Budjenje je bilo prijatno. Polako sam shvatio da cujem muziku i da nije san.Pogledao sam na zidni sat u 10 do 5 bio sam budan. Spavao sam skoro 9 sati i do posla imam jos dosta vremena. Glad me je naterala da zaronim u frizider dok sam, usput, stavio vodu za kafu. Procedura se nastavila ukljucenjem racunara, pregledao sam mailove, utrcao na teme, nista me nije zanimalo. Ugledao sam papiric, ime i broj. Misao me odvela u proslost. Setih se da sam izlazeci iz autobusa nabrzinu napisao ime i broj telefona na novinama. Dalje je istorija.Juuuuuuuhu, Milorade uhvatice te guzva. Na brzinu sam spakovao neophodne stvari u ranac i neseser i utrcao u kola. Lako se uvezba da malom brzinom brzo putujes, prevara na prvom semaforu, gas na drugom o sam si pojacas radio i opustis se. Tako je dobro kad iz jednog rutinskog posla koji neki veliki strucnjak napravi komplikovanim dobijes punu slobodu da ides u pravcu koji ti prija. Takoreci i vuk sit i ovce na broju.Ono sto si uvek planirao kao ideal potpuna automatizacija i sve sto ti zatreba dobijes u najkracem roku. Promena me je ubacila u petu, otvoreni putevi i razumni saputnici.Mogao sam i da planiram vreme. Zar se to ne zove sloboda? Jap, da nije jedne sitnice. Za razliku od nekih ranijih godina smeta mi da mislim o trivijalnim stvarima koje zivot znace. Fali neko da popuni taj deo, ali ne neko pokupljen s ulice. Neko ko stopira. Nije dovoljno. Oduzima mnogo vremena a efekti su negativni. Videcemo.