
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
BEZIMENI
Uključiš dugme....bljesne pozornica
Istrčava bezimeni glumac/glumica
Počinje uvek ista predstava samo publika druga
„Prihvati, prihvati da gledaš ovu moju predstavu pod nazivom „Dim“
A ako nećeš, evo ti moj svršen čin
Nestajem odmah kao dim.
Od sebe druge ne vide
Te tu sretni nemaju čega i koga da se stide
Ne zanimaju ih drugi
Jer svi su drugi samo potrošna roba
Koju naravno, degustator/ka, pod obavezno mora da proba


Na istinu se silno naljute
Ali ga njihovo JA časkom prepravi
Naravno kako njima odgovara
Jer ne može tamo neka roba da ga/je smara

Pa kaže:
Ma baš me briga
Ovaj je život zajebancija živa
Ne zanima me tamo neko ko ne ume u mom bazenu da pliva
Nek prihvati da je ovo moja pijaca

A meni treba gomila pajaca



JA sam u pravu, JA ovako hoću
..Beš druge osim ako nisu moje druge
I to samo dok su mi sluge
I djavolu ću dušu da prodam
Samo da svu robu isprobam
Pa zato roba i služi
Da se degustator opsluži.
Kad isključi se dugme
Sklopi se mrak
I gle....ko dodje u samotni degustatorov mrak?
Degustator Djavo čak....

Došao robu da proba
Pa zato roba i služi
Da se degustator opsluži
PS Bar dan ......dug dan, a još mu nije kraj, pa malo smeha da ga oraspoloži, a i dobih kritiku da sam mračna u poslednje vreme, pa reko' da se popravim ......
