Beograd će brzo isprazniti Srbiju

evo jednog kometara koji slikovito opisuje situaciju iz onog linka u praksi

"Има више посла и веће су плате, али су и трошкови живота неупоредиво већи него по малим местима. Тренутно је криза којој се не назире крај, па ни у Београду није баш блиставо што се тиче посла. Социолози и економисти могу да се слажу колико год им је воља, квалитет живота је управо трагичан.

Живим у центру Београда у згради која је два пута дозидавана, и у којој се већина станова издаје.

Комшије углавном не познајем, јер се мењају на неколико месеци. Испред зграде је некада био травњак, који је једним делом претворен у паркинг, а другим у депонију на коју комшије са виших спратова бацају све, од пилећих костију, па до уложака и презерватива. Зграда има и унутрашње двориште, које је такође ужасно прљаво и запуштено. И ако се скупимо па очистимо око зграде, после месец, највише два, изгледа као да никада није чишћено.

Фасада зграде се одавно распала, а власнике станова који се издају то није брига. Они не финансирају ништа и не учествују ни у чему. Ауто не померам и по недељу дана, јер не знам када ћу следећи пут наћи место за паркирање, а редовно прескачем паркирана возила да бих ушао у зграду.

Дванаест месеци годишње неко нешто преграђује, руши, мења прозоре, штемује плочице, па смо се на звук брусилице и "хилтија" навикли до те мере да их више и не чујемо. Аутомобилски аларми и сирене нас буде и успављују. Мира и тишине практично никада и нема. На улици се све утиша око три ујутро, а већ око пет - шест се турирају први мотори. Хвала Богу, "Заставе" су постале ретке, па више не слушам у пет ујутро урлање мотора под саухом.

Упркос свему томе, стан као мој се у мојој згради издаје за 400 - 450 евра.

Даље, ту су невероватне саобраћајне гужве, стално раскопавање и асфалтирање улица које су после неколико година још горе него раније, градски превоз који доживљава колапс чим падне киша - о снегу да и не говоримо. Често се догађа да неколико километара градским превозом прелазите по пола сата, четрдесет минута.

Рођен сам у Београду, целог живота живим у њему и волим га. Овде ми је читава породица. Ипак, ако ми би се указала прилика, отишао бих било куда, а најрадије на Тару или неко слично место.
Из перспективе некога ко познаје овдашње прилике, не бих покушавао да нађем "срећу" овде. Београд има својих предности, али оне нису вредне толике жртве. Боље је гајити свој парадајз на чистом ваздуху, на своме, него губити пола дана у превозу, прескакати на улицама ђубре и псећи измет, и плаћати прескупе влажне станове и преправљене вешернице."
 
evo jednog kometara koji slikovito opisuje situaciju iz onog linka u praksi

"Има више посла и веће су плате, али су и трошкови живота неупоредиво већи него по малим местима. Тренутно је криза којој се не назире крај, па ни у Београду није баш блиставо што се тиче посла. Социолози и економисти могу да се слажу колико год им је воља, квалитет живота је управо трагичан.

Живим у центру Београда у згради која је два пута дозидавана, и у којој се већина станова издаје.

Комшије углавном не познајем, јер се мењају на неколико месеци. Испред зграде је некада био травњак, који је једним делом претворен у паркинг, а другим у депонију на коју комшије са виших спратова бацају све, од пилећих костију, па до уложака и презерватива. Зграда има и унутрашње двориште, које је такође ужасно прљаво и запуштено. И ако се скупимо па очистимо око зграде, после месец, највише два, изгледа као да никада није чишћено.

Фасада зграде се одавно распала, а власнике станова који се издају то није брига. Они не финансирају ништа и не учествују ни у чему. Ауто не померам и по недељу дана, јер не знам када ћу следећи пут наћи место за паркирање, а редовно прескачем паркирана возила да бих ушао у зграду.

Дванаест месеци годишње неко нешто преграђује, руши, мења прозоре, штемује плочице, па смо се на звук брусилице и "хилтија" навикли до те мере да их више и не чујемо. Аутомобилски аларми и сирене нас буде и успављују. Мира и тишине практично никада и нема. На улици се све утиша око три ујутро, а већ око пет - шест се турирају први мотори. Хвала Богу, "Заставе" су постале ретке, па више не слушам у пет ујутро урлање мотора под саухом.

Упркос свему томе, стан као мој се у мојој згради издаје за 400 - 450 евра.

Даље, ту су невероватне саобраћајне гужве, стално раскопавање и асфалтирање улица које су после неколико година још горе него раније, градски превоз који доживљава колапс чим падне киша - о снегу да и не говоримо. Често се догађа да неколико километара градским превозом прелазите по пола сата, четрдесет минута.

