- Poruka
- 53
Citati su u sustini istiniti, ali ne znam da li je receno bas tim rijecima. Ovo je vise da vas zainteresuje, nego da saznate bezlicne podatke i statistike.
Vodja, kompozitor svih, a tekstopisac svih osim 6 pjesama koje je ta grupa objavila (Selma, Ima neka tajna veza, Sta bi dao da si na mom mjestu, Lose vino, Milicija trenira strogocu (album za djecu), Mramor, kamen i zeljezo (sa live albuma)), Goran Bregovic, zivio je u siromasnoj porodici. Svirao je po kafanama, da bi kasnije i pored svoje lose ekonomske situacije upisao bas neprofitabilnu Filozofiju, i bio najbolji djak godine na toj katedri, ali je prekinuo studije jer je "shvatio da ce tako samo stvoriti vise pitanja a nece naci odgovor za nista" (tako nesto je on rekao). Prvu elektricnu gitaru poklonila mu je majka, a kasnije se bavio sviranjem teskog roka po Italiji. Oko 1973 postaje gitarista grupe Jutro, ali saradjuje i na komponovanju, a jednu pjesmu je komponovao, odpjevao i odsvirao ("Kad bi bio bijelo dugme"). Kasnije je, kada je osnivao Bijelo Dugme i vec imao radova za prvi album rekao pjesniku Dusku Trifunovicu (kako Dusko navodi) da mu je to najmilija pjesma, i napravio "preradu" iste, ali ovoga puta u varijanti Bijelog Dugmeta, a ne VIS Jutra. Za folklor u svojim pjesmama, a mi znamo da nas folklor izuzetno lici na rock muziku, jer postoje brojne turbo-folk-rok grupe danas, kaze da je dosao spontano. Prije prvog koncerta Bijelog Dugmeta on nije znao koliko su popularni, na njemu se desilo se nesto neponovljeno: djevojke su masovno bacale gacice na binu, a policija je dosla da rastjerava publiku vodenim smrkovima. Rekao je da je u zivotu "imao tu nesrecu da sve cime se bavio mu je islo od ruke", kao da je rok muzikom poceo da se bavi zato sto "djevojke vise vole gitariste nego fizicke radnike". Medjutim, da li je mnogo volio djevojke, ili gitaru, on je osvojio "Kongres Rok Majstora" tj. priznanje najboljeg gitariste u SFRJ. Kasnije u zivotu promijenio je stav o gitari, i rekao je da voli gitaru ne zbog djevojaka, nego "zato sto se covjek kad drzi gitaru osjeca kao da je na vrhu svijeta". ONO PO CEMU JE NAJORIGINALNIJI je da je pravio rok koncerte u selima za koje niko nije ni znao da postoje, za razliku od drugih grupa. Dakle, neprofitabilne u novcanom smislu koncerte. Kada je bio Bijelo Dugme pozvano da svira za Tita, nije bilo akustike, Titu je smetao zvuk teske distortzije na gitari. Bregovic je kompozitor najprodavanijeg albuma u SFRJ, drugog albuma Zdravka Colica. Kada je poceo da komponuje, nije koristio ili znao notni zapis, muziku je zapisivao drugacije nego djeca u skolama i ostali muzicari. Klavijaturista je morao da prevodi njegove skripte u notni zapis.
O narkomaniji grupe:
I pored svih para koje je imala grupa, Bijelo Dugme je kasnije zvanicno priznalo izjavom da bi bilo "bolje da se to desilo Zdravku Colicu, vise bi mu imponovalo" da je prosvercovalo van SFRJ 200kg Heroina. Nikad im nije sudjeno. Bregovic priznaje da je "probao sve za sto je cuo da je dobro", a za kokain za koji kaze da ga je trosio svakodnevno u Bijelom Dugmetu i da je to kretenski (valjda to svakodnevno) izjavljuje da je "kao pasulj, neko se od njega samo isprdi, a neko napise najljepse ljubavne pjesme". Jedan od clanova grupe se, po zvanicnim izvjestajima, ubio skokom sa zgrade. To je bio klavijaturista za kojega se takodje pricalo da je narkoman, ali on to nije pricao javno kao Goran. Pjesma "sta bi dao da si na mom mjestu", odosno njen tekst, nastao je kada je Dusko Trifunovic vido pjevaca Zeljka Bebeka mrtvog pijanog obucenog na cudan nacin.
