Bićeš moja kad-tad..

Nasumice preturajući po gomili papira,bez ikakvog reda poredjanih u kutiji od cipela kupljenih prošle godine,razmišljala je da li je moguće da je pozivnicu za promociju,nesmotreno bacila u kantu za smeće.Nadolazeći bes oduzimao joj je dah i pretio da eksplodira svakog časa.Zastala je na trenutak da udahne vazduh,prekrstila noge i nervoznim pokretom zgrabila cigaretu.
"Sigurno je ne bih zaturila da sam znala da on dolazi" razmišljala je.
Rastajući se,pre desetak godina,Ognjen joj je rekao da će je imati kad-tad.Ta rečenica joj je uvek bila nešto što je obuzima kad noć zaodene odoru tuge.Svaka misao tada biva podredjena tom osećaju pripadanja nekome ko je daleko i koga je odavno trebalo da zaboravi kao što je on nju zaboravio.
"Moram je naći a ako je ne nadjem kako da se snadjem i ipak odem."
Pitanja su se redjala jedno za drugim a očaj koji je terao da legne i spava bivao je sve jači.
Prenuo je zvuk telefona.Mrzela je telefon i često je puštala da zvoni i zvoni dok pozivač ne odustane.Ovog puta je uzela slušalicu i mirno rekla:
- Da.
- Miro,hajde mrdni guzu i dodji do mene imam nešto da ti pričam.
- Pa zar moram sad u sred sam nekog posla,zar je baš toliko važno?
- Važno je,dolazi!!!
Dohvatila je torbicu i žurno,ne razmišljajući uzela ključeve od auta.Da se dvoumila makar trenutak sigurno ne bi krenula jer je njena drugarica uvek imala nešto da joj prebaci i da je savetuje kako za ženu nije zdravo da živi sama.Njena kuća je uvek bila puna žamora i neke nesvakidašnje gužve.Svadje i psovke letele su kao osice okolo što je Mirjanu jako nerviralo ali ipak,volela je tu ženu iz nekih drugih razloga njoj nejasnih,možda je potajno želela da bude kao ona,jaka i visprena,stamena i borbena.
Parkirala je automobil i izašla iz kola jako lupajući vratima koja nisu htela tako lako da se zatvore.
-Hajde udji,šta si stala!
Lagano da ne remeti tišinu koja joj se učinila neobičnom,ušla je u sobu.
-Zdravo Mirjana.
Iznenadni nalet mučnine naterao joj je bledilo na obraze,umalo se nije onesvestila netremice gledajući u oči onu najtamniju noć kad je on otišao.
-Ognjene!!
Stajali su jedno spram drugog posle deset godina i ćutali.Mešale su se emocije sa nečujnim krikom duše koja je tog trenutka postala svesna zašto i zbog čega je ostala sama.
"Bićeš moja kad-tad" zazvonilo je od nekud.
 

Back
Top