Рођен сам у Београду, целог живота живим у њему и волим га. Овде ми је читава породица. Ипак, ако ми би се указала прилика, отишао бих било куда, а најрадије на Тару или неко слично место.
Из перспективе некога ко познаје овдашње прилике, не бих покушавао да нађем "срећу" овде. Београд има својих предности, али оне нису вредне толике жртве. Боље је гајити свој парадајз на чистом ваздуху, на своме, него губити пола дана у превозу, прескакати на улицама ђубре и псећи измет, и плаћати прескупе влажне станове и преправљене вешернице."

Nije to nista...Ja zivim u Borci od rodjenja,kao i moji roditelji,a babe i dede su se negde krajem pedesetih,sezdesetih doselili u Beograd,pa Borcu. Ovde je mnogo gora situacija. Periferija grada,jeftiniji stanovi,a nije toliko daleko. Pre 10 godina bilo je oko 35 hiljada ljudi danas ih verovatno ima oko 60 - 70. Svakog dana nicu novi stanovi,doseljavaju se novi ljudi,vise nikog ne znas. Sa sobom su poneli i obicaje i ponasanje odakle su dosli...Ocaj...

I ja bi se najradije preselio na Zlatibor,da uzivam malo u miru i tisini.
 
Ma vecini je to odskocna daska da se dograbe Nemacka i ostalih zapadnih zemalja.
Jednostavno lakse je za veze, posrednike preko bg otici na zapad, tj ima vise mogucnosti.
Naravno da se tu retko ko zadrzava, sto rece u prethodnom komentaru, vece plate al veci i troskovi, sto mu dodje na isto, a jos ako se doda na to kirija, onda su minusi i dugovanja neizbezni.
Porazno i otuzno je kada ljudi prodaju svoja imanja i sume od 2,3ha da bi kupili stan od 40m2. u Bgdu.
Ljudi samo gaje neke iluzije, da je tamo negde bolje nego ovde.
 
Da je guzva... jeste. Mada za samo parkiranje vise nije toliko. Ja sam unutar parking zone i sada mogu da parkiram po ceo dan gde hocu. Nocu i vikendom bude malo vise guzve, ali imam nedaleko od zgrade veliki parking (isto u zoni) i tu uvek ima mesta.
Da ima stanova koji se izdaju - ima... Jos uvek je dobra vecina stajacih.

Ovo za plate, to ume da bude takva varka, ljudi nisu ni svesni. Matematika ide ovako: dvoje koji rade za po 200 evra, ukupno 400, zive negde u unutrasnjosti. Mozda imaju i neku basticu, pilice, sta god.
Onda dodju za Beograd, rade za 400 i 300, ukupno 700 evra, i to se onda cuje mnogo vise, 700:400 jelte... Ali ovde iznajmljuju stan, posto ono sto imaju tamo odakle stizu sigurno ne vredi za Beograd (mozda cak i vredi - ali nema zainteresovanih).
I sta biva? Sa svom razlikom finansiraju stanodavca, i opet zive sa 400 evra. Ali, ovde imaju i milion troskova koje kod kuce nisu imali. Troskovi prevoza su mnogo veci. Preci 20 km na dan u Beogradu ili na otvorenom putu, to je sasvim drugacije. Isto, ovde se ima pristup internetu - i nije besplatan. Pa jos ako su u parking zoni...
Malo po malo, ispostavice se da im sada ostane manje novca, posle placanja racuna, nego ranije.

Postoji sansa da nekako prezive, ali ako zajedno imaju bar 1000e i 500 mogu da daju na stambeni kredit. Pa za 20 godina da naprave tek nesto...

A mogu i da se zadrze par godina pa da produze u inostranstvo. To jeste logican korak, jer njima Beograd ne znaci nista.
 
ah pa sta da mislim-tacno je:neutral:
govorim iz mog iskustva.zivela sam gde sam zivela i gde posle propasti firme nikakvog,ali bas nikakvog posla nisam mogla naci.dosla sam ovde,ne sto sam `luda` za bg,vec iz nuzde...moze nekakav posao da se nadje i da se prezivi
volim zivot,ma kakav da je,i stalo mi je do njega,zato sam `kopala`.
postujem bg i volim ga,jer mi je dao sansu da prezivim,a daje mi sansu i za buducnost.
svakako upraznjavam jedno mesto najdalje za 3 godine i vracam se u unutrasnjost.
jel` posteno beogradjani,jeste!
 
