3.547
paketije
Poznat
- Poruka
- 8.015
...godina nepoznata, ili treba da pogadjamo ?
lapsi
Veoma poznat
- Poruka
- 12.224
Ја мислила Симо отворио тему! Ово је његов домет.
Ovi jedan
Ističe se
- Poruka
- 2.318
Šta je najgore i da je navea godinu u uvodnom postu opet je otvaranje teme jednako očajno. Valjda bi neki standardi tribali postojat
Ne bi me čudilo da je u nekom povijesnom kalendaru Infotmera ili srbin info ovo objavljeno pa on trkom požurio da otvori temu.
Šta je smešno? Tada je Vojna Krajina već postojala, dakle ovo je bila krajiška pobeda nad Turcima.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.135
Rođen kao Nikola Predojević u Bileći. Inače, osnivač grada Petrinje.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.135
Pa, muslimani su dolazili iz pravca Krajine, a mađarska vojska je bila na suprotnoj strani. E sad, bilo je Srba u mađarskoj vojsci pod Tahijem.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.135
Samo u periodu od 1543. do 1612. godine, Srbi su Osmanskom Carstvu dali 13 velikih vezira, sedam njihovih zamenika, 23 vezira, osam admirala (kapudin-paša), brojnim guvernerima provincija i s bezbroj velikih defterdara (šefova finansija) i najviših administrativnih službenika.
Hasan-paša Predojević rođen je kao Nikola Predojević, pravoslavni Srbin poreklom iz Bileće u Hercegovini.
Gazi Hasan-paša Predojević je bio peti beglerbeg Bosne i to od 1591.-1593. godine. Spada u najslavnije osmanske vojskovođe 16. vijeka, dok je poznat u Bosanskoj historiji kao osvajač Bihaća. Safvet-beg Bašagić za njega kaže da je zaslužan i da je bio veliki i neustrašiv junak. Po njegovim pothvatima i osvajanjima dobio je počasni naziv gazi-junak.
Porijeklo Gazi Hasan-paše
Prema nekim izvorima rodom je iz Lužaca kod Sanskog Mosta, a po drugima je porijeklom iz Klobuka Hercegovine. Muvekkit u svojoj istoriji Bosne piše da potječe iz sela Lušci, u kadiluku Majdan. Bio je kršćanin, po imenu Niko Predojević, i kad je prešao na islam dali su mu ime Hasan (lijep, ljepotan). Osmanske ga hronike ipak bilježe kao Hersek (Došen?!) Hasan-paša, što znači da je bio porijeklom iz Hercegovine. Osmanski istoričari, koji su savremenici njegova vremena, Pečevija i Čatib Čelebi isto navode da je porijeklom iz Hercegovine. Poznato je i to da se još za vremena kneza Pavla u Hercegovini spominje u dokumentima Vlah Predojević. Predojevići se smatraju da su porijeklom vlasi, i da su nekada stanovali u okolini Bileće. U 16. vijeku bosanski begovi su počeli naseljavati Krajinu i Liku Vlasima, te se može pretpostaviti da je Hasan-paša Predojević ipak rođen u Lušcima kod Sanskog Mosta, ali da su mu preci došli iz Hercegovine. I danas žive Predojevići u Sanskom Mostu / glavica Predojevića, kod Lušci Palanke.
