prof. dr Emil Vlajki
Izraz „novi svjetski poredak“ prvi je poceo koristiti bivši predsjednik SAD Džordž Buš stariji. On je 1991. u nekoliko navrata upotrebio tu sintagmu. Novi svjetski poredak znaci amerikanizaciju svijeta. Navodnu osnovicu tog poretka cine demokratski izbori i slobodna trgovina. Medutim, nema traga ni od jednog, ni od drugog. Slobodna trgovina je necija cinicna šala, zbog toga što oko 80 odsto svjetskog tržišta u ovom casu kontroliraju multinacionalne korporacije, od kojih su najjace americke. Na americkom tržištu ne može se ništa pojaviti ukoliko te korporacije ne dozvole i tu nema nikakvog slobodnog protoka robe i novca. Pogotovo su slobodni izbori teški cinizam, jer se stvarni gospodari svijeta miješaju u sve moguce izbore. Kada bi neko pokušao da se miješa u izborne procese u zemljama zapadne demokracije, posebno u SAD, oni bi to odmah srezali i možda bi bombardirali i napadali tu zemlju koja to radi. S druge strane, oni su organizirali obaranje Miloševica. Placali su ljude da dodu u Segedin i Budimpeštu, ulažuci 40 miliona, a prema pojedinim tvrdnjama i cijelih 70 miliona dolara, da bi financirali clanove „Otpora“ i druge Miloševiceve protivnike.Dobar dio ekipe koja je došla na vlast nakon tzv. oktobarske revolucije, a to je izraz Vojislava Koštunice, odradivao je posao.Zoran Ðindic je prakticno izveo puc, Koštunica je samo figurirao. Oni su kao opozicionari bili placeni od kojekakvih fondova za slobodu i demokraciju, a to su, uglavnom, fondovi gospodara novog svjetskog poretka i imaju namjensku svrhu - da se daju pare onima koji ce biti njihove marionete kada se izvrše ti prevrati ili smjene vlasti [drzavni udar].Ðindic je otvoreno je govorio – ja sam prodao Miloševica za milijardu i 200 milijuna dolara, srpski narod ce to shvatiti.Onda mu, naravno, nisu ništa htjeli dati, nego su rekli - dobicete pare za njegovo hapšenje, ali to ide na otplatu duga. Koji naivac!.Kad je došlo doba suprotstavljanja Evrope americkoj politici u Iraku, on je poceo pristupati evropskoj osovini Berlin – Pariz – Moskva. Tad je Ðindic promijenio plocu i poceo govoriti da je Kosovo teritorijalni dio Srbije. Takoder, previše toga je znao, pošto je ucestvovao u svrgavanju Miloševica i onda su ga sredili, to je jasno kao dan. Onima koji dirigiraju ekipama koje su došle nakon „oktobarske revolucije“ nije bila u interesu promjena Ðindicevog stava, tako da je on bio uklonjen. Medunarodna zajednica pod americkim liderstvom ne mrzi, niti voli ni Hrvate, ni Srbe, ni Albance, niti bilo koga. Oni, jednostavno, imaju svoje geostrateške i geopoliticke ciljeve i žele da ih sprovedu. Pošto su Amerikanci htjeli napraviti nered u Evropi, da bi preko NATO-a djelomicno vladali Evropom i usporili njeno ujedinjenje, oni su iskoristili cinjenicu što je Srba bilo posvuda u avnojskoj Jugoslaviji. U tom casu, 36 posto Srba živjelo je van teritorija Srbije, prvenstveno u Hrvatskoj i BiH. To su iskoristili da bi na etnickoj i vjerskoj bazi natjerali ljude i narode jedne protiv drugih. Pri tom je Srbe trebalo ocrniti zato što je s njima bilo najlakše manipulirati, jer su bili posvuda. S druge strane, americki geostratezi smatraju da su Srbi prirodni prijatelji Rusije i oni su na svaki nacin htjeli da eliminiraju ruski uticaj na Balkanu, u kontekstu obnove hladnog rata protiv Rusije. Dakle, cilj demonizacije Srba bio je da se pronadu loši momci. To su trebali biti Srbi, što su neki mediji i pojedinci tvrdili sa strašcu, kao što su, recimo, u Francuskoj u tome ucestvovali Bernar Anri-Levi, Andre Gliksman i Alen Finkelkraut.
