
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
BARICA
Barica......
Stoji mi u duši
kad god pogledam u samu sebe
gde god duša da mi krene
na tamo ili na vamo
moram da je preskočim.
Malena.....uporna....
duševno jezerce
nastalo od tri suze.
Cakli se
i tiho stoji mi u duši
tek da moj mir stalno ruši.
Kažem joj lepo
"ajde, skloni se...
ispari.....
nestani....
idi....."
neće......
ćuti i kao ogledalce stoji
i dane mi broji
ta barica od tri suze
jezerce od tri duge
misao u boji tuge
sve moje tišine duge.
Tvrdoglava lokvica
nema šta.
Neka je
preskakaću je i dalje
jer moje su
i ona
i tri suze
i tri duge
i tri tuge
i zajedničke im
tišine duge.
Da je sudba htele dala bi mi duge
Umesto tuge i tišine duge
Da je sudba htele dala bi mi osmeh
Umesto suze da mi budu muze
Dodeljeno mi je ovo vreme
Da preživim ponosno noseć svoje breme
I nema tu nikakve treme
Tek samo osećaj da ne prolazi vreme
Kad eto.....odem nekad da sednem kraj jezerca
Misao preka....i žal tužna
Ne...nije to slika ružna
Već samo moja barica mala
Što mi je cela u dušu stala
I put za dalje pokazala.
PS
Hvala na svemu sudbi mojoj
razloge ima što baš meni dade
baš ove suze, boli i nade,
ljubavi velike i one male
jer sve što se desi
samo ti pokaže zapravo gde si
i ko si i kakav si
putokaz je za dalje
šta ti život u susret šalje


PS Dobar dan blogeri.....ajmo u dan ......