prijavi se u neko amatersko pozorište tamo gde si.
Ako si u Beogradu, prijavi se u neki klub statista pa će te zvati da statiraš, a ako te primete, možda ti daju i neku reč da kažeš...
Mene su slučajno vrbovali u statiste. Snimao se spot Vlade Geogijeva i bila je scena na Kališu. Ja šetala Kališem i oni me zaustavili i pitali da li bih statirala. Valjda se neki statista nije pojavio, pa tražili po ulici... Eh, Vlado...
I tako. Al dobro, ja sam u Beogradu i taj put sam imala neobičnu sreću.
Posle su me zvali još jednom, ja nisam mogla da dođem i onda su prestali da zovu.

To je bilo pre 5-6 godina, kad sam ja statirala, mislim da više nemam njihov broj niti bilo šta.
A jedan moj drug je tako statirao u Sveti georgije ubiva aždahu, imao zadatak da trči nizbrdo niz Avalu celo jedno popodne u opancima. Jadan.
Ne znam kako je on našao to udruženje statista, valjda preko nekog drugog statiste...
Raspitaj se za statiste, mislim da ti je tu najrealnije da se probiješ. Mislim, kad su mene pokupili na ulici, a ja nemam veze sa glumom a i po izgledu sam skroz prosečna.
Mada ima i skroz filmskih slučajeva. Kad sam bila u srednjoj školi, Ljubiša Samardžić primetio drugaricu iz drugog odeljenja kako se ludira kod RTS-a (ja sam u Petu gimnaziju išla, nama je RTS blizu). I devojka postade Nataša u njegovom filmu. Al dobro, ta Kondićka je stvarno specijalan slučaj bila, potpuno unikatna osoba, i po ponašanju i po oblačenju, ma po svemu...
Eto. Nadam se da sam te malko ohrabrila.