O jednom pjevacu:
Zeljko Bebek bio je prije nego sto je postao pjevac Bijelog Dugmeta solo gitarista (najtezi nacin sviranja gitare) u jednoj grupi, i za njegov talenat za pjevanje niko nije znao. Bebek je na koncertima za "Ima neka tajna veza" svirao akusticnu gitaru zajedno sa bregovicem, vrlo dobro, a u pjesmi "Pozurite konji moji" bas gitaru svira bebek. Kasnije je rekao da je "bijelo dugme unistilo njegovu karijeru i talenat". Pjesma za koju je rekao da mu je posebna cast da je otpjeva je "Lose vino".
Zanrovi roka koje je svirala grupa:
Od Hevi Metala (Kad bi bio bijelo dugme, Sve cu da ti dam samo da zaigram, Top), preko hard roka (Sta bi dao da si na mom mjestu), bluza (Ove cu noci naci blues), i blazeg roka. Nekad urbani tekstovi (Bitanga i princeza, Ala je glupo zaboravit njen broj), nekad totalno folk (Slatko li je ljubit tajno).
Virtuoznost:
Virtuoznost svih clanova grupe, a posebno Bregovica kao gitariste najvise se ocituje u pjesmi Kad bi bio bijelo dugme. Za klavijature u toj pjesmi kazu da su nezapamcene. Iako je ta pjesma danas kotirana od strane rokera kao jedno od najvecih djela SFRJ roka, i samo skorasnje "Bijelo Dugme" (bijelo dugme bez Breogivica) svira tu pjesmu, ali izgleda da je toj sadasnjoj grupi neizvodljivo da postigne kvalitet i priblizan originalu, i da izvede na gitari neke stvari koje su tad radjene.
Komentari kriticara:
Navescu komentar jedne osobe koja je cula instrumentalni dio iz pjesme "Pozurite konji moji": "ovo jeste odlicno, ali ovo nisu ovozemaljski zvukovi, moras znati da je da bi mogao uopste da dodje do ovih tonova da bude zestoko nadrogiran, a to nije dobro".
Vodja, kompozitor svih, a tekstopisac svih osim 6 pjesama koje je ta grupa objavila (Selma, Ima neka tajna veza, Sta bi dao da si na mom mjestu, Lose vino, Milicija trenira strogocu (album za djecu), Mramor, kamen i zeljezo (sa live albuma)), Goran Bregovic, zivio je u siromasnoj porodici. Svirao je po kafanama, da bi kasnije i pored svoje lose ekonomske situacije upisao bas neprofitabilnu Filozofiju, i bio najbolji djak godine na toj katedri, ali je prekinuo studije jer je "shvatio da ce tako samo stvoriti vise pitanja a nece naci odgovor za nista" (tako nesto je on rekao). Prvu elektricnu gitaru poklonila mu je majka, a kasnije se bavio sviranjem teskog roka po Italiji. Oko 1973 postaje gitarista grupe Jutro, ali saradjuje i na komponovanju, a jednu pjesmu je komponovao, odpjevao i odsvirao ("Kad bi bio bijelo dugme"). Kasnije je, kada je osnivao Bijelo Dugme i vec imao radova za prvi album rekao pjesniku Dusku Trifunovicu (kako Dusko navodi) da mu je to najmilija pjesma, i napravio "preradu" iste, ali ovoga puta u varijanti Bijelog Dugmeta, a ne VIS Jutra. Za folklor u svojim pjesmama, a mi znamo da nas folklor izuzetno lici na rock muziku, jer postoje brojne turbo-folk-rok grupe danas, kaze da je dosao spontano. Prije prvog koncerta Bijelog Dugmeta on nije znao koliko su popularni, na njemu se desilo se nesto neponovljeno: djevojke su masovno bacale gacice na binu, a policija je dosla da rastjerava publiku vodenim smrkovima. Rekao je da je u zivotu "imao tu nesrecu da sve cime se bavio mu je islo od ruke", kao da je rok muzikom poceo da se bavi zato sto "djevojke vise vole gitariste nego fizicke radnike". Medjutim, da li je mnogo volio djevojke, ili gitaru, on je osvojio "Kongres Rok Majstora" tj. priznanje najboljeg gitariste u SFRJ. Kasnije u zivotu promijenio je stav o gitari, i rekao je da voli gitaru ne zbog djevojaka, nego "zato sto se covjek kad drzi gitaru osjeca kao da je na vrhu svijeta". ONO PO CEMU JE NAJORIGINALNIJI je da je pravio rok koncerte u selima za koje niko nije ni znao da postoje, za razliku od drugih grupa. Dakle, neprofitabilne u novcanom smislu koncerte. Kada je bio Bijelo Dugme pozvano da svira za Tita, nije bilo akustike, Titu je smetao zvuk teske distortzije na gitari. Bregovic je kompozitor najprodavanijeg albuma u SFRJ, drugog albuma Zdravka Colica. Kada je poceo da komponuje, nije koristio ili znao notni zapis, muziku je zapisivao drugacije nego djeca u skolama i ostali muzicari. Klavijaturista je morao da prevodi njegove skripte u notni zapis.
