BALADA O LJUBAVI KROZ VEKOVE

Od početka vremena,
voleo sam te, volela si me.

Bio sam Grk, ti Trojanka,
Trojanka, ali ne Helena.
Iskočio sam iz drvenog konja
kako bih ubijao tvoje.
Ubijao sam, svađali smo se, umrli smo.

Postao sam vojnik Rima,
progonitelj hrišćana.
Na vratima katakombi
sreo sam te opet.
Ali kada sam te video kako padaš
gola u Koloseum
a lav ti se približava,
očajnički sam ga zaskočio
i lav nas je oboje pojeo.

Bio sam, potom, maurski gusar,
devastator Tripolija.
Zapalio sam fregatu
na kojoj si se krila od
besa moje flote.
Ali kada sam te hteo dograbiti
uzeti te za moju robinju,
prekrstila si se i zarila
nož kroz svoje srce.

Kasnije opet, u srećnijim danima,
bio sam zavodnik u Versaju,
lukav i razvratan.
Ti snivala da postaneš opatica.

Provukao sam se preko zida samostana
ali teška vremena
odvela su nas na giljotinu.

Ovih dana sasvim sam moderan:
plešem, trčim, treniram.
A imam i novac u banci.
Ti si sada zanosna brineta:
plešeš, trčiš, treniraš.
Ništa od toga ne sviđa se tvom ocu.
Ali posle hiljadu preokreta, svih iznenadnih,
ja, jedan od Paramuntovih filmskih heroja,
grlim te, ljubimo se, venčajmo se.

Karlos de Andrade
 

Back
Top