Basarina kolumna

nesto kaze pametno , nesto ne.

kao i svako uostalom.

evo recimo citam njegov tekst o hrvatskim raketama i on kaze da iz zagreba te rakete stizu do batajnice

pa nece oni iz zagreba gadjati.

pogledao sam na google maps i video da 300km sa hrvatske teritorije dohvata do NISA .

sto znaci da je skoro cela srbija potencijalna meta . sem juzno od nisa.
 
Velebite, znaš li ti značenje riječi paškvila?
O, gde si Kvele, brate Srbine...:zblesav:
Da, to je Basarin roman ,,Početak bune protiv dahija", koji sam počeo čitati, ali sam prestao zbog mučnine koju sam osetio, no taj roman nije sada tema, nego kolumne.

Ali, ne shvataj me ozbiljno i ne pokreći raspravu, jer jednostavno je jače od mene, da reagujem kada vidim reč Basara.:grudvanje3:

Ali, neću više, ispunio sam svoj hir.:zima:
 
Poslednja izmena:
O, gde si Kvele, brate Srbine...:zblesav:
Da, to je Basarin roman ,,Početak bune protiv dahija", koji sam počeo čitati, ali sam prestao zbog mučnine koju sam osetio, no taj roman nije sada tema, nego kolumne.

Pošto očigledno ne znaš, malo ću te poučiti.
Paškvila je nepotpisani nipodaštavajući, uvredljiv ili klevetnički tekst o nekome. Znači, knjiga čiji je pisac poznat i potpisan, nikako se ne može nazvati paškvilom. Na stranu što paškvila pripada prije dnevnopolitičkom i novinskom miljeu, nego književnom.
 
Pošto očigledno ne znaš, malo ću te poučiti.
Paškvila je nepotpisani nipodaštavajući, uvredljiv ili klevetnički tekst o nekome. Znači, knjiga čiji je pisac poznat i potpisan, nikako se ne može nazvati paškvilom. Na stranu što paškvila pripada prije dnevnopolitičkom i novinskom miljeu, nego književnom.

Upravo sam to imao na umu. Ni ja bolje ne bi objasnio.
Hvala.:zurka:
 
evo citam jos neke stvari , uglavnom *sta bi bilo kad bi bilo* bez jasnog poentiranja i zakljucka

Poentiranje je praktična veština,a on baš nije neki veštac...z:mrgreen:
Međutim,mudrost je .što reče Lao,kad oglupavimo za pametne misli I otisnemo se niz reku događaja...
Dohvatanje iracionalnog,raspoloženja koje nosi stvarnost...
Nijedna Andrićeva izreka nije naročito pametna,ali nosi to raspoloženje transcedentno skoro...A to
je ono što mudrošću zovemo...Osećaj za ispravno recimo...za pravdu,na primer...za duhovno...

Mnogi nikad I ne dodirnu tu iracionalnost stvarnosti...Za njih kažemo:ljudi bez duše...A nisu,samo su malo
previse...omađijani stvarnim problemima I u nemoći se ozlojede pa im nije ni do čega...Ybg...
 
Moram ipak reči da se ni meni nije svidelo kad je drvlje I kamenje,hm...baš takve paškvile na onu Ljilju mršavicu iz Politike...
Meni je ona samo previse pretenciozna I znam da to zna iritirati (I Bečkovićka beše takva...),ali treba voditi računa da se
ne diraju previse žene jer ih malo među tim mudonjama koji šećkaju s rukama od duhovne krvi do lakata naokolo I licemerno
se kezače na novinare te uboge gradske skitare...
Vešt je Basara s rečima,nije mu dorasla Smajilovićka I tim pre je ne bi trebao razapinjati...
Poneku posprdnu ok I to je dovoljno...A kad se potroši skoro tauzend karaktera na unižavanje čoveka,pa još I ženskog!
Ma bio sto puta u pravu...z:((
 
Nisam imao naročitu namjeru da branim Basaru od tebe (pogotovo zato što ne volim kad pisci počnu da pišu za novine), već da malo obrazujem tebe i možda još nekoga ko ovo čita.
Evo mene obrazuj...Ja obožavam da me obrazuju jer sam bez toga ,neki kažu I prečesto...z:mrgreen:

- - - - - - - - - -

Nema na čemu!
Mada mislim da vokativ glasi Dositeju.

To ono:koga ili mu? ? ?:rotf:
 
Nešto razmišljam...A možda to Marko Basaru podgovara...Od kako je onaj Kesić
skuvao onu kiln ćorbu,nisam vise siguran u podelu rada...:zroll:
Siguran sam samo u sopstvenu paranoju I povremene shizofrene ispade!
Evo,sam sebi obećavam da neću ni Politiku ni Danas,ni sutra...:manikir:
 
Meni nikad nije bilo sasvim jasno zašto pisci počinju da pišu za novine.
Mogući razlozi:
- Stabilan izvor prihoda,
- Pristup većoj čitalačkoj publici,
- Reklama za vlastitu književnost,
- Nada da će pišući svakodnevno povratiti izlizanu kreativnost,
- Neodoljiva potreba da se društveno-politički angažuju.

Šta god da je, za mene je to razočaravajući razvojni put.
Više volim kad pisac čitav život piše čistu književnost, umre u siromaštvu i anonimnosti, i onda ga 30 godina kasnije sa oduševljenjem otkrijemo i čitamo.
Šalu na stranu, zaista mislim da bi pisci trebalo da su iznad banalnosti dnevne politike i efemernih društvenih pojava.
 

Back
Top