bagrem

...jučer sam u svom dvorištu zasadila bagremovo drvo...da se zna....jednom će netko znati da bagrem nije samo drvo...to su izdanci moje duše koji su pustili korijenje u zemlji moga dvorišta...u svakoj grančici zakopala sam po jednu bol...neko sjećanje...malo tuge...neka se tuge umore...a sreća neka cvijeta bijelo u proljeće...sretna sam jer imam nešto svoje , pravo...s korijenjem duboko u zemlji ....nešto što ne može otići, nestati...nešto što ne može umrijeti tako lako od neke bolesti....
Čuvat ću ga od snijega, branit ću ga od mraza...onog ranog koji ostavlja biljeg, pa ubija...polako.
Zasadila sam to drvo...nadajući se da će njegov početak biti i moj...pa kud nas put nanese...nisam više sama....budim se i kroz prozor gledam u te mlade grane....i sanjam ...s godinama će postati pravo drvo...i s godinama ću i ja postati pravi čovjek bez sjenke na duši,,,ja i moj bagrem...sami protiv svih...

 

[LJILJA MMM]

Prelepo.......nateraše me ove reči da izadjem i fotografišem naš beli jorgovan......izvoli
Neka ti tvoj bagrem da snagu i volju.......

 

[nebo_ch]

... mala dela su veliko zadovoljstv, cine nam osmisljen i ispunjen zivot.
... ko to otkrije smatra se srecnom i uspesnom osobom,.... nastavi tako...

... lepe su tvoje price, tecne, bistre,... uzivam dok citam,...

 

[zeljena]

 

[lejla.al.dbuni]

Divne reci...
Podseti me ovaj tvoj bagrem,onako asocijativno,na reci iz Egziperijevog "Malog princa":
"Ti zauvek postajes odgovoran za ono sto si pripitomio.Ti si odgovoran za svoju ruzu.."