Mediji su vodili apsolutno jednostranu propagandu protiv jednog naroda – Srba. Nisu bili nimalo objektivni i to je trebalo da posluži Americi i njenim saveznicima da razbiju Jugoslaviju, da stvore satelitske banana – državice i da se nakon toga infiltriraju na ovaj prostor preko NATO-a, koji sa Evropom nema apsolutno nikakve veze, zato što sve komandne pozicije u NATO-u drže Amerikanci, a SAD, koliko znam, još uvijek nisu Evropa.
Miloševic nije bio diktator, kao što su cesto govorili za njega.Da je bio to što tvrde, on bi, kao i svi diktatori, pokupio veliki novac i našao sebi utocište u Kini, Rusiji ili nekoj trecoj zemlji, a ne bi ostao da ceka da ga uhapse. Kad su ga uhapsili, on je svoju prirodnu inteligenciju koja, nažalost, nije vizionarska, ali jest prakticne naravi, upotrebio da raskrinka prljavi nacin na koji se tzv. novi svjetski poredak odnosio prema jednom narodu, Srbima. Okupacija i kolonizacija Balkana [bivša Jugoslavija] spadaju medu rutinske postupke koje su mnogi clanovi „medunarodne zajednice“ primjenjivali u toku prošlih desetljeca. Po principima te zajednice, treba stvoriti što veci broj malih država koje ce u svakom pogledu, a pogotovo ekonomskom, biti inferiorne u odnosu na (post)industrijske gigante postojecih supersila i njihovih transnacionalnih korporacija, što osigurava osnovu tzv. „slobodne trgovine“ koja se odvija na štetu rascjepkanih i posvadanih nacija.Tako je, od stvaranja Ujedinjenih nacija do naših dana, broj država sa oko 50 skocio na oko 200! Istovremeno, broj gladnih i obespravljenih u svijetu raste geometrijskom progresijom; tako svake godine umire u zemljama u razvoju oko 40 milijuna ljudi (od toga 17 milijuna djece), što od gladi, što od ratova koje aranžira „medunarodna zajednica“.U našem slucaju, prvo je razbijena Jugoslavija na (zasada) šest državica. U stilu „humanitarne“ ideologije 20. stoljeca, trebalo je naci krivca za raspad. Zbog svoje navodne, potencijalne povezanosti sa Rusijom (što je bio motiv za SAD), te zbog revanšizma koji su ispoljili Njemacka, Austrija i (indirektno) Vatikan radi poraza koje su doživjele u Drugom svjetskom ratu, za krivca je oznacen srpski narod. On je, posebno u BiH, od zapadnih medija prljavo demoniziran, podmetnuti su mu (pored zlocina koje su sve tri strane radiale,a u slakom ratu ne postoje nevini) razliciti zlocini koje taj narod nikada nije pocinio, bombardiran je, stavljen pod embargo, proglašen je genocidnim narodom, da bi konacno, zajedno sa ostalim bh. narodima, bio okupiran u cilju neokolonijalne eksploatacije, kao i u cilju raznih politickih manipulacija, da bi se ugodilo i/ili naškodilo drugim, susjednim narodima i državama.Okupacija BiH, iz „humanitarnih razloga“, da bi se, navodno sprijecilo daljnje krvoprolice koje je, uzgred receno, prvenstveno izazvala „medunarodna zajednica“, jest totalna i totalitarna. Kao prvo, ta vojno, socijalno i ekonomski uništena zemlja, sada se „humanizira“ tako što se oni koji su sve zakuhali sada predstavljaju kao mirotvorci. Preko tzv. „pomoci“ koju daju, recikliraju svoj kapital, iz nje placaju svoje vojnike, administraciju i policiju i tako djelomicno rješavaju vlastitu nezaposlenost, a iz iste „pomoci“ naši moraju kupovati prvenstveno njihovu tehnologiju i proizvode, kao i vrlo skupo oružje.U okupaciji, receno je, sudjeluju strane trupe, policija i administracija. Sve što je iole vrijedno kupuju, skoro džabe, mocne strane kompanije: rudnike, banke, tvornice, velike sisteme itd. Svjetske financijske institucije ne žele, na primjer, bh. domacim proizvodacima drveta financirati izradu finalnih proizvoda, vec ih se prisiljava da prodaju trupce i polufinalne proizvode na medunarodno tržište. Nezaposlenost u zemlji je oko 40 posto. Za veci broj radnika prosjecna placa je oko 350 maraka. Na hiljade radnika radi godinama bez