...i bila je ta jedna tačka u kojoj su se naši pogledi sreli, pružili ruke jedan drugom i zagrlili. Moj crn, i tvoj, još crnji. Ta nit pogleda nas je vezala. Čitanju pogleda nikad nisam bila vješta, a tvoj sam čitala kao Bukvar. Bilo je lako. Možda zato što sam znala šta piše u mom, i vjerovala da i u tvom piše isto jer se u protivnom naša dva pogleda vjerovatno ne bi nikad ni srela, još manje vjerovatno zagrlila onako. Tvoj pogled me je odjednom cijelu obuhvatio, i počela sam da tonem u njemu. Sasvim nesvjesno, počela sam da ti se približavam. Bila sam ti sve bliže i bliže. Osjetila sam tvoje dlanove na svom licu. Bliže. Bliže. Nit od čvrsto zagrljenih pogleda se nije prekidala. Bliže. Bliže. Izbrojala sam ti trepavice. Bliže. Bliže. Zatvorila sam oči. Bliže. Bliže. Disali smo isti vazduh. Bliže. Bliže. Udahnula sam tvoje usne.