
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
BELO PERO
Ruka na struku odjednom se stvori
I blagi stisak što želju kaže
Dah na vratu ožari mi kožu
Naslonih ledja na grudi tvoje
Nestaše u rukama sve misli moje.
Nadjoh se u rukama laka k’o pero
Maleno belo pero… i po malo sneno
Žudnja mi velom prekri telo…
Nesta u njoj telo belo.
Drhtajem svojim lagano klizimo
U njima želje što utrobu pale
Vrelo nam grumenje… kroz tela kola
Želja tek tiho strašću zastenje
Ruke skitaju…..usne do bola
Jedne druge kidaju.
Sve u nama igra igru strasti
Ljubav je pokreće a život okreće
Jedno u drugom….kretnje znane
Al’ osećaj drukčiji svakoga puta
To samo naša strast
izmedju nas puteve guta
Zelena ljubav po nama dok luta.


PS Dobro vam jutro...neka svima bude lep, lagan dan....
