Beskućnici

  • Začetnik teme Začetnik teme Neno
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

Neno

Buduća legenda
Poruka
25.095
Prema navodima UN-a u svijetu ima preko 100 miliona beskućnika.
Ipak tačan broj beskućnika nija lako utvrditi.. zašto?
Definicija beskućništva razlikuje se od jednog dijela svijeta do drugog. Stručnjaci koji se bave problemom beskućništva definišu taj pojam zavisno o metodama i ciljevima svoog istraživanja. Definicije koje potom koriste utiču na statistike koje objavljuju. Stoga je vrlo teško, ako ne i nemoguće, dobiti pravu sliku tog problema.

astegoi.jpg
Beskućništvo se definiše kao stanje onoga ko nema adekvatan prostor za stanovanje. Neki beskućnici žive na ulici ili u trošnim i napuštenim kućama, drugi možda žive u domovima za beskućnike, a ima i onih koji privremeno žive kod prijatelja.
.Kad (i ako..:zroll:) razmišljamo o teškom položaju beskućnika, nameće se pitanje:
Kako su ti ljudi ostali bez krova nad glavom?
Kako svakodnevno preživljavaju tj kako zadovoljavaju svoje osnovne potrebe?
Kakva je njihova budućnost?

Mnogi beskućnici imaju psihički i fizičkih smetnji, takodje mnogi su zavisnici alkohola pa i opojnih supstanci.. žene beskućnicu su poseban problem. Vjerovatno bi svaki beskućnik mogao isprričati tužnu životnu priču.
Najbolji prijatelji su im psi pa i mačke..
Beskućnika ima u skoro svim državama svijeta.. za nepovjerovati je da ih u USA ima najviše, ako ne griješim?
Postavlja se pitanje kako im pomoći? Sit gladnom ne vjeruje.. stotine hiljada ih umiru samo od gladi, dok se negdje bacaju tone i tone hrane.
Postoji li nada da će taj žalostan problem ikada biti riješen?
 
Najpoznatiji beskućnik u Srbiji (srećom, nije više) bio je B. Stojković iz Niša koji je više od 15 godina spava u grobnici pored tri limena sanduka na napuštenom starom groblju u Nišu.
Čak je snimljen i dokumentarni film o njemu "U kući sa mrtvima".. naime, kuću koja je poprilično oštećena u požaru u kojem je nastradao njegov otac i gde je izgorelo sve što je imao, niko nije htio da mu pomogne a on se nije nikom žalio.
Igrom slučaja, Podgoričanin Sead Ćelić, koji već decenijama živi i radi u SAD -u čim je odgledao film, odlučio je da pomogne Bratislavu.

*********************************************************
-"Sead Ćelić je poslao novac da mu se kupi garderoba, uplaćena su mu dva obroka dnevno u ekspres-restoranu, a u toku je sređivanje lične dokumentacije, jer Bratislav nema ni ličnu kartu. Kad to završimo, moći će da se prijavi za socijalnu pomoć i narodnu kuhinju. Angažovali smo advokatsku kancelariju koja će mu pomoći u obezbeđivanju dokumentacije kako bi pokreneo ostavinski postupak - ne krije radost Gradimir Nikolić, producent filma

- Život je čudan i ja sam navikao na to - kaže Bratislav. - Još čudnije je kada posle toliko godina obučete novu i čistu odeću. Brzo sam zaboravio i na ukus hrane iz kontejnera koju sam godinama jeo. Skoro da sam se pomirio da ću okončati život među ovim limenim sanducima i kostima, kad se pojavilo svetlo u mom životnom tunelu.
Stojković priznaje da se bez pomoći filmadžija i Seada ne bi nikada snašao. Veli da nije lenj i da bi se prihvatio posla, jer je nekada bio cenjen moler, i da sanja da opet radi taj posao i popravi uništeni dom."

