Pamtim dvoje batina iz osnovne škole, te prve kroz maglu, zaboravio sam ih, i to su mi jedine batine koje sam dobio u celom životu.
Poslednje batine koje sam dobio (te druge

). Ja i najbolji drug iz osnovne Dejan smo se nešto posvadjali na času Hemije, ja sam mu opalio šamar, smejalo mu se pola razreda. On je meni nakon toga rekao "Neću da te bijem sada za vreme časa ali videćeš posle časova " Svo vreme sam se molio da će ga proći, da ću se izvući

medjutim nije

Kad smo izlazili iz učionice sa tog časa hemije, u hodniku sam čuo drugaricu Jaćimovićku koja je rekla nekome "Ma pusti ih, tuku se zbog Tihane, hoće da se pokažu pred Tihanom " Mislim da smo u Tihanu oboljica tada bili zaljubljeni, ali ja sam imao više prilike da budem u kontaktu sa njom (osim što sam sedeo sa njom na fizici, sedeo sam do nje i na časovima geografije, čak i na časovima hemije, mislim da je sedela odmah klupu iza mene Dejana i Jovića, trojice dobrih drugova)
Bilo kako bilo, izašli smo iz škole napolje, on je odmah bacio torbu počeo neke finte nogama, pravo u glavu. Dobio sam batine, dok su drugovi ne samo iz našeg već i iz ostalih razreda to navijački gledali (navijali su za mene, ali ja sam bio baš slab i mršav

)
Posle tih batina imao sam "sreću " da budem sam u stanu. Bilo me je sramota što me je pretukao pred Tihanom i tolikim drugovima, uzeo sam da pijem, pomešalo se tog dana vino sa rakijom i pivom, i to je bilo i moje prvo pijanstvo u životu. Sutradan sam ceo dan ležao u krevetu i povraćao, a onaj drugi drugi dan sam nastupio za svoj razred u fudbalu i dao čak gol osmom šest (mi i oni smo najbolje igrali fudbal u generaciji tada) tako da kad smo došli u školu u ponedeljak ponovo, niko u školi nije pričao o batinama koje sam dobio od Dejana, već su svi pričali o golu koji sam dao osmom šest u poslednjim trenucima meča.