Besmrtna meduza

  • Začetnik teme Začetnik teme Lada
  • Datum pokretanja Datum pokretanja
L

Lada

Legenda
Poruka
52.167
  1. Autor Maja Cvjetanović Laboš
Kristijan Somer, nemački student biologije mora, koji je leto 1988. proveo na italijanskoj rivijeri, svakodnevno je ronio u podnožju litica Portofino i fotografisao morsko dno, tražeći hidrozoe koje je uhvatio planktonskim mrežama. Među mnogim organizmima koje je sakupio bila je i sićušna, slabo istražena vrsta poznata biolozima kao Turritopsis dohrnii.
medusa-inmortal.jpeg

https://i1.wp.com/eluniversalsv.com/wp-content/uploads/2020/07/medusa-inmortal.jpeg?fit=1000,642&ssl=1
 
Poslednja izmena:
Veličine je jedva 5 mm i sa pipcima ne debljim od dlake, tako fino konturiranih da liči na crtež pod mikroskopom. U toplijoj vodi njegovo providno-belo telo postaje svetlo crveno-ljubičaste boje. Somer je svoje primerke držao u kamenim posudama posmatrajući ih svakodnevno i nakon nekoliko dana primetio je njihov veoma neobičan način razmnožavanja. Kada dostignu vrhunac zrelosti, odrasli ne umiru, već se vraćaju u najraniju fazu razvoja da bi ponovo započeli životni ciklus.

Somer je bio zbunjen svojim otkrićem i nije odmah shvatio njegov značaj.
uxWUrP.jpg

https://img.wallpapersafari.com/desktop/1024/576/56/93/uxWUrP.jpg
 
Međutim, nekoliko biologa iz Genove, fasciniranih Sommerovim otkrićem, nastavilo je s proučavanjem te vrste i 1996. godine objavili su tekst pod naslovom Reversing the Life Cycle (Obrnuti životni ciklus). U njemu su opisali kako se ta vrsta meduze – čak i na bilo kojem stupnju svoga razvoja – može transformirati natrag u polip, što je inače prvi stadij života toga organizma, izbjegavši na taj način ugibanje.

Moglo se očekivati da će ovo neobično otkriće izazvati veliku buru među biolozima, no to se nije dogodilo. Publikacija Reversing the Life Cycle jedva da je zabilježena izvan akademskih krugova. U međuvremenu, učinjen je daljnji napredak u istraživanju.
 
Danas se zna da su kod Turritopsisa okidač za pomlađivanje fizička opasnost, ranjavanje ili slično, no isto se događa i kada meduza ostari ili se razboli. Znamo, također, da se tijekom pomlađivanja odvija stanična transdiferencijacija – neobičan proces u kojemu se jedan tip stanica pretvara u drugi: stanica kože u nervnu stanicu, na primjer, kao kod ljudskih matičnih stanica.

Nadalje, opaženo je da se i stanište vrste znatno proširilo. Osim Mediterana, evidentirane su i nove kolonije uz obale Paname, Floride, Japana i Španjolske, a prenose se balastnim vodama teretnih brodova. Međutim, još uvek se ne zna kako ta meduza može “stariti u obrnutom smjeru”. Jedini je racionalni zaključak da je to zbog toga što joj je telo sastavljeno gotovo isključivo od matičnih celija .

Istraživanja toga fenomena sporo napreduju jer na svetu postoji mali broj stručnjaka koji se posvećuju proučavanju vrlo malih organizama, a specijalisti za hidroide izuzetno su retki. Drugi je razlog što je taj red izvanredno teško laboratorijski uzgajati, pa prema tome i izučavati. Zahtevaju brižljiv nadzor i mnogo ponavljajućeg, zamornog rada. Čak i tada će se razmnožavati samo pod određenim povoljnim okolnostima, od kojih je većina biolozima još uvek nepoznata.
besmrtna-meduza3.jpg
 
Poput većine hidrozoa, Turritopsis dohrnii prolazi kroz dva glavna životna stadija: stadij polipa i stadij meduze. Polip sliči grančici kopra s vretenastom stabljikom koja se račva i grana, završavajući pupoljcima. Kada ti pupoljci nabubre, iz njih ne niču cvjetovi nego meduze. Zvonastog klobuka iz kojega izviru ticala, slična je ostalim takozvanim pravim meduzama (skifomeduzama), morskim klobucima koji pripadaju različitoj taksonomskoj skupini Scyphozoa koja gotovo cijeli život provede u tom obliku. Hidrozoe, naprotiv, dok su u životnoj fazi meduze, žive dosta kratko. Odrasle prave meduze stvaraju jaja i spermu, od kojih nastaju larve koje potom formiraju nove polipe. Nakon mriještenja meduze ugibaju. Turritopsis meduza potone na morsko dno gdje se njeno tijelo uvlači u sebe, što odgovara meduzinu fetalnom stadiju. Klobuk joj resorbira ticala i zatim dalje degenerira sve dok ne postane želatinozna grudica, nalik amebi. Tijekom nekoliko dana ta grudica formira vanjsku ljušturu. Tada iz tih gomolja izlazi nešto kao korijenje, čime se učvršćuje za podlogu. Gomolji se produžuju i postaju polip. Novi polip rađa nove meduze i proces iznova započinje. Ako meduza ne strada od nekog predatora, njena obnova, čini se, može ići u nedogled.
 
Ako smatramo da je prenos gena besmrtnost, onda se meduza Turritopsis može nazvati besmrtnom. Međutim, novonastale ćelije više nisu iste, već su se promenile. I iako se same ćelije mogu smatrati "večnim", to se ne odnosi na organizam.

Posle tog otkrića, ostaje nam samo da se pitamo koliko još zagonetki krije naša planeta.

2. Autor: Zvonko Jadrešin
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Back
Top