Novosti
**************************
Ne treba biti bogat da bi se pomoglo drugome.
Nekoga potrese nečija sudbina dok nažalost većina okreće glavu.
 
Da... postoji toliko toga što ne vidimo i ne znamo.
Po manjim mestima u našoj zemlji svako ima makar to zagarantovano skrovito mesto gde može da prespava.
U mom gradu je ostala legendarna jedna jedina skitnica koju su puštali da spava u domu zdravlja na stepeništu sigurno bar trideset godina.
Nije mario ni za šta osim za alkohol.
U prestonici je to mnogo zastupljenije.
Ne postoji rešenje jer su na prvom mestu sami digli ruke od svega. To se ne može zvati životom... To je puko trajanje organizma;
Najveći strah mnogo ljudi u našoj državi je da će i sami završiti tako jer perspektive ne izgledaju nimalo dobro, ali je bitno da prosečne plate i penzije lete u nebo.
Gledaju beskućnike i vide ružno ogledalo svoje budućnosti...
I... opet reklame, bilbordi, bajkovite fraze na zidinama...
Blejimo paralisano i pred jadom, i pred naivnom nadom.
 
Poslednja izmena:
Prema navodima UN-a u svijetu ima preko 100 miliona beskućnika.
Ipak tačan broj beskućnika nija lako utvrditi.. zašto?
Definicija beskućništva razlikuje se od jednog dijela svijeta do drugog. Stručnjaci koji se bave problemom beskućništva definišu taj pojam zavisno o metodama i ciljevima svoog istraživanja. Definicije koje potom koriste utiču na statistike koje objavljuju. Stoga je vrlo teško, ako ne i nemoguće, dobiti pravu sliku tog problema.

Pogledajte prilog 1279368
Beskućništvo se definiše kao stanje onoga ko nema adekvatan prostor za stanovanje. Neki beskućnici žive na ulici ili u trošnim i napuštenim kućama, drugi možda žive u domovima za beskućnike, a ima i onih koji privremeno žive kod prijatelja.
.Kad (i ako..:zroll:) razmišljamo o teškom položaju beskućnika, nameće se pitanje:
Kako su ti ljudi ostali bez krova nad glavom?
Kako svakodnevno preživljavaju tj kako zadovoljavaju svoje osnovne potrebe?
Kakva je njihova budućnost?

Mnogi beskućnici imaju psihički i fizičkih smetnji, takodje mnogi su zavisnici alkohola pa i opojnih supstanci.. žene beskućnicu su poseban problem. Vjerovatno bi svaki beskućnik mogao isprričati tužnu životnu priču.
Najbolji prijatelji su im psi pa i mačke..
Beskućnika ima u skoro svim državama svijeta.. za nepovjerovati je da ih u USA ima najviše, ako ne griješim?
Postavlja se pitanje kako im pomoći? Sit gladnom ne vjeruje.. stotine hiljada ih umiru samo od gladi, dok se negdje bacaju tone i tone hrane.
Postoji li nada da će taj žalostan problem ikada biti riješen?

Poznavala sam jednu gospodju koja je zhivela na ulici
njena sreca je bila sto je milicija dovela jedan dan u starachki dom, valjda je neko iz njene proslosti pokrenuo proces da dobije nadzornika koji sve vazne odluke donosi jer ona to nije mogla.

imala je blizu 70 godina, kad su je doveli bila je musava i smrdela je da je u kratkom vremenu cijeli dom poprimao miris te bake
direktorica doma je te veceri ulazna vrata zakljucala i sa tri sestre protiv njene volje svukli sve sto je imala na sebi, tom prilikom su odmotali i noge imala je rane po nogama koje su se bile ucrvale, i istushirali je! Dugo su je tushirali i vishe puta shamponirali zatim su joj obukli cistu garderobu, premotali rane i odveli je u njenu sobu tu je dobila veceru i topli caj.

