- Poruka
- 43.267
Azijski stršljen sada i u Njemačkoj
Globalizacija i klimatske promjene favoriziraju unesene vrste
Vespa velutina, koja potiče iz jugoistočne Azije, neprestano se širi Evropom. Francuska je već u velikoj mjeri naseljena, a sve više dokaza dolazi i iz susjednih zemalja. U Njemačkoj postoje nalazišta na Gornjoj Rajni, u Hamburgu, a nedavno i u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.
Vespa velutina, koja je nastala u jugoistočnoj Aziji, sada počinje da se širi u Evropu. Od kada se prvi put pojavila 2004. godine, ova vrsta je sada kolonizirala velike dijelove Francuske. Sada postoje dokazi u Belgiji i Holandiji, na Iberijskom poluostrvu iu Italiji. Studije u Francuskoj otkrile su prosječno godišnje širenje od 78 kilometara. "Azijski stršljen je vjerovatno uveden u azijsku uvoznu robu", kaže stručnjakinja NABU Melanie von Orlow. U toku klimatskih promjena zime bi postale blaže, tako da bi i egzotične vrste mogle formirati stabilne populacije u Evropi. Širenje azijskog stršljena pokazuje da se dobro nose sa evropskom klimom i da doživljavaju mali pritisak grabežljivaca ili konkurenata.
Podržan globalnim zagrijavanjem, tropski stršljen se sada proširio u Njemačku. Prvo je otkriveno u Waghäuselu (25 kilometara sjeverno od Karlsruhea) 2014. godine i u južnom Hesseu u jesen 2019. godine. Novo mjesto Lorsch nalazilo se samo oko 50 kilometara sjeverno od mjesta gdje je prvi put pronađeno 2014. godine, također u toplijoj ravnici Gornje Rajne. Sada postoje dodatni dokazi u regiji, uključujući Karlsruhe i blizu Ludwigshafena. Uzbudljivo - i iznenađujuće - bilo je otkriće živog azijskog stršljena u Hamburg-Billbrooku početkom septembra 2019. Ovo je ujedno i najsjeverniji zapis termofilne vrste do sada.Nejasno je da li je stršljen stigao u Hamburg kao dio svog prirodnog širenja ili je unesen preko luke. jula 2022. bilo je nekoliko dokumentiranih zapisa u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, što nije iznenađujuće s obzirom na blizinu gusto naseljenih belgijskih naslaga.
Stršljeni pripadaju porodici osa i, uprkos popularnom verovanju, nisu opasniji od običnih osa. Vespa velutina je manji srodnik evropskog stršljena (Vespa crabro). Kolonije, koje broje nekoliko hiljada životinja, svoja gnijezda grade prvenstveno u krošnjama drveća. “Životinje se ponašaju mirno i defanzivno, ali osjetljivo reagiraju kada se gnijezdu približe manje od dva metra. Ubodi nisu ništa opasniji od uboda autohtonih vrsta osa”, nastavio je von Orlow.
Imigracija Vespe velutine u Evropu je sada nepovratna. Kao što je to često slučaj sa ovakvim pridošlicama, jedina opcija je sačekati i vidjeti u kojoj će mjeri ova vrsta imati utjecaja na autohtonu faunu. U Francuskoj se azijskog stršljena pokušava riješiti, između ostalog, kroz velike kampanje hvatanja u zamku bocama s mamcem. Takav postupak ne bi bio dozvoljen u Njemačkoj, jer bezbroj domaćih i ugroženih insekata umire u bocama.
„Ovaj uvod još jednom ilustruje opasnosti koje globalna trgovina robom može imati po ekosisteme“, kritizira von Orlow i ističe: „Vespa velutina po svoj prilici ne predstavlja suštinsku prijetnju evropskom pčelarstvu, tačni efekti na domaće životinje – i floru, međutim, još nije moguće predvidjeti.” Unošenje životinja često ima negativne posljedice po strana staništa. Na primjer, unošenje njemačke ose i obične ose na Novi Zeland imalo je razoran učinak na tamošnje ekosisteme. Mnoge vrste novozelandskih insekata već su potisnute od strane evropskih imigranta.