Mislim da hoce, ali ne krivicom Beogradjana. Nadam se da se oko ovog slazemo. Pre nekoliko godina mi je jedan mladi covek objasnjavao da je ostavio i kucu i zemlju jer na preprodaji markica samo zaradi koliko njegov otac na njivi ako je dobra godina, Sta raditi da se rad seljaka vise ceni, pa kao sto je normalno da mi kukamo da je na pijaci sve skupo o tome se i ovde pise, tako je prirodno i da oni naplate svoje proizvode sto skuplje. Da li ce da strajkuju, drze cenu ili se organizuju to je na njima. A kose odluci da dodje i pored toga u Beograd, mislim da je to slucaj i sa dragom nam Grebom vrata su mu sirom otvorena i bice nam drago da medju nama i ostane ako je tu zahvaljujuci nekim svojim kvalitetima. A ako odluci da ode bice nam drago sto je deo svog zivota podelio s nama i sto cemo imati jos jednog prijatelja.
 
ja sam samo tu iz zelje da prezivimo ja i moje dete...
i...preziveli smo.Bg hvala ti jer nam je dao sansu
Bg hvala ti,jer meni,polovnjaci dajes i buducnost

:heart:

p.s.a narucivcete vi ovde zagadjeni od mene organsku hranu...ma,ćeraćemo se mi još

А не мислиш да ти је организација државе у којој се све налази у БГ, почев од инситуција па до шанси за неки иоле успех, уствари ускратила шансу да се оствариш и успеш у свом месту?
 
Nije to nista...Ja zivim u Borci od rodjenja,kao i moji roditelji,a babe i dede su se negde krajem pedesetih,sezdesetih doselili u Beograd,pa Borcu. Ovde je mnogo gora situacija. Periferija grada,jeftiniji stanovi,a nije toliko daleko. Pre 10 godina bilo je oko 35 hiljada ljudi danas ih verovatno ima oko 60 - 70. Svakog dana nicu novi stanovi,doseljavaju se novi ljudi,vise nikog ne znas. Sa sobom su poneli i obicaje i ponasanje odakle su dosli...Ocaj...

I ja bi se najradije preselio na Zlatibor,da uzivam malo u miru i tisini.

Jedan od najvećih problema. Svemu je pala cena, pa i Bgd...Ne izaziva kod ljudi poštovanje i divljenje, nema lepote.
Meni Bgd liči na onaj luster što su ga ispustili DelBoy i Rodni....
 
Poslednja izmena:
За добар део оних који ће се снаћи у великом граду...

pa dobro,pitanje je koliko je to ljudi....

znaci,sada Bg ima nesto manje od 2 miliona stanovnika......mada,mislim da TACAN broj se ne moze utvrditi,jer ima jako puno ljudi koji nisu prijavljeni u Bg-u,a eto tu zive iz ko zna kog razloga....rade,studiraju,bleje itd...

u ostatku Srbije ima jos oko 5 miliona ljudi......znaci,tih 5 milionceta da se smeste po novom beogradu,beogradskim brdima,"vojvodjanskom" delu Bg-a.........u centru valjda vise ne moze,jer vec sada se ljudi jedni drugima penju na glavu...

i kada onda svi predju u Bg,jug Srbije taman ostaje albancima,siptarima,crnogorcima,marsovcima....
 
pa dobro,pitanje je koliko je to ljudi....

znaci,sada Bg ima nesto manje od 2 miliona stanovnika......mada,mislim da TACAN broj se ne moze utvrditi,jer ima jako puno ljudi koji nisu prijavljeni u Bg-u,a eto tu zive iz ko zna kog razloga....rade,studiraju,bleje itd...

u ostatku Srbije ima jos oko 5 miliona ljudi......znaci,tih 5 milionceta da se smeste po novom beogradu,beogradskim brdima,"vojvodjanskom" delu Bg-a.........u centru valjda vise ne moze,jer vec sada se ljudi jedni drugima penju na glavu...

i kada onda svi predju u Bg,jug Srbije taman ostaje albancima,siptarima,crnogorcima,marsovcima....

То је сада већ политичко питање :)
 
pa dobro,pitanje je koliko je to ljudi....

znaci,sada Bg ima nesto manje od 2 miliona stanovnika......mada,mislim da TACAN broj se ne moze utvrditi,jer ima jako puno ljudi koji nisu prijavljeni u Bg-u,a eto tu zive iz ko zna kog razloga....rade,studiraju,bleje itd...

u ostatku Srbije ima jos oko 5 miliona ljudi......znaci,tih 5 milionceta da se smeste po novom beogradu,beogradskim brdima,"vojvodjanskom" delu Bg-a.........u centru valjda vise ne moze,jer vec sada se ljudi jedni drugima penju na glavu...

i kada onda svi predju u Bg,jug Srbije taman ostaje albancima,siptarima,crnogorcima,marsovcima....

A Beogradjani se sele u inostranstvo. I tako cirkulise Srbija,svi se sele u Beograd,a Beogradjani u inostranstvo. Samo sto je mnogo mani broj Beogradjana sto se iseli nego onih sto dodju.
 

Back
Top