Bila je tiha zena, nije se druzhila guzhvu je izbjegavala i trajalo je dugo da stekne poverenje

radila je kao prevodilac za arapski i francuski jezik, imala je svoju predovilacku kancelariju i samostalno radila, obilazila je svijet, voljela je literaturu i uzivala u slikarstvu! Djece nije imala niti je bila udavana ali je bila zaljubljena u pogresnog coveka ili je ona bila bolesno zaljubljena. On je nju napustio , ostavio zaljubio se u drugu i ona to nikako nije mogla podnijeti, pocela je konzumirati alkohol u neka doba je pukla na zivcima i sve sto je stekla je izgubila.

zivela je 8 godina u domu i jedino je u njenoj sobi i u sred ljeta radio radijator jer ona bez obzira koje je godisnje doba nikad nije koristila jorgan, spavala je bez pokrivaca

posmatrajući današnju situaciju mislim da nikad lakše nije bilo postati beskućnik no trenutno
 
Код нас у село је долазио лети до пре 10-ак година један млађи лик, око 35-40 година имао, а остатак године не знам где је проводио. Више не долази. Лежао је где год му се ћефне, на клупама или травњацима, никог није гњавио, културно се јављао у пролазу, није просио, само се гребао за пљуге и повремено би се с пијанцима напио и заебавао их, па бежао од њих смејући се. Наводно има родитеље у иностранству али не знам ништа више о њему. Био је неуредан што се тиче личне хигијене.

У суседном селу је живео на улици чикица од 60-ак година дуже време, од личних ствари све што је имао носио је у омањој кеси са собом и увек био уредан, окупан, опране одеће, очешљане (дуже) косе и браде, сви су га знали па је вероватно имао с неким људима договоре за употребу купатила и машина за прање веша. Увек је био уљудан, умерен, културан, никад није лежао, чак сам га ретко виђао и да седи негде, углавном би стајао, не знам зашто. Није имао никаквих психичких проблема и људи који су га боље познавали су говорили да је сасвим нормална особа, образован, пријатан за разговор, само је једноставно одлучио да му не треба скоро ништа од имовине и стално пребивалиште. Наводно се јако разочарао због нечег. Не знам је ли имао жену, био разведен, је ли имао деце. Могуће да је радио неки посао, само сам заборавио. Пре 10-ак година су га пронашли у једној недовршеној кући где је понекад боравио, преминуо за столом од инфаркта.
 
Znaju da budu i agresivni, nisu svi mirne, dobre duše. Juče je jedan na parkingu krenuo da mi otvori vrata automobila sa strane suvozača, uplašila sam se i brzo se odvezla odatle. Ne volim da mi se toliko približe, bojim ih se. Obično kao "čuvaju" parking mesta, pa pokazuju gde ih ima slobodnih, i očekuju novac za "uslugu". Ako ne daš ništa mogu da ti oštete auto, ogrebu, izbuše...šta je ovaj hteo, nije mi bilo jasno. Izgledalo je kao da hoće da sedne unutra.
Jednom me jedan jurio motkom na pijaci, jer sam ubacivala flaše u kontejner za reciklažu, a on je sa druge strane čeprkao po kontejneru, nisam ga videla. Inače bih sačekala da se udalji.
Oprezna sam sa njima, više ih je problematičnih, nego bezazlenih.
 
Svako može da postane beskućnik.
To se lakše dešava nego što se misli.
Potrebno je da vam se dese tri stvari.
1.Da ostanete bez posla.
2.Da ostanete bez svog "krova nad glavom".
3.Da ostanete bez podrške porodice.

I postali ste beskućnik.
Osoba koja postane beskućnik jako jako teško može da izađe sama bez tuđe pomoći iz tog položaja.
Bio sam neko kraće vreme u tom položaju i znam uglavnom sve.
 
Da... postoji toliko toga što ne vidimo i ne znamo.
Po manjim mestima u našoj zemlji svako ima makar to zagarantovano skrovito mesto gde može da prespava.
U mom gradu je ostala legendarna jedna jedina skitnica koju su puštali da spava u domu zdravlja na stepeništu sigurno bar trideset godina.
Šta nam to govori?
 
