Biserko: Previše se očekuje intervencija Rusije za rešenje Kosova

комшија

Stara legenda
Poruka
96.548
ИСПРАВАН СТАВ СОЊЕ БИСЕРКО!






https://www.danas.rs/politika/biserko-za-resenje-kosova-previse-se-ocekuje-intervencija-rusije/

Biserko: Previše se očekuje intervencija Rusije za rešenje Kosova

Za Kosovo je potrebno postići obuhvatno, što bolje rešenje, a od toga zavisi i pristupanje Srbije Evropskoj uniji (EU), ocenili su večeras učesnici tribine o Kosovu Instituta za filozofiju i društvenu teoriju, gde je rečeno da nezavisnost Kosova ne mora biti nepovratna, kao i da je razgraničenje jedna od mogućnosti.

sonja_biserko_medija_centar-678x381.jpg


Predsednica Helsinškog odbora u Srbiji Sonja Biserko ocenila je da Srbija treba da potpiše pravno-obavezujući sporazum sa Kosovom, što bi garantovalo političku i bezbednosnu sigurnost srpske manjine i ukazala da nerešavanje kosovskog pitanja udaljava Srbiju od EU.
Zamrznuti konflikt znači odlaganje dok se ne promene međunarodne okolnosti i dok ne bude moguća rekompozicija Balkana, ali mislim da je to veoma opasna iluzija koja šteti ne samo Srbiji, već i celom regionu, rekla je Biserko. Prema njenim rečima, u Srbiji se za rešenje Kosova previše očekuje intervencija Rusije.Ona smatra i da članstvo Kosova u UNESKO može biti samo korisno za Srbiju.



S druge strane, narodni poslanik i urednik Nove srpske političke misli Đorđe Vukadinović smatra da kosovska nezavisnost ne mora biti definitivna i da se nada da nije.

On je predstavio rezultate martovskog istraživanja, prema kojima se 39,8 odsto građana izjasnilo za odlaganje rešenja za Kosovo.

Uprkos propagandi vlasti i nevladinog sektora, javnost u Srbiji i dalje smatra da bi odlaganje rešavanja problema Kosova bilo najbolje, ili najmanje loše rešenje, a to mislim i ja, rekao je Vukadinović.

Forsiranje rešenja u ovom trenutku je biranje između loših opcija koje su trenutno na stolu, a naša vlast ih je prihvatila zato što se plaši, ili zbog toga što su negde obećali da će taj problem rešiti za nekoliko godina i sada moraju da ispune obećanje dato centrima svetske moći i politike, zaključio je Vukadinović.

Političarka i sociolog Vesna Pešić izjavila je da kosovsko pitanje treba da se završi što pre, kao i sadašnja državna politika Srbije, uz ocenu da je nezavisnost Kosova nepovratna.

Umesto da gledamo kako da redefinišemo Srbiju i da napravimo plan za njen napredak, bavimo se vradžbinama i magijama da će se desiti neke promene u svetu i da će nam neko vratiti „svetu zemlju“. Ako i dalje budemo živeli u tome, od Srbije neće biti ništa, zaključila je ona.

Ja sam za to da se odmah usprotivimo takvim idejama i da za Kosovo nađemo što bolje, a ne bilo kakvo rešenje, dodala je Pešić.

Istoričar i predsednik Naprednog kluba Čedomir Antić izrazio je sumnju da bi problem Kosova bio rešen i kad bi ga Srbija priznala.

On je istakao je da je proces međunarodnog priznanja Kosova daleko otišao i da ne veruje da Srbija ima volje i snage da u perspektivi reintegriše Kosovo i Metohiju, kao što je na primer Hrvatska reintegrisala Srpsku krajinu ili Rusija Čečeniju, koja nije bila međunarodno priznata.

Antić se založio da se na referendumima dogovori granica između Kosova i Srbije, a da pet svetinja ostanu na teritoriji Srbije.
 
Citirati Sonju Biserko je blam sam po sebi za bilo koga ko misli da ima bar pola mozga.

- - - - - - - - - -

čisto sumnjam da pristupanje Srbije NATO-u, EU ili drugim tim tvorevinama ima veze sa uspešnim ishodom rešavanja pitanja Kosova...ameri su rešili da Kosovo bude država a mi možemo da ulazimo gde oćemo, isto nam se 'vata

Mogu se oni priznati, samo treba izmeniti REALNOST na terenu i svesti tu drzavu na minimum.

- - - - - - - - - -

Hocemo bazu u Nisu i da bude gadjan samo Beograd tomahavkom i naravno da oborimo 318 od 110.