Globalizacija i klimatske promjene favoriziraju unesene vrste
Vespa velutina, koja potiče iz jugoistočne Azije, neprestano se širi Evropom. Francuska je već u velikoj mjeri naseljena, a sve više dokaza dolazi i iz susjednih zemalja. U Njemačkoj postoje nalazišta na Gornjoj Rajni, u Hamburgu, a nedavno i u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji.
Vespa velutina, koja je nastala u jugoistočnoj Aziji, sada počinje da se širi u Evropu. Od kada se prvi put pojavila 2004. godine, ova vrsta je sada kolonizirala velike dijelove Francuske. Sada postoje dokazi u Belgiji i Holandiji, na Iberijskom poluostrvu iu Italiji. Studije u Francuskoj otkrile su prosječno godišnje širenje od 78 kilometara. "Azijski stršljen je vjerovatno uveden u azijsku uvoznu robu", kaže stručnjakinja NABU Melanie von Orlow. U toku klimatskih promjena zime bi postale blaže, tako da bi i egzotične vrste mogle formirati stabilne populacije u Evropi. Širenje azijskog stršljena pokazuje da se dobro nose sa evropskom klimom i da doživljavaju mali pritisak grabežljivaca ili konkurenata.
Podržan globalnim zagrijavanjem, tropski stršljen se sada proširio u Njemačku. Prvo je otkriveno u Waghäuselu (25 kilometara sjeverno od Karlsruhea) 2014. godine i u južnom Hesseu u jesen 2019. godine. Novo mjesto Lorsch nalazilo se samo oko 50 kilometara sjeverno od mjesta gdje je prvi put pronađeno 2014. godine, također u toplijoj ravnici Gornje Rajne. Sada postoje dodatni dokazi u regiji, uključujući Karlsruhe i blizu Ludwigshafena. Uzbudljivo - i iznenađujuće - bilo je otkriće živog azijskog stršljena u Hamburg-Billbrooku početkom septembra 2019. Ovo je ujedno i najsjeverniji zapis termofilne vrste do sada.Nejasno je da li je stršljen stigao u Hamburg kao dio svog prirodnog širenja ili je unesen preko luke. jula 2022. bilo je nekoliko dokumentiranih zapisa u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, što nije iznenađujuće s obzirom na blizinu gusto naseljenih belgijskih naslaga.
Stršljeni pripadaju porodici osa i, uprkos popularnom verovanju, nisu opasniji od običnih osa. Vespa velutina je manji srodnik evropskog stršljena (Vespa crabro). Kolonije, koje broje nekoliko hiljada životinja, svoja gnijezda grade prvenstveno u krošnjama drveća. “Životinje se ponašaju mirno i defanzivno, ali osjetljivo reagiraju kada se gnijezdu približe manje od dva metra. Ubodi nisu ništa opasniji od uboda autohtonih vrsta osa”, nastavio je von Orlow.
Imigracija Vespe velutine u Evropu je sada nepovratna. Kao što je to često slučaj sa ovakvim pridošlicama, jedina opcija je sačekati i vidjeti u kojoj će mjeri ova vrsta imati utjecaja na autohtonu faunu. U Francuskoj se azijskog stršljena pokušava riješiti, između ostalog, kroz velike kampanje hvatanja u zamku bocama s mamcem. Takav postupak ne bi bio dozvoljen u Njemačkoj, jer bezbroj domaćih i ugroženih insekata umire u bocama.
„Ovaj uvod još jednom ilustruje opasnosti koje globalna trgovina robom može imati po ekosisteme“, kritizira von Orlow i ističe: „Vespa velutina po svoj prilici ne predstavlja suštinsku prijetnju evropskom pčelarstvu, tačni efekti na domaće životinje – i floru, međutim, još nije moguće predvidjeti.” Unošenje životinja često ima negativne posljedice po strana staništa. Na primjer, unošenje njemačke ose i obične ose na Novi Zeland imalo je razoran učinak na tamošnje ekosisteme. Mnoge vrste novozelandskih insekata već su potisnute od strane evropskih imigranta.
