balans

  • Začetnik teme Začetnik teme dive
  • Datum pokretanja Datum pokretanja

dive

Legenda
Poruka
61.234
malopre mi na fejsu neki japanac ostavi komentar ispod slike koju sam postavila
udjem da vidim i zastane mi knedla u grlu
u zivotu se trudim da sve lose otpustim, oprostim i odem dalje
ne uvek najuspesnije
sliku sam postavila u najtezem periodu svog zivota i upravo je bila simbol toga - kroz zivot ici lak kao pero, bez obzira na tezinu tereta
kako se nosite sa teskim?

1625229177747.png
 
malopre mi na fejsu neki japanac ostavi komentar ispod slike koju sam postavila
udjem da vidim i zastane mi knedla u grlu
u zivotu se trudim da sve lose otpustim, oprostim i odem dalje
ne uvek najuspesnije
sliku sam postavila u najtezem periodu svog zivota i upravo je bila simbol toga - kroz zivot ici lak kao pero, bez obzira na tezinu tereta
kako se nosite sa teskim?

Pogledajte prilog 958609
Nekad imam snage da ponesem svoj teret i teret svih oko mene, da usrećim tužne, da utešim uplakane, da pošaljem nadu onima koji brinu, da tumačim pokrete i reči, pa šaljem ono što im treba, da pružim ruku i povučem ih sve sa sobom, na sunce, da dišemo i živimo. Onda se umorim od toga i zapitam se odakle mi pravo i zašto sam tako preterana u svemu, pa se povučem. Nekad ne mogu ni sebe da nosim, pa mi treba da me neko čuje dok ćutim o tome i pomazi mi dušu, poljubi srce, zagladi kosu i kaže "lezi, odmori, biće sve u redu".
Ne znam čak ni dal sam odgovorila na temu....
 
At this point, sve shto znam je teshko, ili ja napravim dabude tako, te su mi edgy slike izjave i slichno vishe cringe nego da se neshto zapitam. Mozhda kao tinejdzher pa je bilo light, ali nije, tad sam slushao block out imao dugu kosu i brinuo zbog nepravdi u svetu, tako da jeste bilo lakshe iz ove perspektive ali u to vreme nije da sam bio bezbrizhan. Legit ne mogu da stavim prs na period u zhivotu i kao e ovde je bilo bash super u poredjenju sa sad.
 
malopre mi na fejsu neki japanac ostavi komentar ispod slike koju sam postavila
udjem da vidim i zastane mi knedla u grlu
u zivotu se trudim da sve lose otpustim, oprostim i odem dalje
ne uvek najuspesnije
sliku sam postavila u najtezem periodu svog zivota i upravo je bila simbol toga - kroz zivot ici lak kao pero, bez obzira na tezinu tereta
kako se nosite sa teskim?

Pogledajte prilog 958609

Ti si super, ja imam jednog Meksikanca i jednog Kineza koji me na fejsu ubiše sa porukama da dođem u Vijetnam da nasledim 5 miliona eura od nekog lika koji se prezivao isto kao ja pa da me oni kao predstave kao njegovog naslednika. Naravno, za uzvrat, oni će uzeti onih drugih 5 miliona eura :lol:
 
A što se tiče teme, život je poprilično njesra i prilično kratko traje. I u suštini više bude brige, stresa i tuge nego sreće i zadovoljstva. Šta da radimo, ima tu verovatno nečeg do samog podešavanja čoveka kao živuljke. Zakomplikovao je mnogo.

Elem, svu nepravdu na svetu ne možeš da ispraviš niti da pomogneš svima i izlečiš svakoga. Ne treba da se predaš i prihvatiš to olako ali isto tako, ne treba ni da izgoriš i izgubiš sebe u borbi za neke stvari za koje se svakako ne možeš izboriti.

Jer, baš takav kakav si, trebaš ljudima, mnogo više nego što i sam misliš.
 
Носим се тако што бежим међу људе. Пре сам се повлачила у себе и дуже је трајало. Сада се натерам напоље. Тешком муком али после буде лакше. И тачно видим разлику. У почетку сам еуфорична, весела и брбљива да закамуфлирам (не)расположење. Онда се опустим, заборавим и дођем кући боље воље, опуштена. Самоћа ми прија када сам у миру са собом, када сам себи добро друштво. Ни то није ретко.
Сви имамо неки мрак Дивка. Некада не би ни наслутила шта мори ону веселу, насмејану особу за коју помислимо да је срећна.
Мислим да свако мора наћи свој начин да се избори. А то може ако је искрен према себи.
У последње време се посебно грозим свих савета тог типа, медитација, курсева, разних самопрозваних гуруа и осталих продаваца магле. За то нисам никако.
 
