Zena bi radije bila deo harema jednog privlacnog muskarca i delila ga sa hiljadu zena, nego imala jednog prosecnog muskarca samo za sebe. Zenama nije smetalo da budu sa jednim prosecnim samo u vremenu kad je njihov opstanak i opstanak njihove dece zavisio od pojedinacnih muskaraca. Kada zena ima mogucnost da sama ili makar delimicno obezbedi resurse i kad postoji sistem koji ce joj pruziti bezbednost od nasilja i siromastva, ona ponovo oseca da joj ne odgovara da se vezuje pojedinacnog muskarca, pogotovo ne za nekog prosecnog muskarca (kakvog nazalost mora dobiti vecina zena jer realno vecina zena nije nesto posebno fizicki) i njena hipergamija joj ne da mira. Veliki broj devojaka danas deli jednog momka a da toga cesto nisu svesne. Muskarcu je daleko lakse da odrzava vezu sa dve ili vise zena nego sa jednom jer onda uvek kad se jedna uskurci, on moze da je disciplinuje ignorisanjem i poklanjanjem paznje drugoj ili trecoj. Na taj nacin se odrzava harmonicna veza gde zena pazi kako se ponasa uz minimum zvocanja.
Nazalost ovakav pristup vezama ne vodi formiranju stabilnih porodica, vec vecem broju dece rodjene van braka, vecem procentu razvoda braka, umnozavanju broja samohranih majki koje najcesce odgajaju decu koja su divlja i losa za drustvo, kao i tracenju reproduktivnih godina mladih zena sto cesto vodi usedelistvu bez dece.