PJESMA NAD PJESMAMA
Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske,
srnama i košutama poljskim,
ne budite ljubavi moje,
ne budite je dok joj ne bude volja.
Glas dragoga mojega;
evo ga, ide skačući preko gora,
poskakujući preko humova.
Dragi je moj kao srna ili kao jelenče;
evo ga, stoji iza našega zida,
gleda kroz prozor,
viri kroz rešetku.
Progovori dragi moj i reče mi:
ustani, draga moja,
ljepotice moja,
i hodi.
Jer gle, zima prođe,
minuše daždi,
otiđoše.
Cvijeće se vidi po zemlji,
dođe vrijeme pjevanju,
i glas grličin čuje se u našoj zemlji...
Pohvatajte nam lisice,
male lisice, što kvare vinograde,
jer naši vinogradi cvatu.
Moj je dragi moj, i ja sam njegova,
on pase među ljiljanima.
Dok zahladi dan i sjenke otidu,
vrati se, budi kao srna, dragi moj,
ili kao jelenče po gorama razdijeljenijem...
Na postelji svojoj noću
tražih onoga koga ljubi duša moja,
tražih ga, ali ga ne nađoh.
Sada ću ustati,
pa idem po gradu,
po trgovina i po ulicama
tražiću onoga koga ljubi duša moja.
Tražih ga ali ga ne nađoh.
Nađoše me stražari,
koji obilaze po gradu.
Vidjeste li onoga koga ljubi duša moja?
Malo ih zaminuh,
i nađoh onoga koga ljubi duša moja;
i uhvatih ga, i neću ga pustiti
dokle ga ne odvedem u kuću matere svoje
i u ložnicu roditeljke svoje.
Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske,
srnama i košutama poljskim,
ne budite ljubavi moje,
ne budite je, dok joj ne bude volja.
Ja spavam
a srce moje je budno;
eto glasa dragoga mojega, koji kuca:
otvori mi,
sestro moja,
draga moja,
golubice moja,
bezazlena moja;
jer glava moja puna je rose
i kosa moja noćnijeh kapi.
Svukla sam haljinu svoju,
kako ću je obući?
Oprala sam noge svoje,
kako ću ih kaljati?
Dragi moj
promoli ruku svoju kroz rupu,
a šta je u meni
ustrepta od njega.
Ja ustadoh
da otvorim dragome svojemu,
a s ruku mojih prokapa smirna,
i niz prste moje poteče smirna
na držak od brave.
Otvorih dragomu svome,
ali dragoga mojega ne bješe,
otide.
Bijah izvan sebe
kad on progovori.
Tražih ga, ali ga ne nađoh;
vikah ga, ali mi se ne odazva.
Nađoše me stražari,
koji obilaze po gradu,
biše me,
raniše me,
uzeše prijevjes moj s mene
stražari po zidovima.
Zaklinjem vas, kćeri Jerusalimske,
ako nađete dragoga mojega,
šta ćete mu kazati?
Da sam bolna od ljubavi.
STARI ZAVJET
prepuna je simbola i to mi se jako svidja. Moze da se tumaci na mnogo nacina. 