- Poruka
- 390.100
Ili Natalijina ramonda kako se još naziva je endemska vrsta na Balkanskom poluostrvu, a njena staništa se nalaze na prostoru Srbije, Makedonije i severnom delu Grčke, na nadmorskoj visini od 350 do 2200 metara.
Otkriće ramonde na našim prostorima vezuje se za našeg najvećeg botaničara Josifa Pančića, koji je 1874. godine u Srbiji otkrio ramondu, koja se do tada smatrala endemitom Španije, i nazvao je ramonda serbika (Ramonda serbica).
Posle 10 godina dvorski lekar Obrenovića Sava Petrović na prostoru Niša otkriva još jednu vrstu ramonde sa drugačijom krunicom i listovima,
a pošto je bio u službi kralja Milana Sava odlučuje da joj da ime Ramonda nathaliae, u čast kraljice Natalije.
Jedna osobina Natalijine ramonde je posebno zanimljiva. Ona ima osobinu koju među 300 000 poznatih cvetnica ima samo 30 biljnih vrsta, a to je da se u odsustvu vode potpuno osuši, a posle malo kiše ili polivanja može da oživi, zbog čega je dobila i nadimak „balkanski feniks“.
Navodno je 1928. botaničar Pavel Černjavski slučajno prosuo vodu na herbarijum u kome se nalazio uzorak osušene Natalijine ramonde. I ona je nakon toga oživela.
Zbog svoje osobine da ponovo oživi ona je odličan simbol srpske vojske u Prvom svetskom ratu, a od 2012. godine nosi se u znak sećanja na pobedu u Prvom svetskom ratu.