ikakvih primanja, ne uplacuje im se cak ni socijalno i zdravstveno osiguranje. Novopecene gazde u kaficima, kafanama, pekarama, piljarnicama i drugdje, nesmiljeno eksploatiraju radnu snagu uz minimalnu nadnicu (oko šest KM), daju im svega jedan-dva dana odmora u mjesec dana i otpuštaju ih po volji, a cesto i ne prijavljuju. Tajkuni-kriminalci stavljaju svoj kapital u strane banke, a u najboljem slucaju, investiraju kapital u nekretnine i u trgovinska posredništva. Siva ekonomija cvjeta.Povodom kosmetske krize, treba shvatiti sljedece. Ta kriza nastala je iskljucivo djelovanjem Sjedinjenih Americkih Država. SAD se nalaze u ekonomskom kolapsu. Njihov vanjski dug penje se na više desetina hiljada milijardi dolara. Ekonomija im ne funkcionira. Europa preuzima svjetski primat u mnogo cemu. Euro prijeti da zamijeni dolar kao postojecu svjetsku monetu. Kosmetska kriza i, šire gledano, Novi hladni rat koji Amerika vodi protiv Rusije, znaci revitalizaciju americke privrede. Znaci recikliranje americkog kapitala i njegovih multinacionalnih korporacija, znaci vecu prodaju americkog oružja na svjetskom tržištu, znaci usporavanje europske privrede i procesa europske integracije, znaci nametanje Amerike Europi preko NATO-a. To je suština kosmetske krize. Sve ostalo je medijsko bla, bla, bla i jadikovke americkih marioneta u balkanskim banana državicama.SAD gledaju jedino sebe i svoje interese. Njima patnje, razaranja, destabilizacije vlada, medusobni ratovi etnickih i vjerskih skupina i sva ostala zla koja oni prouzrokuju u svijetu po sistemu: divide et impera (zavadi pa vladaj), ne znace apsolutno ništa. Pri tom njihovi poltroni na balkanskim banana prostorima odraduju najveci dio posla. Mediokriteti i mafijaši kakvi jesu, moralno i materijalno uništavaju vlastite narode. Samo da je njihovim guzicama dobro. Njihova beskrupuloznost ide toliko daleko, da kao topovsko meso šalju svoje vojnike u kolonijalne ratove koje SAD vode posvuda po svijetu da ginu umjesto Amerikanaca za imperijalisticke ciljeve „novih gospodara svijeta“.
Izraz „novi svjetski poredak“ prvi je poceo koristiti bivši predsjednik SAD Džordž Buš stariji. On je 1991. u nekoliko navrata upotrebio tu sintagmu. Novi svjetski poredak znaci amerikanizaciju svijeta. Navodnu osnovicu tog poretka cine demokratski izbori i slobodna trgovina. Medutim, nema traga ni od jednog, ni od drugog. Slobodna trgovina je necija cinicna šala, zbog toga što oko 80 odsto svjetskog tržišta u ovom casu kontroliraju multinacionalne korporacije, od kojih su najjace americke. Na americkom tržištu ne može se ništa pojaviti ukoliko te korporacije ne dozvole i tu nema nikakvog slobodnog protoka robe i novca. Pogotovo su slobodni izbori teški cinizam, jer se stvarni gospodari svijeta miješaju u sve moguce izbore. Kada bi neko pokušao da se miješa u izborne procese u zemljama zapadne demokracije, posebno u SAD, oni bi to odmah srezali i možda bi bombardirali i napadali tu zemlju koja to radi. S druge strane, oni su organizirali obaranje Miloševica. Placali su ljude da dodu u Segedin i Budimpeštu, ulažuci 40 miliona, a prema pojedinim tvrdnjama i cijelih 70 miliona dolara, da bi financirali clanove „Otpora“ i druge Miloševiceve protivnike.Dobar dio ekipe koja je došla na vlast nakon tzv. oktobarske revolucije, a to je izraz Vojislava Koštunice, odradivao je posao.Zoran Ðindic je prakticno izveo puc, Koštunica je samo figurirao. Oni su kao opozicionari bili placeni od kojekakvih fondova za slobodu i demokraciju, a to su, uglavnom, fondovi gospodara novog svjetskog poretka i imaju namjensku svrhu - da se daju pare onima koji ce biti njihove marionete kada se izvrše ti prevrati ili smjene vlasti [drzavni udar].