Ja još uvek verujem u bajke
vuče me sokakom, nevidljiva ruka
plašim se detinje, mesto žurnih ljudi,
vode me sve staze, na strašnoga vuka.
Kreštim a uzdišem i lokvanje brojim,
ko žaba krastača, naduvana lica
na kraju balade, nestajem dok čekam,
poljubac princeze da napravi princa.
Dok one promiču, na krilima zmaja
i danas pakujem snove u smotuljak,
uzaludno lutam ravnicom do kraja,
tražeći Snežanu, postajem patuljak.
Sudbina ko senka, ne pušta, sve steže,
čas maćeha a čas mi je majka
iz zlatne cipele, pepeljuge beže,
ubi me istina, moj život je bajka.
vuče me sokakom, nevidljiva ruka
plašim se detinje, mesto žurnih ljudi,
vode me sve staze, na strašnoga vuka.
Kreštim a uzdišem i lokvanje brojim,
ko žaba krastača, naduvana lica
na kraju balade, nestajem dok čekam,
poljubac princeze da napravi princa.
Dok one promiču, na krilima zmaja
i danas pakujem snove u smotuljak,
uzaludno lutam ravnicom do kraja,
tražeći Snežanu, postajem patuljak.
Sudbina ko senka, ne pušta, sve steže,
čas maćeha a čas mi je majka
iz zlatne cipele, pepeljuge beže,
ubi me istina, moj život je bajka.