Postoji li nada da će taj žalostan problem ikada biti riješen?
Taj žalosni problem, kao i mnogi drugi žalosni problemi, neće se rešiti
dok ljudi ne shvate da žive pogrešnim načinom života.
I glad i bolest, zavisnosti, depresije, siromaštvo, ratovi i kakva god još
zla, polaze samo od jednog uzroka. Čovek ne živi u normalnim okolnostima
i takve stvari moraju da postoje kao opomena.

Kad se rodiš u svojoj domovini, tebi ni jedno parče te domovine ne pripada.
Jedino što od domovine dobiješ je jmbg. Zatvorenički broj. Onda to i nije
domovina, nego nešto drugo.
 
Nesto najgore što može da čoveka zadesi.
Ma bolest je gora,ako je ziv i zdrav moze da radi i stvori nesto,ja znam da bih krenuo po svetu da setam kad ne bih imao nista,otvorio bih sajt za donacije pa ako neko uplati nesto uplati,a znam mnoge da su tako krenuli bajsem u neke misije i uplacivali ljudi,usput se nadju dobri ljudi za hranu,nista strasno
 
Ma bolest je gora,ako je ziv i zdrav moze da radi i stvori nesto,ja znam da bih krenuo po svetu da setam kad ne bih imao nista,otvorio bih sajt za donacije pa ako neko uplati nesto uplati,a znam mnoge da su tako krenuli bajsem u neke misije i uplacivali ljudi,usput se nadju dobri ljudi za hranu,nista strasno
Jeste. Ima raznih beskućnika.
 

Beskućnici se uselili u bivšu zgradu Glavne železničke stanice u Beogradu​

1675803333-Zeleznicka_stanica_06_7199_b-e1675803474120-750x342.jpg

Zgrada nekadašnje glavne železničke stanice u Beogradu iz 1884. godine, sa statusom kulturnog dobra od velikog značaja, nasilno je obijena, javlja reporter FoNeta. Unutra je vidljivo smeće, špricevi, a reporter Foneta navodi da su se u zgradu uselili i beskućnici.

Za sada neidentifikovane osobe nasilno su ušle u zgradu tako što su obile bravu na dvokrilnim drvenim vratima i polomile ostatke vrata.
Reporter FoNeta zabeležio je da se u unutrašnjosti zgrade obrušavaju delovi plafona, zidovi su ižvrljani, a u pojedinim delovima zgrade nalazi se smeće.
Na podu su vidljivi tragovi fekalija, maramica, uložaka, špriceva i igala, a na spratu u jednoj od prostorija naselili su se beskućnici, koji tu borave.
Nedaleko odatle nalazi se privremena stanica policije „Savski venac“, a uniformisani policajci koji su se zatekli na licu mesta kratko su rekli da su upućeni u sva dešavanja u zgradi, ali da bez naloga oni ništa ne smeju da preduzimaju.
1675803330-Zeleznicka_stanica_04_Marko_Dragoslavic_b-e1675803496294-1024x462.jpg

Nedavno je u javnosti najavljeno da bi radovi na rekonstrukciji i adaptaciji zgrade nekadašnje železničke stanice mogli da počnu polovinom ove godine, a po završetku svih radova planirano je da se tu preseli Istorijski muzej.
U januaru je očišćena velika divlja deponija koja se nalazila na prostoru gde su bili nekadašnji železnički peroni, nakon čega je taj prostor ograđen.

https://n1info.rs/vesti/beskucnici-se-uselili-u-bivsu-zgradu-glavne-zeleznicke-stanice-u-beogradu/
 
Mislim da postoje vrste beskucnistva. Po mom misljenju, svako ko nema pravo svojine ili neuslovljeno pravo koriscenja na nekom cvrstom zatvorenom objektu (ne racunajuci uslov porez na imovinu), taj je neka vrsta beskucnika. Za mene je vrsta beskucnika i onaj ko je podstanar i onaj ko ima stambeni kredit, oni samo placaju za to da bi tu ziveli (onaj pod kreditom ce kasnije to i realno steci), sto beskucnici koji zive pod otvorenim nebom ne placaju, ne platite neki mesec jer npr. ne mozete pa cete da vidite kako je to vase ili kako imate prava na to. Ja bih nazvao to pravim imenom.

