Pisao sam već više puta da često putujem. I volim da putujem, volim taj osjećaj koji donosi kretanje. I nisam od onih koji putuju da bi upoznavali druge ljude, družili se, bla-bla. Ja putujem isključivo radi sebe, ne radi drugih. I to je to.
I nisam od onih koji žude da se vrate kući, u svoj grad. Pogotovo ako mi se dopada mjesto u kojem se nalazim. Recimo, iz Beograda baš nešto i ne volim da se vraćam u Banju Luku, mada to nije ni do jednog ni do drugog grada, no zbog nekog sasvim trećeg razloga
Medjutim, kad sam već tu, odnosno kad se vratim u svoj grad, volim onaj osjećaj koji imaju ljudi koji se poznaju čitav život, i imali su i ovakve i onakve momente, zajednička opijanja, slavlja, tuče, svadje, mržnje i ljubavi. Kad se vratim u Banju Luku negdje izmedju noći i jutra huknemo i ona i ja, hukom koji kaže "a opet ti, hmm". Samo, uprkos svim nekim našim trvenjima i sporečkanjima, ipak je to "hmm" sa smješkom 
Volim jednostavnost koja je imanentna Banjoj Luci.Taj grad se ne folira, jer kad se folira-ispada smješan
I nisam od onih koji žude da se vrate kući, u svoj grad. Pogotovo ako mi se dopada mjesto u kojem se nalazim. Recimo, iz Beograda baš nešto i ne volim da se vraćam u Banju Luku, mada to nije ni do jednog ni do drugog grada, no zbog nekog sasvim trećeg razloga


Volim jednostavnost koja je imanentna Banjoj Luci.Taj grad se ne folira, jer kad se folira-ispada smješan