O narkomaniji grupe:
I pored svih para koje je imala grupa, Bijelo Dugme je kasnije zvanicno priznalo izjavom da bi bilo "bolje da se to desilo Zdravku Colicu, vise bi mu imponovalo" da je prosvercovalo van SFRJ 200kg Heroina. Nikad im nije sudjeno. Bregovic priznaje da je "probao sve za sto je cuo da je dobro", a za kokain za koji kaze da ga je trosio svakodnevno u Bijelom Dugmetu i da je to kretenski (valjda to svakodnevno) izjavljuje da je "kao pasulj, neko se od njega samo isprdi, a neko napise najljepse ljubavne pjesme". Jedan od clanova grupe se, po zvanicnim izvjestajima, ubio skokom sa zgrade. To je bio klavijaturista za kojega se takodje pricalo da je narkoman, ali on to nije pricao javno kao Goran. Pjesma "sta bi dao da si na mom mjestu", odosno njen tekst, nastao je kada je Dusko Trifunovic vido pjevaca Zeljka Bebeka mrtvog pijanog obucenog na cudan nacin.
O jednom pjevacu:
Zeljko Bebek bio je prije nego sto je postao pjevac Bijelog Dugmeta solo gitarista (najtezi nacin sviranja gitare) u jednoj grupi, i za njegov talenat za pjevanje niko nije znao. Bebek je na koncertima za "Ima neka tajna veza" svirao akusticnu gitaru zajedno sa bregovicem, vrlo dobro, a u pjesmi "Pozurite konji moji" bas gitaru svira bebek. Kasnije je rekao da je "bijelo dugme unistilo njegovu karijeru i talenat". Pjesma za koju je rekao da mu je posebna cast da je otpjeva je "Lose vino".
Zanrovi roka koje je svirala grupa:
Od Hevi Metala (Kad bi bio bijelo dugme, Sve cu da ti dam samo da zaigram, Top), preko hard roka (Sta bi dao da si na mom mjestu), bluza (Ove cu noci naci blues), i blazeg roka. Nekad urbani tekstovi (Bitanga i princeza, Ala je glupo zaboravit njen broj), nekad totalno folk (Slatko li je ljubit tajno).
Virtuoznost:
Virtuoznost svih clanova grupe, a posebno Bregovica kao gitariste najvise se ocituje u pjesmi Kad bi bio bijelo dugme. Za klavijature u toj pjesmi kazu da su nezapamcene. Iako je ta pjesma danas kotirana od strane rokera kao jedno od najvecih djela SFRJ roka, i samo skorasnje "Bijelo Dugme" (bijelo dugme bez Breogivica) svira tu pjesmu, ali izgleda da je toj sadasnjoj grupi neizvodljivo da postigne kvalitet i priblizan originalu, i da izvede na gitari neke stvari koje su tad radjene.
Komentari kriticara:
Navescu komentar jedne osobe koja je cula instrumentalni dio iz pjesme "Pozurite konji moji": "ovo jeste odlicno, ali ovo nisu ovozemaljski zvukovi, moras znati da je da bi mogao uopste da dodje do ovih tonova da bude zestoko nadrogiran, a to nije dobro".