Ðindic je otvoreno je govorio – ja sam prodao Miloševica za milijardu i 200 milijuna dolara, srpski narod ce to shvatiti.Onda mu, naravno, nisu ništa htjeli dati, nego su rekli - dobicete pare za njegovo hapšenje, ali to ide na otplatu duga. Koji naivac!.Kad je došlo doba suprotstavljanja Evrope americkoj politici u Iraku, on je poceo pristupati evropskoj osovini Berlin – Pariz – Moskva. Tad je Ðindic promijenio plocu i poceo govoriti da je Kosovo teritorijalni dio Srbije. Takoder, previše toga je znao, pošto je ucestvovao u svrgavanju Miloševica i onda su ga sredili, to je jasno kao dan. Onima koji dirigiraju ekipama koje su došle nakon „oktobarske revolucije“ nije bila u interesu promjena Ðindicevog stava, tako da je on bio uklonjen. Medunarodna zajednica pod americkim liderstvom ne mrzi, niti voli ni Hrvate, ni Srbe, ni Albance, niti bilo koga. Oni, jednostavno, imaju svoje geostrateške i geopoliticke ciljeve i žele da ih sprovedu. Pošto su Amerikanci htjeli napraviti nered u Evropi, da bi preko NATO-a djelomicno vladali Evropom i usporili njeno ujedinjenje, oni su iskoristili cinjenicu što je Srba bilo posvuda u avnojskoj Jugoslaviji. U tom casu, 36 posto Srba živjelo je van teritorija Srbije, prvenstveno u Hrvatskoj i BiH. To su iskoristili da bi na etnickoj i vjerskoj bazi natjerali ljude i narode jedne protiv drugih. Pri tom je Srbe trebalo ocrniti zato što je s njima bilo najlakše manipulirati, jer su bili posvuda. S druge strane, americki geostratezi smatraju da su Srbi prirodni prijatelji Rusije i oni su na svaki nacin htjeli da eliminiraju ruski uticaj na Balkanu, u kontekstu obnove hladnog rata protiv Rusije. Dakle, cilj demonizacije Srba bio je da se pronadu loši momci. To su trebali biti Srbi, što su neki mediji i pojedinci tvrdili sa strašcu, kao što su, recimo, u Francuskoj u tome ucestvovali Bernar Anri-Levi, Andre Gliksman i Alen Finkelkraut.
Mediji su vodili apsolutno jednostranu propagandu protiv jednog naroda – Srba. Nisu bili nimalo objektivni i to je trebalo da posluži Americi i njenim saveznicima da razbiju Jugoslaviju, da stvore satelitske banana – državice i da se nakon toga infiltriraju na ovaj prostor preko NATO-a, koji sa Evropom nema apsolutno nikakve veze, zato što sve komandne pozicije u NATO-u drže Amerikanci, a SAD, koliko znam, još uvijek nisu Evropa.
Miloševic nije bio diktator, kao što su cesto govorili za njega.Da je bio to što tvrde, on bi, kao i svi diktatori, pokupio veliki novac i našao sebi utocište u Kini, Rusiji ili nekoj trecoj zemlji, a ne bi ostao da ceka da ga uhapse. Kad su ga uhapsili, on je svoju prirodnu inteligenciju koja, nažalost, nije vizionarska, ali jest prakticne naravi, upotrebio da raskrinka prljavi nacin na koji se tzv. novi svjetski poredak odnosio prema jednom narodu, Srbima. Okupacija i kolonizacija Balkana [bivša Jugoslavija] spadaju medu rutinske postupke koje su mnogi clanovi „medunarodne zajednice“ primjenjivali u toku prošlih desetljeca. Po principima te zajednice, treba stvoriti što veci broj malih država koje ce u svakom pogledu, a pogotovo ekonomskom, biti inferiorne u odnosu na (post)industrijske gigante postojecih supersila i njihovih transnacionalnih korporacija, što osigurava osnovu tzv. „slobodne trgovine“ koja se odvija na štetu rascjepkanih i posvadanih nacija.Tako je, od stvaranja Ujedinjenih nacija do naših dana, broj država sa oko 50 skocio na oko 200! Istovremeno, broj gladnih i obespravljenih u svijetu raste geometrijskom progresijom; tako svake godine umire u zemljama u razvoju oko 40 milijuna ljudi (od toga 17 milijuna djece), što od gladi, što od ratova koje aranžira „medunarodna zajednica“.U našem slucaju, prvo je razbijena Jugoslavija na (zasada) šest državica. U stilu „humanitarne“ ideologije 20. stoljeca, trebalo je naci krivca za raspad. Zbog svoje navodne, potencijalne povezanosti sa Rusijom (što je bio motiv za SAD), te zbog revanšizma koji su ispoljili Njemacka, Austrija