Nije to neka steta, da su pustili '99 da ga sruse, Kosovo bi bilo u sastavu Srbije, siptara bi bilo onoliko koliko ih je bilo odano drzavi koja im je dala vise od matice, BG bi se izgradio, jugosloveni bi pobegli, nebi se iselilo 500K Srba u zadnjih 20g....ne zvuci lose.
 
Isti onaj ko placa u zemlji Srbiji one silne , tzv. NVO ...!


"Država za NVO godišnje izdvaja koliko i za nauku


nvo.jpg


U poslednjih deset godina iz budžeta Republike Srbije izdvojene su desetine milijardi dinara za finansiranje nevladinih organizacija, a 2014. godine je za nevladine organizacije izdvojeno skoro isto koliko i za razvoj nauke i tehnologije u Srbiji. Najveći deo sredstava opredeljenih za NVO odlazi na organizacije koja se bave sportom, mladima i humanitarnim aktivnostima, ali se najviše pažnje u javnim raspravama posvećuje organizacijama koje imaju snažnu podršku iz vodećih zapadnih zemalja.

Sa njima se sreću svetski lideri koji dolaze u Beograd – od Klintonove do haškog tužioca Bramerca – a i premijer Vučić gleda da izgladi odnose sa njima čim zapadni ambasadori u Beogradu istaknu da su zabrinuti zbog odnosa vlasti prema nevladinom sektoru. Te nevladine organizacije su često bile prozivane zbog stranih donacija, ali nije jasno da li će ta osuda u javnosti biti manja ako se zna da su proteklih godina znatna sredstva počele da dobijaju iz budžeta Srbije. Među budžetskim korisnicima, prema podacima Ministarstva finansija, jesu: Beogradski fond za političku izuzetnost, Fond za humanitarno pravo, Građanske inicijative, Centar za kulturnu dekontaminaciju, Autonomni ženski centar, Beogradski centar za ljudska prava i Gej strejt alijansa.

Ipak, nijedan dinar iz budžeta u toku protekle decenije nije legao na račune nekoliko nevladinih organizacija. To su Helsinški odbor za ljudska prava i organizacije Žene u crnom i Komitet pravnika za ljudska prava. Da li ova činjenica govori da vlast koja učestvuje u raspodeli državnog novca zaista ne uzima u obzir ideološka ili politička opredeljenja zainteresovanih NVO, već novac deli isključivo onima koji predstave dobre projekte?

Ili se radi o drugoj stvari – o uticaju koji nevladin sektor ima i na današnju vlast. Naime, ako su u vreme Miloševića strani donatori finansijski pomagali i političke stranke i NVO kako bi se oborio tadašnji režim, posle 5. oktobra je nastavljena i politička i finansijska koegzistencija novih vlasti i nevladinih organizacija.

biserko.jpg


Međutim, ako se verovalo da će dolaskom naprednjaka, koji bar zvanično nisu imali nikakav dodir sa nevladinim sektorom, veza između vlasti i NVO biti prekinuta, pokazalo se da NVO nisu izgubile ništa od političkog uticaja niti od finansijske koristi. Naime, 2012. godine je iz budžeta izdvojeno 7,7 milijardi dinara za civilno društvo, a već sledeće, 2013. godine, dodeljeno im je gotovo dvostruko više – 14,38 milijardi dinara. Ilustrativno je da Srbija iz budžeta izdvaja gotovo istu sumu novca za nevladin sektor i za razvoj nauke i tehnologije. Naime, 2013. godine budžet za nauku je iznosio 15 milijardi dinara.

Da politički uticaj NVO na vlast zaista nije mali, govori i činjenica da se sredinom maja, neposredno pre zvanične posete Americi, premijer Aleksandar Vučić sastao sa predstavnicima Kuće ljudskih prava, koja okuplja aktiviste Građanskih inicijativa, Beogradskog centra za ljudska prava, Komiteta pravnika za ljudska prava, Helsinškog odbora za ljudska prava i Centra za praktičnu politiku. Takođe, premijer je tokom ove godine više puta naglašavao da bi voleo da u vladi vidi i ljude koji imaju drugačije mišljenje, poput Sonje Liht. Takođe je počeo da održava redovne sastanke i sa ombudsmanom Sašom Jankovićem, sa kojim se sreo već dva puta.

Mnogi se, međutim, i dalje pitaju da li je premijer odlučio da okrene novi list u svom odnosu prema civilnom sektoru ili je samo pokušavao da izmami što širi osmeh američkih domaćina.