Život nije balans. Život je pozorište. Istovremena komedija, drama i tragedija, gde se lepo i ružno, lako i teško, smešno i tužno izmenjuju a da ti najčešće nemaš nikakve mogućnosti regulisati redosled i intenzitet.

Šta god da ti život ponudi treba stoički podneti, prihvatiti i rešiti.
U dobru se ne uspavaj, a u zlu ne očajavaj. Ne treba glumiti da je sve u redu kad nije. Kad je teret na leđima ne možeš biti pero. Stenji, viči, teturaj, padaj, diži se. Ovo zadnje je najvažnije. Digni se i reši se tereta koliko god puta da padneš.
I kad sve rešiš dolazi najslađe. Ukus pobede. Zbog tog ukusa sve je vredelo, ništa više nije teško.

Možda će nekom delovati smešno, (šta opet lupa ovaj ludi Kosta :mrgreen:), ali meni je žao ljudi kojima ide sve u životu kao po loju, bez tereta. Ne znaju oni šta je život.

Što teži, to slađi. :lol:
 
upravo tako..kada mi je teško teško mi je, kada mi je lako lako mi je, kada mi je lepo lepo mi je
i uvek pokazem emocije, ne zataškavam ih ,vec ih prihvatam,ne stavljam ih na vagu
niti merim kojih je više...jer u krajnjem slucaju, moje su
 
malopre mi na fejsu neki japanac ostavi komentar ispod slike koju sam postavila
udjem da vidim i zastane mi knedla u grlu
u zivotu se trudim da sve lose otpustim, oprostim i odem dalje
ne uvek najuspesnije
sliku sam postavila u najtezem periodu svog zivota i upravo je bila simbol toga - kroz zivot ici lak kao pero, bez obzira na tezinu tereta
kako se nosite sa teskim?

Pogledajte prilog 958609
Nosim se...Nije da postoji neki drugi izbor.
 
Sa teškim se odmah hvatam u koštac. Ništa ne slažem u fioke pa poslije da čekam neke dane. Tako sam prije radila i nije mi dobro išlo. Sad sam u fazi da odmah problem hvatam za vrat :mrgreen: Što se prije suočimo s njim prije ga riješimo. Moj moto je kad je već tako hajde da to riješimo da se ne razvlači ,jer kad tad s tim se moraš suočiti.
Kad se dobre stvari dešavaju,nema šta s tim da se nosim,zahvalna sam na svemu dobrom što se dešava.
 
Sam život izbalansira sreću i tugu.
U Bibliji je data priča o faraonu koji je u snu video sedam mršavih krava koje su pojele sedam debelih krava.
Josif je faraonu protumačio san kao dolazak sedam berićetnih godina i sedam gladnih godina.
Stoga je faraon postavio Josifa da nadgleda sakupljanje žita sedam godina i skladišti ga da bi se u vreme loših godina narod spasao gladi.
Kad dođu teške godine, znam da će ih smeniti neke bolje.

 
Ја умем да одглуми да сам сјајно иако умирем. Нико није дужан да гледа моје незадовољство, мислим на посао, однос са другима...
Али зато блиске људе умем да удавим, као да су ми они нешто криви. А нису. Удавим? Будем огољена пред њима па виде како ми је.

Sam život izbalansira sreću i tugu.
U Bibliji je data priča o faraonu koji je u snu video sedam mršavih krava koje su pojele sedam debelih krava.
Josif je faraonu protumačio san kao dolazak sedam berićetnih godina i sedam gladnih godina.
Stoga je faraon postavio Josifa da nadgleda sakupljanje žita sedam godina i skladišti ga da bi se u vreme loših godina narod spasao gladi.
Kad dođu teške godine, znam da će ih smeniti neke bolje.

Има код Антића у Плавом чуперку она да се Цигани радују киши јер после сваке кише дође једно ново сунце :)
 
Ја умем да одглуми да сам сјајно иако умирем. Нико није дужан да гледа моје незадовољство, мислим на посао, однос са другима...
Али зато блиске људе умем да удавим, као да су ми они нешто криви. А нису. Удавим? Будем огољена пред њима па виде како ми је.


Има код Антића у Плавом чуперку она да се Цигани радују киши јер после сваке кише дође једно ново сунце :)
Obnova i rast, naravno.
Neke metamofoze iz kojih izlazimo drugačiji.
Neko izađe bolji, neko gori, ali za sve postoji vreme.
I pošto sam ja danas raspoložena u starozavetnom duhu, :D evo citata iz Knjige propovednika:
"Vrijeme rađanja i vrijeme umiranja;
vrijeme sađenja i vrijeme čupanja posađenog"
 