i (indirektno) Vatikan radi poraza koje su doživjele u Drugom svjetskom ratu, za krivca je oznacen srpski narod. On je, posebno u BiH, od zapadnih medija prljavo demoniziran, podmetnuti su mu (pored zlocina koje su sve tri strane radiale,a u slakom ratu ne postoje nevini) razliciti zlocini koje taj narod nikada nije pocinio, bombardiran je, stavljen pod embargo, proglašen je genocidnim narodom, da bi konacno, zajedno sa ostalim bh. narodima, bio okupiran u cilju neokolonijalne eksploatacije, kao i u cilju raznih politickih manipulacija, da bi se ugodilo i/ili naškodilo drugim, susjednim narodima i državama.Okupacija BiH, iz „humanitarnih razloga“, da bi se, navodno sprijecilo daljnje krvoprolice koje je, uzgred receno, prvenstveno izazvala „medunarodna zajednica“, jest totalna i totalitarna. Kao prvo, ta vojno, socijalno i ekonomski uništena zemlja, sada se „humanizira“ tako što se oni koji su sve zakuhali sada predstavljaju kao mirotvorci. Preko tzv. „pomoci“ koju daju, recikliraju svoj kapital, iz nje placaju svoje vojnike, administraciju i policiju i tako djelomicno rješavaju vlastitu nezaposlenost, a iz iste „pomoci“ naši moraju kupovati prvenstveno njihovu tehnologiju i proizvode, kao i vrlo skupo oružje.U okupaciji, receno je, sudjeluju strane trupe, policija i administracija. Sve što je iole vrijedno kupuju, skoro džabe, mocne strane kompanije: rudnike, banke, tvornice, velike sisteme itd. Svjetske financijske institucije ne žele, na primjer, bh. domacim proizvodacima drveta financirati izradu finalnih proizvoda, vec ih se prisiljava da prodaju trupce i polufinalne proizvode na medunarodno tržište. Nezaposlenost u zemlji je oko 40 posto. Za veci broj radnika prosjecna placa je oko 350 maraka. Na hiljade radnika radi godinama bez ikakvih primanja, ne uplacuje im se cak ni socijalno i zdravstveno osiguranje. Novopecene gazde u kaficima, kafanama, pekarama, piljarnicama i drugdje, nesmiljeno eksploatiraju radnu snagu uz minimalnu nadnicu (oko šest KM), daju im svega jedan-dva dana odmora u mjesec dana i otpuštaju ih po volji, a cesto i ne prijavljuju. Tajkuni-kriminalci stavljaju svoj kapital u strane banke, a u najboljem slucaju, investiraju kapital u nekretnine i u trgovinska posredništva. Siva ekonomija cvjeta.Povodom kosmetske krize, treba shvatiti sljedece. Ta kriza nastala je iskljucivo djelovanjem Sjedinjenih Americkih Država. SAD se nalaze u ekonomskom kolapsu. Njihov vanjski dug penje se na više desetina hiljada milijardi dolara. Ekonomija im ne funkcionira. Europa preuzima svjetski primat u mnogo cemu. Euro prijeti da zamijeni dolar kao postojecu svjetsku monetu. Kosmetska kriza i, šire gledano, Novi hladni rat koji Amerika vodi protiv Rusije, znaci revitalizaciju americke privrede. Znaci recikliranje americkog kapitala i njegovih multinacionalnih korporacija, znaci vecu prodaju americkog oružja na svjetskom tržištu, znaci usporavanje europske privrede i procesa europske integracije, znaci nametanje Amerike Europi preko NATO-a. To je suština kosmetske krize. Sve ostalo je medijsko bla, bla, bla i jadikovke americkih marioneta u balkanskim banana državicama.SAD gledaju jedino sebe i svoje interese. Njima patnje, razaranja, destabilizacije vlada, medusobni ratovi etnickih i vjerskih skupina i sva ostala zla koja oni prouzrokuju u svijetu po sistemu: divide et impera (zavadi pa vladaj), ne znace apsolutno ništa. Pri tom njihovi poltroni na balkanskim banana prostorima odraduju najveci dio posla. Mediokriteti i mafijaši kakvi jesu, moralno i materijalno uništavaju vlastite narode. Samo da je njihovim guzicama dobro. Njihova beskrupuloznost ide toliko daleko, da kao topovsko meso šalju svoje vojnike u kolonijalne ratove koje SAD vode posvuda po svijetu da ginu umjesto Amerikanaca za imperijalisticke ciljeve „novih gospodara svijeta“.