Osvajač Bihaća 1592. godine
Po svoj prilici on je s Derviš-pašom Bajazidagićem došao u Carigrad kao adžami-oglan u atmejdan saraje i s njime skupa se obrazovao na državne troškove. U dvoru je obnašao čast sokolara i čakirdži-baše. U početku vlade Murada III (vl. 1574-1595), imenovan je sandžak-begom u Segedinu u Mađarskoj. Na tom položaju je ostao sve do 1591. godine, kada je te godine postavljen za Bosanskog beglerbega. Dok je bio sandžak-beg Segedina istakao se u mnogim vojnim pohodima, a bio je i ratoboran. Pored ratobornosti imao je na sultanovom dvoru i veliku zaštitu dvojice zemljaka: velikog vezira Osmanskog carstva Sijavuš-paše i carskog prvog savjetnika Derviš-paše Bajazidagića. Ova dvojica visokih osmanskih dostojanstvenika faktički su omogućili Hasan-paši da vojne odluke može donositi samostalno. Čim je došao u Bosnu, nakon kratkog vremena on se našao sa vojskom pred zidinama Siska, ali ga nije mogao uzeti, pa se s vojskom tada preko Gradiške vratio u Bosnu. Poslije pohoda naredio je bio gradnju tvrđave na ušću Petrinjčice u Kupu, današnje Petrinje. Još dok se tvrđava gradila, Hasan-paša je izvršio vojnu mobilizaciju, te poče napadati u pravcu Bihaća. U tim vojnim akcijama on osvoji Sokolac, Ripač, Izačić, Šturlić i Blagaj na Korani. Napokon 10. juna, Hasan-paša je poslao prethodnicu svoje vojske na Bihać, a sam je došao 13. juna, 1592. godine. Prvo je pokušao nagovoriti zapovjednika Josipa Lamberga da predadne Bihać bez borbe, ali kad je dobio negativan odgovor, on je naredio artiljeriji da tuku grad sa svih strana. 19. juna, nakon artijerijskog granatiranja i pješadijskih juriša, Bihać se predao. Hasan-paša je nakon osvajanja dobro utvrdio Bihać, jer je znao njegovu stratešku važnost. Okolicu Bihaća je naselio vlasima početkom 1593. godine. U vrijeme osvajanja Bihaća bosanski namjesnik je pod svojom vlašću držao veću teritoriju nego što ju je imao ijedan srednjovjekovni bosanski vladar. To je prostor koji se potezao od Šapca do Jadranskog mora i od Zvečana do Virovitice.
Bitka kod Siska 22.06.1593. godine
Poslije osvajanja Bihaća, Hasan-paša s četama kod Petrinje prelazi Kupu i napada brojna hrvatska mjesta, te tako dolazi do bogatog plijena. Da bi onemogućio Hasan-pašino napredovanje hrvatski ban Toma Erdodi s velikim vojnim snagama kod Bresta sačeka Hasan-pašu. U ovoj bitki Hasan-paša je ponovo pobijedio, a na bojnom polju ostade oko 2.000 hrvatskih oficira i vojnika, a 200 ih sa šest topova zarobi. Nakon toga ratne zarobljenike, topove i 22 neprijateljske zastave Hasan-paša posla u Carigrad. Tokom cijele zime 1592/93. godine, Hasan-paša je vršio vojne pripreme za osvajanje Siska. U proljeće sa 20.000 vojnika, Hasan-paša je pokrenuo vojsku na Hrvatsku, u planu da osvoji Sisak. U međuvremenu on je bio očekivao vojnu pomoć iz Carigrada, koju mu je obećao veliki vezir Sijavuš-paša. Dok se na bosanskim granicama ratovalo, došlo je do vojne pobune u Carigradu, te sultan smijeni velikog vezira, a na njegovo mjesto dođe Kodža Sinan-paša, porijeklom albanac. Sinan-paša je tada bio s Hasan-pašom u neprijateljstvu. Iz želje da započne rat sa Austrijom da bi se proslavio, a sigurno i zbog zavidnosti prema Hasan-paši, on naredi Rumelijskoj vojsci da stane, koja je u međuvremenu već bila blizu. Ta odluka je uticala na Hasan-pašu, i vidjevši da pomoć niotkuda ne dolazi, a ionako je već stigla austrijska vojska u pomoć Sisku, on ne želeći se povuć s bojnog polja, naredi svojoj vojsi da krene na neprijatelja. S njim su bila sva četverica sandžak-begova Bosanskog ejaleta: hercegovački, zvornički, kliški i krčko/lički. Hasan-paša je noću 19. juna sa krčkim sandžak-begom, starim Gazi Memi-begom, koji je predvodio pješadiju, prešao na lijevu obalu Kupe i opkolio Sisak. U naredna dva dana pridružio im se i ostatak vojske. Hasan-paša je krenuo u opći napad 22.06.1593. godine. Bitka je vođena u uglu koji čini Odra na ušću u Kupu. Tu je za pet sati bitke osmanlijska vojska, uz velike gubitke, potisnuta na rijeke. Uski i slabi mostovi su popustili pa su se brojni pješaci i konjanici utopili, među njima i sam Hasan-paša Predojević. Pored Bosanskog namjesnika, smrtno su stradali stari Gazi Memi-beg, Zvornički sandžak-beg Sinan-beg i dvojica unuka sultanije Mihrimah i Rustem-paše Opukovića, Hercegovački sandžak-beg Mehmed-beg, Kliški sandžak-beg Mustafa-paša Sultanzade i oko 7.000 vojnika. Bitka kod Siska je započela Osmansko-Austrijski rat koji će trajati 13 godina od 1593.-1606. godine.
