Promatram,ljubav,ljudi,postivanje i postenje,sve to pocinje da zvuci tako strano. Sta se to desava kada brat vise nije brat,sestra vise nije sestra,otac postaje ocuh,a majka maceha.
Zar sami sebe unistavamo trkom za materijalnom stranom,nametnutom srecom,laznim sjajem,zar zaboravljamo ono sto je vrijedno?
Ko smo mi? Dopustamo da se gubi ono sto je godinama,hiljadama godina stvarano! Zar je vaznije dobro auto,od dobrog odnosa u kuci prema zeni,djeci.
Zar je vaznije ono sto drugi vide i misle o nama,nego ono sto smo mi zaista,pa makar i ***** bili ali smo to mi,zar nije vaznija porodica od svega ostalog,bracni partner,momak,djevojka!
Zasto dopustamo da se gube primarne vrijednosti,ljubav,iskrenost,vijernost,postenje,postivanje,kultura i uvazavanje.
Gubimo se u sjeni kapitala i novca,ne serem i ne pricam da nije vazan,jeste vazan je onoliko koliko ti usreci zivot,a ne da cini opsesiju pa kupujes :"jednu,drugu vikendicu,stan,auto dva tri,auto od 200 hiljada,a zapravo vrijedjamo druge!"
Cekam dan,kada ce doci sve na svoje,kada ce nebo opet biti cisto,zemlja topla i vlazna,ljudi sretni i veseli,medjuljudski odnosi na tolikoj visini da nece biti potrebno stititi se nicime, da ce malena djecica moci slobodno ici u skolu i obdaniste,da ce biti sretna,vesela i razdragana i imati onoliko koliko im treba,svako dijete!
A do tada cu da spim i da sanjam,da pisem i da vjerujem,da ce jednoga dana sve da se promijeni,da cemo biti ljudi a ne vukovi!
Zar sami sebe unistavamo trkom za materijalnom stranom,nametnutom srecom,laznim sjajem,zar zaboravljamo ono sto je vrijedno?
Ko smo mi? Dopustamo da se gubi ono sto je godinama,hiljadama godina stvarano! Zar je vaznije dobro auto,od dobrog odnosa u kuci prema zeni,djeci.
Zar je vaznije ono sto drugi vide i misle o nama,nego ono sto smo mi zaista,pa makar i ***** bili ali smo to mi,zar nije vaznija porodica od svega ostalog,bracni partner,momak,djevojka!
Zasto dopustamo da se gube primarne vrijednosti,ljubav,iskrenost,vijernost,postenje,postivanje,kultura i uvazavanje.
Gubimo se u sjeni kapitala i novca,ne serem i ne pricam da nije vazan,jeste vazan je onoliko koliko ti usreci zivot,a ne da cini opsesiju pa kupujes :"jednu,drugu vikendicu,stan,auto dva tri,auto od 200 hiljada,a zapravo vrijedjamo druge!"
Cekam dan,kada ce doci sve na svoje,kada ce nebo opet biti cisto,zemlja topla i vlazna,ljudi sretni i veseli,medjuljudski odnosi na tolikoj visini da nece biti potrebno stititi se nicime, da ce malena djecica moci slobodno ici u skolu i obdaniste,da ce biti sretna,vesela i razdragana i imati onoliko koliko im treba,svako dijete!
A do tada cu da spim i da sanjam,da pisem i da vjerujem,da ce jednoga dana sve da se promijeni,da cemo biti ljudi a ne vukovi!
