
(ili neka moja razmišljanja o životu inspirisana ko zna čime)
BISERJE
Biserje zvoni u tebi i meni
kao praporci po malo sneni
Misao pevaju oni strasnu
što pretvori se u reč jasnu
u uzdah slasti dok šaraš po meni
rukama dok ispisujem želje
po telu vrele talase ti puštam
zveči sve jače biserje zrelo
osećaj dodira zveket mu blaži
dodir ga teši ali i snaži.
Zastaše dodiri da se dodiruju
to strast na prozore duša nam lupka
pobeže biserje u izvor života
u izvor života ispod mog pupka.

PS Dobro jutro blogeri......radni dan.....biće naporan.....da se prvo propremimo