Zadužbine Hasan-paše Predojevića
Iza Hasan-paše je ostala samo džamija u Polju kod Bileće, koju je on dao sagraditi 1572. godine, još dok je bio Segedinski sandžak-beg. Podignuta je na lokalitetu Plitine, kod sela Grabovice. Kvadratnog je tlocrta sa dograđenim sofama koja od sjeverne strane zatvara zid. Bila je pokrivena četverostrešnim krovom pod pločom. Džamija je bila srušena u toku drugog svjetskog rata, ali su joj se dijelovi zidova i četvrtasta kamena munara kvadratnog tlocrta održali sve do posljednjeg rata 1992-1995./postoji foto/
Današnje turbe kraj kapetanove kule u Bihaću sagrađeno je na temeljima drvenog još starijeg turbeta, iz vremena osvajanja Bišća. Legenda kaže, da je kapetan svake noći nakon što su na tom mjestu ukopana dvojica u borbama za Bihać poginulih velikih junaka, sa kule vidio svjetlost. Naredio je da im se sagradi turbe,u znak vječnog sjećanja na njih, smatrajući da je i to mjesto - turbe - postalo svetinja. Današnje turbe izgradile su vlasti Austrougarske. U kosturnici pored turbeta crkve i kule nalaze se kosti plemića sahranjivanih do tada u crkvi svetog Ante, a prenešenih iz džamije Fethije. Među njima i ostaci plemića Izačića.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.135
Ta informacija, da je jedan Srbin osnivač grada koji se razvio nadomak Zagreba, "koji se golim okom vidi sa Slemena" pekla ih je decenijama, pa su za vreme Pavelića podmetnuli falsifikat da je postojala Petrinja u 13. veku, tobožnju povelju Bele IV da je Petrinji dodeljen status slobodnog kraljevskog grada u 13. veku. Kako je došla (u NDH 1941.) ta povelja je i otišla (u NDH 1945.); zvanično: "izgubljena je", ali su njene tekovine ušle u hrvatsku istoriografiju i ukorenile se toliko snažno da su, u odsustvu arheoloških tragova, tu "Staru Petrinju" smestili na drugo mesto, 30 km dalje od Petrinje te i do danas tu tzv. "Staru Petrinju" traže entuzijasti kao što traže Homerovu Troju.
Dakle, 1941. je rođena i nametnuta ta politički eksploitabilna ideja: "Petrinja je stari hrvatski grad" - a vidimo da je osnovao Srbin Nikola Predojević, po kojem bi trebalo da nazovu glavnu ulicu u toj varoši. Rezultat tog povijesnog narativa: etničko čišćenje Srba je "povijesno" opravdano. Ustaše su brozovci uklonili, ali su ustaške tekovine preživele u udžbenicima "povijesti", ali i "istorije", preživele i 1945. pa žive sve do danas.
Ovo je samo jedan mali odsečak koji izuzetno paradigmatično odslikava hrvatski koncept "povijesti" u kontekstu "znanosti" i takvih primera "povijest" je prepuna. Ono što je u Aleksandroslaviji i Brozoslaviji bilo naslonjeno na hrvatske institucionalne i mejnstrim laži bilo je srpsko istoriografsko ćutanje zarad mira u kući i isplativa lenjost naspram realno opasne istinoljubivosti.
Poslednja izmena:
22 zastave !?.....gdje si ovo ptočitao? Daj link
Ovi jedan
Ističe se
- Poruka
- 2.318
Ako ništa drugo bar su počeli i sami otvoreno i s ponosom pisat o svojoj suradnji s Osmanlijama:
"Samo u periodu od 1543. do 1612. godine, Srbi su Osmanskom Carstvu dali 13 velikih vezira, sedam njihovih zamenika, 23 vezira, osam admirala (kapudin-paša), brojnim guvernerima provincija i s bezbroj velikih defterdara (šefova finansija) i najviših administrativnih službenika."
