Bezizlaznost kao metoda za dobijanje rezultata

Dotaći DNO. Kao u bazenu. Pa se odgurnuti.
Ne, to je nemoguće jer dno ne postoji 😎 Nesreća, jad, zlo i bijeda nemaju limita, tj nemaju dna, kada pomisliš da si dotaknuo dno padneš još više u tu rupu bez dna. S druge strane sreća, zadovoljstvo i prosperitet su mjerljivi, može ih se uokviriti, tj postoji situacija u kojoj je čovjek sretan i zadovoljan i ne može više biti puno sretniji i zadovoljniji od toga što i nije loše zapravo🙂
 
Pokušajmo zamisliti di je dno koje mogu dosegnuti ljudi iz Gaze koji se sklone u bolnicu i onda bomba pobije tu njihove najmilije? Nemjerljivo 🤪 Teško je bilo i izmjeriti jad i nesreću onih izbjeglih u ratovima 1991-95 na prostoru pokojne države. E izbjegli s područja na kojem su njihovi stoljećima, e zapalilo im dom s svom vrijednošću kako materijalnom tako i sentimentalnom, a uz to ponekad i neko njihov bude ubijen i to od strane susjeda, radnog kolege. Na kraju šlag, tamo di izbjegnu, kao kod svojih hladan neprijateljski doček

Rat je extremni primjer ali ima milijun primjera jada bez dna u mirnodopskom vremenu, npr kućanstvo u kojem je non stop svađa, svaki dan nova patnja bez kraja...
 
Mada uvik postoji jedan izlaz, to je smrt😀 Nije poziv na suicid nego drugačiji pogled na smrt. Većinom pomisao na umiranje izaziva očaj, kao umrijet ćemo pa čemu išta. Postoji i druga mogućnost, umrijet ćemo pa zato možemo pokušati što hoćemo jer ionako moguću pogrešku nećemo vječno ispaštati😎
da, u smrti je spas. gorak, užasan i zastrašujući. kod mene postoji izvesna doza zebnje da ona možda nije kraj, no 99,8% sam siguran da jeste. najgadnije od svega je sporo umiranje bili nas ili nama bliskih. tako da sam fan suicida ali ne ni preuranjenog ni prekasnog. ključan je tajming i dostojanstvo. no, čujmo šta kejv misli na ovu temu

 
Poslednja izmena:
Bilo koji smisao koji vam padne na pamet, od nasilja i prisile , do obmane i empatije....
kada se nađemo u bezizlazu, povlačimo očajničke poteze
to je ona priča nothing left to lose, i kad je ranjen je najopasniji...

taj izlazak iz zone komfora i suočavanje sa svojim strahovima i upuštanje u odsudnu bitku pa šta bude je nešto što kali i razvija čoveka ukoliko ga ne uništi. no ako se večito krije u svojoj zoni komfora sigurno stagnira i neće dostići svoj potencijal.


 
Ne, ocajnicki potezi su kad je osoba u okruzenju bezizlaznosti digla ruke od borbe...

Bezizlaznost je obicno generisana od strane drugih, bilo sa namerom bilo nenamerno ...
Ako je sa namerom, onda se moze prihvatiti namera generatora....ucena....
Ako je bez namere, onda je osoba dogurana do provalije bez ideje da neko drugi obezbedi klicu ideje o resenju , a resenje uvek postoji....

Bezizlaznost je samo jedna maska kao mnogobrojne maske koje ljudi nose...
Medjusobne ucene tu mogu da pojasne stvar kod mnogih bezizlaznosti...npr ceka covek na zdravstvenu podrsku , zastitu , a to je stopirano jer nema para za mito , nema para za placanje, nema veze, nema podrske sistema da se tako resava stvar, nema okolnosti da lekar prihvati lecenje...itd itd...a to je najmanje sirok izlaz, kad je zdravlje u pitanju , sve ostale drustvene konstrukcije su mnogo vece sirine izbora...

Ljuba, leci je rad i zaborav, ponos, to je samo po sebi stetno , odmaknes se od tog dela ljudi i sebe....itd itd...Naravno za sve treba bar malo vremena....za kupovinu karte do beskraja treba 15 min pre polaska busa....Za put u ameriku , treba neka varka ili finta ako nemas zeleni karton....itd itd..
 
ili se prepustiti kao i dosad i ocekivati "da ce biti bolje"

ili uzeti pravdu u ruke i UBITI koga treba.

kada bi se nasao 1 covek u svakoj opstini ko ce uzeti sekiru i ubiti onog koji smrdi, gde bi nam bio kraj? :aha:

kada budem resio da dignem ruku na sebe, siguran sam da cu poneti jos nekoga sa sobom (za koga nece biti nikakva steta sto ga vise nema)
 

Back
Top