
(sve reči do sad ispisane, pa i ove, samo su zapisi spisateljkine duše i života....prelepog života....da mogu, kada se prozori sećanja isprljaju po malo da ih obrišem i gvirnem kroz njih, kada me život slomi da se podsetim gde spava snaga. Ovo je knjiga koju ostavljam u amanet onima koji hode za nama koračajući tragovima našim.....našoj deci)
BACAMO VREME
Bacamo vreme
Rasuti komadi ostaju da leže iza nas
Bacamo vreme
Bahato, rasipnički
Ne ceneći ga
Bacamo vreme
Nesvesni da ono odbacuje nas
Bacamo vreme
A tako malo ga treba za telo i duše spas
Bacamo vreme
Misleći da skidamo sa sebe breme
A u stvari…kroz prste nam klizi naše neiskorišćeno vreme

PS Prva ovogodišnja ruža.....za laku noć i dobro jutro