Ја се донекле слажем са Костом горе. Не мислим да је свака мука лекција. Има животних ситуација и судбина које су мало је рећи неправедне и бесмислене.
Али патња оплемени човека. Ма како то чудно звучало. Ако се човек издигне и избори са огорченошћу, једом, бесом, потребом за осветом,... наравно. То никако није добро и највише штети управо њему самом.
Али живети под стакленим звоном, поштеђен свега што може да те окрзне, онако по реду без осцилација је... Па, животарење. Некако млак, стерилан, живот.
 
tvrdim da niko ne zivi zivot postedjen jer i zivot pod staklenim zvonom i takvo ``blagostanje`` ima svoju patnju
patnje su razlicite i ne oplemeni svaka
pre bih rekla da one izbruse karakter, pa ono sto nas je nekad dovodilo u dilemu posle prozivljene patnje nas izdefinise
nekima patnja izvuce ono najgore iz njih
ljudi ne vole tudju tugu, niti vole da budu u drustvu onih koji pate
u vecini slucajeva bice tu jednokratno ili par puta da ponude svoje rame, a onda ocekuju da necija patnja prosto bude izbrisana rukom i da taj neko turbulentno nastavi da zivi dalje kao da nista tesko i tuzno nije proziveo
slazem se sa antigonom da posle teskih dolaze dobra vremena, ali postoje neke ``tezine`` koje moramo da nosimo dalje kroz zivot na svom krstu do kraja zivota
za te koje nikad ne prodju, samo se naviknemo kao na dodatni teret
zato nam sluzi balans i ono pero, da pomerimo malo polugu da bismo teret lakse nosili
 
Život nije balans. Život je pozorište. Istovremena komedija, drama i tragedija, gde se lepo i ružno, lako i teško, smešno i tužno izmenjuju a da ti najčešće nemaš nikakve mogućnosti regulisati redosled i intenzitet.

Šta god da ti život ponudi treba stoički podneti, prihvatiti i rešiti.
U dobru se ne uspavaj, a u zlu ne očajavaj. Ne treba glumiti da je sve u redu kad nije. Kad je teret na leđima ne možeš biti pero. Stenji, viči, teturaj, padaj, diži se. Ovo zadnje je najvažnije. Digni se i reši se tereta koliko god puta da padneš.
I kad sve rešiš dolazi najslađe. Ukus pobede. Zbog tog ukusa sve je vredelo, ništa više nije teško.

Možda će nekom delovati smešno, (šta opet lupa ovaj ludi Kosta :mrgreen:), ali meni je žao ljudi kojima ide sve u životu kao po loju, bez tereta. Ne znaju oni šta je život.

Što teži, to slađi. :lol:
rekla bih da si ti jako mlad covek
 
malopre mi na fejsu neki japanac ostavi komentar ispod slike koju sam postavila
udjem da vidim i zastane mi knedla u grlu
u zivotu se trudim da sve lose otpustim, oprostim i odem dalje
ne uvek najuspesnije
sliku sam postavila u najtezem periodu svog zivota i upravo je bila simbol toga - kroz zivot ici lak kao pero, bez obzira na tezinu tereta
kako se nosite sa teskim?

Pogledajte prilog 958609
ne trudim se da sve oprostim, mozda to znaci da sam losa kao covecica, ali msm da nisam..neke stvari nisu za oprostaj i ja u miru zivim sa tim, nemam osecaj da me zulja, pece, svrbi, boli..i msm da je to osecaj otpustanja.
s druge strane, ne razumem japance i njihove filozofije, preferiram neke druge pravce..
 
ne trudim se da sve oprostim, mozda to znaci da sam losa kao covecica, ali msm da nisam..neke stvari nisu za oprostaj i ja u miru zivim sa tim, nemam osecaj da me zulja, pece, svrbi, boli..i msm da je to osecaj otpustanja.
s druge strane, ne razumem japance i njihove filozofije, preferiram neke druge pravce..
ne oprastas zato sto si dobar covek, nego da bi tebi bilo lakse
 
Ti si super, ja imam jednog Meksikanca i jednog Kineza koji me na fejsu ubiše sa porukama da dođem u Vijetnam da nasledim 5 miliona eura od nekog lika koji se prezivao isto kao ja pa da me oni kao predstave kao njegovog naslednika. Naravno, za uzvrat, oni će uzeti onih drugih 5 miliona eura :lol:

Evo ga sad mi poslao zahtev Nabylaye Soumah Audit manager at Phillipines National Bank.
Znači sad idem na Filipine po 5 milki.
Ala su se navrzli, ima prezime da promenim pothitno.
 
Како се носим са тешкоћама...писала сам већ о томе, повучем се у себе да одболујем, сажваћем, припремим стратегију...а ако је од људи, прецртавам и идем даље.
Контам да могу без свакога, ако могу без родитеља.
Породица ми је у оба случаја уточиште, знају кад ми треба тај један дан, и пусте ме...само загрле и ћутке подрже.
 

Back
Top