Ali koristicu sad naziv 'beskucnistvo' u znacenju onom kakvim se smatra. Meni je, licno, beskucnistvo jedna stvar na koju sam malo spremniji od proseka. Ako si bas sam na svetu, ako si posvadjan sa svima, ako ti niko nista nije duzan, a nemas mogucnost da negde zivis tako da ne moras da zrtvujes svoju nezavisnost ili dostojanstvo saradjujuci ili imajuci bliske odnose sa nekim, mislim da je takvom beskucnistvo najmanje zlo medju opcijama. Ako nemas nesto svoje, ti onda moras da budes povezaniji sa roditeljima/odraslom decom ili da saradjujes (tj. da budes u podredjenom polozaju) sa stanodavcem, bankom, da imas patolosku podredjenost poslodavcu koji moze da ti radi sta hoce a ti ne smes da to odbijes jer ces biti beskucnik (uglavnom je velika razlika imati za najosnovniji skroman zivot i imati za placanje stana jer je to uglavnom najveci trosak), i uopste nefleksibilnom i nesigurnom trzistu rada, kako drugacije izaci iz za tebe losih odnosa nego otici u beskucnistvo. Drustvo je toliko apsurdno da neko sa krivicnim delom ima svoj krov nad glavom a neko ko je siromasan mora da prolazi kroz svasta.

Kad si beskucnik nisi u riziku i strahu da postanes beskucnik, to je neka vrsta sigurnosti (ljudi su razliciti), ne moze niko i ni cim da te ucenjuje, sto je neka vrsta nezavisnosti i sto daje neki osecaj dostojanstva. Nekom je dostojanstvenije da zivi u satoru/autu nego da strahuje od stanodavca i poslodavca jer moze takav postati dok istovremeno radi i na njihovim profitima, sto je po meni eksploatatorski odnos. Nekom drugom je dostojanstvenije da ima normalan ili bolje opremljen krov nad glavom iako pristaje na mobing i neplacene prekovremene sate, i ne smeta mu rizik od naglijeg dizanja kirije ili rate. Beskucnici bi mozda cak mogli i da cesce rade da su poslodavci fleksibilniji (kao sto nisu), naci posao je mozda malo teze beskucniku ali mislim da ne i preterano teze od nekog ko ima kucu, ako je isti profil licnosti u pitanju. Onaj ko radi bar nekako mogao bi da zaradi za hranu i osnovno iako nema da plati stan. Onaj ko zaradi toliko da bi mogao i da plati stan on moze ako zeli, umesto placanja stana, da bira da stedi zaradjeno i da tako radi na sigurnosti od gubitka posla (ako stedis imas manji strah od gazde jer ces imati i kad ne radis, nezavisniji si) i istovremeno na mogucem svom skucenju nekad u buducnosti, bar nekom kucicom na selu, ili postupno ici u bolje nacine alternativnih stanovanja (npr. u kamp-prikolici, onda kucica itd.), tako imas osecaj da ides napred u zivotu, dok ako si podstanar i sve dajes na stan ti stagniras i jos si u riziku da zavrsis kao beskucnik. Ako je neko psihicki otisao da ne postoji nikakva mogucnost funkcionisanja, on mora da dobije pomoc.

Drustvo je jako nepravedno, opcije su svima jako razlicito date, na ljudima je da odaberu svoje najmanje zlo.
 
Poslednja izmena:

Back
Top