Bes
Jednom beše jedan mali dečak koji je imao lošu narav. I njegov otac mu je dao kesu punu eksera i rekao mu da svaki put kada pobesni i izgubi kontrolu nad sobom, zakuca jedan ekser u ogradu. Prvog dana zakucao je 37 eksera u ogradu. Tokom sledećih nekoliko meseci on je naučio da kontroliše svoj bes i broj ukucanih eksera se smanjivao. Otkrio je da je lakše kontrolisati svoju narav nego zakucavati eksere u ogradu. I tako je došao dan, da tokom celog dana nije pobesneo. On je rekao to svom ocu, a otac mu reče da svakog dana kada bude uspeo da kontroliše svoje ponašanje iz ograde iščupa jedan ekser. Dani su prolazili i jednog dana dečko je bio u stanju da kaže svom ocu da je počupao sve eksere. Otac je uzeo sina za ruku i odveo ga do ograde. Otac je rekao: "Dobro si to uradio, sine moj, ali pogledaj sve te rupe u ogradi. Ograda više nikad neće biti ista. Kada u besu kažeš stvari, one ostavljaju ožiljak, kao što su ove rupe u ogradi. Možeš čoveka ubosti nožem i izvući nož i posle toga nije važno koliko puta kažeš da ti je žao, rane ostaju...."