Dosadan dan, besmislen poput ptica
koje ostavljam na onoj strani stakla,
u mojoj glavi smešna lica lutalica
- i nevidljiv kamen o koji sam se spotakla.
Besmislen hod niz pustinju gradsku
uz zvuk violine uličnih svirača,
ne tiču me se baš kao jutarnji sat
u vreme upornih snevača.
Uporna daljina među nama
ne usporava moje sutra,
znam da ću ipak izađi vani,
da tebe ostavim unutra.
Ne zamišljam više susrete bitne
na stanici naših prošlih dana.
Sakupim ponekad uspomene sitne.
U besmisli blesava i pospana.
koje ostavljam na onoj strani stakla,
u mojoj glavi smešna lica lutalica
- i nevidljiv kamen o koji sam se spotakla.
Besmislen hod niz pustinju gradsku
uz zvuk violine uličnih svirača,
ne tiču me se baš kao jutarnji sat
u vreme upornih snevača.
Uporna daljina među nama
ne usporava moje sutra,
znam da ću ipak izađi vani,
da tebe ostavim unutra.
Ne zamišljam više susrete bitne
na stanici naših prošlih dana.
Sakupim ponekad uspomene sitne.
U besmisli blesava i pospana.