Avelj i Kain susretoše se poslije Aveljove smrti. Hodahu pustinjom i prepoznaše se iz daljine, jer obojica bijahu vrlo visoki. Braća sjedoše na zemlju, založiše vatru i objedovaše. Ćutahu kako čine umorni ljudi na izmaku dana. Na nebu se pomaljaše zvijezda koja još ne biješe dobila ime. Pri svjetlosti plamena Kain primjeti na Aveljovom čelu biljeg od kamena, ispusti hljeb koji prinosaše ustima i zamoli da mu bude oprošten zločin.
Avelj odgovori:
– Jesi li ti ubio mene ili sam ja ubio tebe? Ne sjećam se više; opet smo ovdje zajedno, kao nekada.
– Sada znam da si mi istinski oprostio, jer zaboraviti znači oprostiti. I ja ću pokušati da zaboravim.
Avelj reče sporo:
– Tako je. Dok traje griža savjesti, traje i krivica.
***
Horhe Luis Borhes
Avelj odgovori:
– Jesi li ti ubio mene ili sam ja ubio tebe? Ne sjećam se više; opet smo ovdje zajedno, kao nekada.
– Sada znam da si mi istinski oprostio, jer zaboraviti znači oprostiti. I ja ću pokušati da zaboravim.
Avelj reče sporo:
– Tako je. Dok traje griža savjesti, traje i krivica.
***
Horhe Luis Borhes