"Samo u periodu od 1543. do 1612. godine, Srbi su Osmanskom Carstvu dali 13 velikih vezira, sedam njihovih zamenika, 23 vezira, osam admirala (kapudin-paša), brojnim guvernerima provincija i s bezbroj velikih defterdara (šefova finansija) i najviših administrativnih službenika."
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.135
Hivzija Hasandedić, Muslimanska baština u Istočnoj Hercegovini, Sarajevo, 1990.
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.135
Erdedijem. Lapsus.
Ok...uzeo je podatak sa Wikipedie The Sieg of Bihać koja ne navodi primarni izvor tog podatka o 22 protivničke zastave,172 vojnika i topovima (ne mogu naći nogdje broj 6)
Dok druga dva izvora ne spominju nikakve zastave,vojnike i topove...što nemora značiti ništa jer su potrebni primarni izvori za sve.
E sad...dok sam čitao naletim i na ovo
... tried by court-martial for surrendering Bihać. A majority of the population was reluctant to leave their homes and decided to stay in Bihać. However, Hasan Pasha did not hold up his end of the deal and the city was sacked. In the first days following the capture more than 2,000 citizens were killed, while 800 children were taken captive and sent to Istanbul
Ovo je za ono doba bio genocid na tako malom i prilicno ( za današnje uvjete) nenaseljenom područiju....stvarno je područije BiH i Srbije pod Osmanlijama i onima koji su se poturčili kao Predojević trpila strašne zločine.....ja nemam pojma kako ne postoji u BiH i Srbiji dan sjećanja na zločine i nedjela Osmanlija
Morat ću uzeti knjigu Hasandedića da vidim kako on gleda na te zločine i nedjela kroz knjigu
- Poruka
- 30.286
Колико је то Срба учествовало у тој битки?
Знаш ли ко је Хасан паша Предојевић?
radoznao_62
Primećen član
- Poruka
- 781
Sudjelovale su većinom njemačko-slovenske postrojbe (3/4) s nešto prikrpanih Hrvata (1/4) na Habsburškoj strani protiv Osmanlija (čitaj bosanske i lokalne postrojbe sastavljane od lokalnog stanovništva koje nikad Tursku vidjelo nije). Srbi su uglavnom bili među turskim postrojbama. Slovenci se inače jako ponose svojim doprinosom.
- Poruka
- 30.286
Можеш ли да приложиш нешто од тог доприноса Словенаца у тој борби?
Ovi jedan
Ističe se
- Poruka
- 2.318
Čovik ti napiše da su u toj borbi Slovenci i Švabe činile 3/4 vojske, a ti ga pitaš da priloži nešto o Slovenskom doprinosu toj borbi? Svašta..
Mrkalj
Buduća legenda
- Poruka
- 37.135
To su Valvasorova snoviđenja.
Srbi su uglavnom bili među turskim postrojbama? Čekaj, zar Bošnjaci odnosno bosanskohercegovački musliman nisu Hrvati? :-)
- Poruka
- 30.286
Зато и питам за извор информације.
radoznao_62
Primećen član
- Poruka
- 781
Evo ti slovenski pogled na https://britishslovenesociety.org/slovenes-and-the-430th-anniversary-of-victory-over-the-ottomans/
Izvor? Ono što sam prvo čitao o Sisku jako davnih dana i što mi je najbolje ostalo u glavi je Krležina Opća enciklopedija (prvo izdanje).
Generalno je zagrebački Kaptol sakupio svakoga mogućeg njemačkog i slovenskog plaćenika od Graza do Zagreba, svakog dostupnog krajiškoga vojnika, svakoga uskoka kojeg se imalo (aha, a tu je kao "srpska" pobjeda), svakoga preostalog slobodnog vojnika iz plemenitaških sastava i krenuo spašavati stražnjicu Zagreba (tadašnjih Gradeca i Kaptola). I nekako uspio. Ironija je da relativno vrlo blizu Sisak kao utvrda napušten zbog loše logistike. Ali Habsburzi su propagandno iskoristili 1593. kao rijetko što. Svi sebi broje pod zasluge. Nijemaci/Austrijanci, Hrvati, Slovenci. Činjenica da je sve sakupila Zagrebačka biskupija.
Kako nitko ne zna turski, trebalo bi ići u Istanbul čitati turske izvore i njihova viđenja i zašto se nikada nisu stvarno potrudili sastaviti malo jaču vojsku da pregazi Zagreb jer je Zagreb opstao slobodan kontra svake vojničke logike.