Koliko je civilni aktivizam privlačan, govori i skandal koji je izbio prošle jeseni kada je, od 122 NVO koje su prošle na konkursu Ministarstva rada, zapošljavanja i socijalne politike, čak 44 osnovano nekoliko meseci ranije, a 61 je imala identičan opis delatnosti. Nakon ovog iskustva, u javnosti je ostao gorak ukus kada je reč o pravednoj raspodeli državnog novca.

kandich.jpg


Mantra predstavnika nevladinog sektora po pravilu glasi da novac, bilo da dolazi od države bilo od stranih donatora, ne dobijaju tek novca radi, već za aktivnosti koje sprovode. Razume se da su te aktivnosti uglavnom usmerene na dobrobit zajednice, zaštitu ljudskih prava ili prava manjina, a nikako na ekstraprofit nevladinog sektora. Jer, svi oni ističu da novac dobijaju tek kada napišu projekat, dostave obimnu dokumentaciju i prođu zvanične konkurse, bez obzira na to da li je reč o državnim ili međunarodnim donatorima. Samo na taj način, tvrde predstavnici civilnog sektora, moguće je dobiti donaciju, kako iz budžeta tako i od stranaca.

Takođe, samo devet odsto udruženja građana finansira se iz međunarodnih izvora, a jedan deo i od sredstava lokalne samouprave.

Neke od ovih organizacija ne pokušavaju da se izbore za novac koji se iz budžeta izdvaja za civilno društvo. Možda su im stotine hiljada dinara koje država deli nedovoljne za ostvarenje projekata, ili, kako kažu neki od njih – aktuelna vlast nije dovoljno zainteresovana za njihove aktivnosti.

Recimo, Izabela Kisić iz Helsinškog odbora za ljudska prava, čiji je osnivač Sonja Biserko, kaže da ova nevladina organizacija nije dobila ni dinar od države. Zaista, „Politika” se uverila da Uprava za trezor Ministarstva finansija nije zabeležila nijednu uplatu od strane budžetskih korisnika na račun ove organizacije. Helsinški odbor za ljudska prava, kako naglašava Izabela Kisić, finansiraju isključivo strani donatori – pre svega nemačka i norveška ambasada i OEBS.

– Na našem sajtu piše ko je finansijski podržao realizaciju naših projekta jer je to javni podatak. Iznos obično ne stavljamo, ali plaćamo porez državi, tako da poreska uprava tačno zna koliko smo novca dobili od stranih donatora – ukazuje Izabela Kisić.

pavicevic.jpg


Za razliku od Helsinškog odbora za ljudska prava, Fondu za humanitarno pravo Nataše Kandić je 2006. godine sa računa različitih budžetskih korisnika uplaćeno 10 miliona dinara.

Godinu dana kasnije, istu sumu iz budžeta dobio je Centar za kulturnu dekontaminaciju, čija je direktorka Borka Pavićević. Ovoj ustanovi, koja se bavi organizacijom pozorišnih predstava, tribina, izložbi i koncerata, 2005. godine iz budžeta grada Beograda isplaćeno je 4,3 miliona dinara za nabavku teleskopskih mašina. Inače, prema podacima Agencije za privredne registre, Centar za kulturnu dekontaminaciju je u periodu od 2010. do 2013. godine znatno profitirao. Pre dve godine prihod ove organizacije bio je 16 miliona dinara, godinu dana ranije 17 miliona, a 2010. godine je iznosio 14,9 miliona dinara. Ipak, Borka Pavićević, direktorka ovog centra, nekoliko puta je naglašavala da je svesna da ne deli stavove većine građana Srbije. Ali zato vrlo rado sa njima deli finansijska sredstva.

Centar za kulturnu dekontaminaciju je 2013. godine, prema podacima Agencije za privredne registre, imao šest zaposlenih.

Najmanje novca od poreskih obveznika dobila je Gej strejt alijansa. Pre četiri godine Skupština grada Beograda uplatila im je milion dinara, sledeće godine dobili su 300.000 dinara više (uplate su stigle od Uprave za ljudska i manjinska prava i Kancelarije za ljudska i manjinska prava), a 2013. godine im je sa računa poverenika za zaštitu ravnopravnosti prebačeno svega 130.000 dinara.

Irena Cerović, predstavnica Beogradskog fonda za političku izuzetnost, čija je predsednica Sonja Liht, ističe da država učestvuje u finansiranju njihovih projekata sa svega pet odsto, a nekih godina i sa manje od jedan odsto. Najveći donatori ovog fonda su Evropska unija, Savet Evrope, Nemačka organizacija za tehničku saradnju, OEBS i UN...."...

http://www.politika.rs/sr/clanak/330139/Drustvo/Drzava-za-NVO-godisnje-izdvaja-koliko-i-za-nauku
 

Back
Top