bez cenzure...

...opomenu me
jedna grana
slicna i zelena
kao jedna davnja studentska
sto me okrznu
kad sam kasnio i trcao
pored Kalemegdana
...okrenuh se nebu
i nista
samo nastavih bez grane
s molbom
da slicnost prestane
i ognjista
da se ne pale i greju
dosta je gasenja i molbi
da svi zakopaju sjekire
i otvorena ratista
bole me necije oci tuzne
jer nema vise Djevojke
lijepe i ruzne
to je kao kad bi Ruzu ruzili
sto kasni
ili
kad se smijemo
sto smo glasni
kad volimo sto trcimo bez cilja
na putu bez putokaza i milja...
To je tako...ali,- zbilja...

 

[mačka zagrebačka]

bravo, nakon skoro godinu dana napokon faraonski post

 

[Soradze]

U oku pesnika, kao u ogledalu, možeš videti prošlog ili budućeg sebe... Možeš se prepasti, vrisnuti, možeš potrčati da ga zagrliš...
U oku Faraonna vidiš vulkane i u vulkanima svet koji počinje užarenom magmom, brzo stigne do svog sivila i posle opet obraste životom...
Posle...

Nešto kuva u pesniku... U oku mu jedan oblak, jedna gusta, opora magma... Vrisak što ne može napolje...
Brine me taj pogled i plakanje bez suza... Ono što se uhvati u oku, ona magla koja prekrije pogled i stih
stegne u nemi jecaj...

- Pesniče, da li si dobro?
- Dobro sam...Ma... To je samo život...
- Pesniče, ljubav je prolazna!
- Grešiš! Ljubav je trajna, mi smo prolazni!

Vazduh je napet, vreme je pred kišu. Kroz prozor kuće ulaze glasovi pijanih mladića...
Sveštenici sa željom u očima gledaju tuđu decu...
Žena nosi dete u naručju... drugom rukom prinosi cigaretu usnama, zabacuje glavu...
Muškarac češe genitalije u džipu dok čeka zeleno svetlo...
U porodilištu nema dece... iz utrnulih vagina bezbolno izvlače starce i smečurane starice...
Čim se rode znaju za vibratore, botoks, silikone, znaju se zaštititi, zadovoljiti, postati neko
drugi uz drogu, bez emocija, bez detinjstva... uz budalaste roditelje...

Vreme je pred kišu, muve ujedaju...

Pesnik - otvorena školjka sa mekom nutrinom koju su ribe pojele...
Prazna školjka potonula na dno hladne vode... U mulj...
Zatvara se svojom tišinom unutra... Ćuti...
I muž i otac i sin i dečak i brat i prijatelj i čovek i pesnik i ljubavnik
i ratnik... ćute u njemu...
Pomireni...

Prijatelju najdraži...

 

[Soradze]

...opomenu me
jedna grana
slicna i zelena
kao jedna davnja studentska
sto me okrznu
kad sam kasnio i trcao
pored Kalemegdana
...okrenuh se nebu
i nista
samo nastavih bez grane
s molbom
da slicnost prestane
i ognjista
da se ne pale i greju
dosta je gasenja i molbi
da svi zakopaju sjekire
i otvorena ratista
bole me necije oci tuzne
jer nema vise Djevojke
lijepe i ruzne
to je kao kad bi Ruzu ruzili
sto kasni
ili
kad se smijemo
sto smo glasni
kad volimo sto trcimo bez cilja
na putu bez putokaza i milja...
To je tako...ali,- zbilja...

 

[faraonn]

...Macko...cast mi cini Tvoja posjeta i Rijec o ...' Cenzuri...'
-kazem Macko...jer vise Zagreb nema sapu nad Tobom...Ti si Univerzalija...

 

[faraonn]

...bezlicnost pjesnika je osnovna odrednica koju uvodi i konvencira Eliot a,
tako i pocinje svoje seciranje Soradze ima pjesmu i za pjesnika je veze samo odgovornost da mora prihvatiti receno onako kako i jest jer pjesnik je jos kako i rece Miljkovic, najmanje povezan sa izrecenim...da li pjesnikovo momentalno Ja oslobadja tu 'jaku rijec' i daje joj slobodu a citalac i Soradze su Ti koji nece i ne moraju prihvatiti svako pice makar i bilo 'dusevno'...prolazi Esejista kroz svu Poeziju napisanu kako rece Eliot za Vergilija i samopitajuci se odgovara u korist pjesnika kao tesko samoljubive duse, cuvajuci im to sujetno jedno od Ja...onda suptilno trazi u svakom i pokusaju polifoniju i osvijetljenost muku u pjesniku savijenu i bezlicnu koju kuva i ponekad prijesnu izbljuje a esejista ili kriticar obave glavno serviranje i aranzman...Soradze padove u energiji i psihokotrljanje pjesnika trazi na empaticnost i medijumsko usisavanje kako bi svoj Dolg iscjelio tj. prihvatio hriscanski ali nespretno , jer je covjek, proslijedi...
Soradze zatim daje mogucnost da je pjesnik i hodajuce bice koje cesto i zaboravlja obaveze civilizacione jer nije njegovo samo onako kako bi htjeli ,-Hopi Indijanci...
P.S.I.
...opet je ,- necenzurisano...
P.S. II.
Soradze cini da se pjesma osjeca u Njenom podkrilju...