Artur Rembo - Ofelija

Neprilagođena

Leptirica
Banovan
Poruka
95.554
https://staresveske.blogspot.com/2014/07/artur-rembo-ofelija.html

1644664342651.png


Francuski književnik. Rembo je kao i Bodler, jedan od ukletih pesnika.
Nazivali su ga "kradljivcem vatre" (burno je sve doživeo, bio je veliki sanjar, maštar, imao je kratak život)
. U 19 godini je napisao sve i brzo nestao..
. Malo je živeo (svega 37 godina) i malo je bio prisutan kao stvaralac, ali je zato mnogo dao francuskoj i evropskoj poeziji.
Bio je veliki buntovnik i u društvu i u poeziji.
Kada se definitivno razočarao u svet, u ljude i u poeziju otišao je na Bliski Istok da trguje kolonijalnom robom
(kaučuk, pamuk). Umro je u Marselju, u luci, nepoznat i dalek svima.

Rembo je iza sebe ostavio knjigu pesama "Boravak u paklu" i pesme u prozi "Iluminacija", koja predstavlja odbleske njegove duše.
Za sebe je govorio da je pronašao boju vokala, da je zapisivao tišine i beležio neizrecivo.
U stihiji trajanja i neredu duha, pronalazio je svoje "iluminacije" (ono što svetli).
Pisao je da treba biti vidovit i u rastrojstvu (pijanstvu) čula doći do neznanog.
O sebi je pevao kao o "pijanom brodu" koji juri nošen vetrovima i talasima.
Tako je spoznao "vrtloge i struje", doživeo "haos veličanstven", "vodene sunovrate", "ogromne močvare" i "brodolome grdne".
U tom idenju i lutanju on je otkrio i "zvezdane arhipelage", imao osećaj da je "zvezdano prožet" i da je "večiti tkač nepomičnih vedrina" ...
Bio je avanturista u životu i alhemičar u pevanju.
Iza njega su ostale pesme kao što su: "Samoglasnici", "Pijani brod", "Pariske orgije", "Spavač u dolini", "Ofelija".
Arthur Hughes - Ophelia (First Version).JPG

Ofelija
Arthur Hudges


Ofelija je, inače u tragediji "Hamlet" opisana kao devojka koja pati jer mora da bira između
ljubavi prema ocu i ljubavi prema kraljeviću Hamletu.
I upravo zbog te i tolike patnje, ona oduzima sebi život u trenutku duševnog rastrojstva,
kada sazna da je Hamlet ubio njenog oca.
U tragediji "Hamlet" Ofelija je opisana kao nevina, čista i nadasve bezgrešna mlada žena
koja, koja čak i u trenutku kada oduzima sebi život ne prestaje da peva....

John William Waterhouse - Ophelia 1889.jpg

Ofelija
J.W.Waterhouse
 
Ljudska nevinost koja se našla u opakom svetu (surovom i grubom).
Glvani motiv pesme "Ofelija" preuzet je iz Šekspirovog dela "Hamlet"
u kome se ona javlja kao jedan od retkih ženskih likova.
Mlada i tragična poslužila je Rembou kao povod za pesmu u kojoj je podignuta na nivo simbola.

John William Waterhouse - Ophelia .jpg

Ofelija
J.W.Waterhouse


Pesma ima tri dela.
U I delu pesme Rembo asocijativno oživljava neke slike iz Šekspirovog dela:
Ofelija u beloj haljini, sa vencem na glavi, u reci... Nosi je voda, tamna i duboka.
Izvršeno je kontrastiranje bele i crne boje.
Na crnom valu bela Ofelija.
Taj odnos suprotnosti još više se naglašava u narednoj strofi:

Tužna Ofelija tako plovi, sablast bela, rekom što crna teče.
Njena ludost je kratka, nesvesna i mesečarska, zaljubljenička,
Ona zna samo za romanse čiji smisao jedino ona razume.
Taj prizor i njeno tiho pevanje, nasleđeno od Šekspira,
traje već vekovima u svesti svih sanjara i čednih ovoga sveta.

John William Waterhouse - Ophelia.jpg

Ofelija
J.W.Waterhouse


U III strofi belina njenog vela, mladenačkog, posebno se ističe.
Tako su se na jednom prostoru našli belina, sjaja i tama... plač, uzdasi i snevanja.

U II delu pesme predstava o Ofeliji se produbljuje.
Bila je bela Ofelija, tužna Ofelija, a sada će za nju reći: bleda Ofelija.
Ona je lepa poput snegova.
Za nju kao predmet pevanja, vezuje se motiv SLOBODE
kao nešto što je bilo samo želja i san zaljubljene duše.
U stihovima koji imaju oblik direktnog obraćanja na pesnički način potencira se
i njena romantična priroda ili duh što sanja, duh koji registruje uzdah noći i tužaljku granja.

Konstantin Makovsky - Ophelia.jpg

Ofelija
Konstantin Makovski


Priroda je ovde nosilac unutrašnjeg ili psihičkog stanja.
Pesnik hoće reći da to njeno biće uzdiše, da njena duša pati, da bi na kraju završila
u grcaju za onim koji joj se pokazao u svom ludilu.
U pitanju je lepi bledi vitez (Hamlet), zbog koga će se i sama naći u svetu ludila.
U ludilu kao da je našla ono što je sanjala: raj, ljubav i slobodu.

U III celini koju čini samo jedna strofa kao da je dat zaključak:
ona putuje kao kroz večnost, dolazi na zemlju i traži ono isto cveće koje je nekada brala
i da još jednom drugi vide te njene bele velove, na vodi i kako ona Ofelija plovi ...
(osuda sveta, sve što je ljupko, strada i pati).
 
OFELIJA
Artur Rembo


I
Na mirnom crnom valu gde zvezde sanjaju
Bela Ofelija poput velikog krina
Leluja velovima koji uranjaju…
Odjek hajke stiže iz šuma, iz daljina.
Već vekovima Tužna Ofelija tako
Plovi, sablast bela, rekom što crna teče.
Već vekovima krotka ludost njena lako
Romori svoju romansu u lahor, u veče.
Vetar velove vije, grudi joj celiva,
voda ljuljuška velove, spletene, bele;
Na ramenu joj drhte, plaču rese iva,
Nad čelom koje sanja trske se nadnele.
Uzdišu oko nje lokvanji koji venu;
Katkada u jovi zaspaloj budi gnezda
Iz kojih mali drhtaj prhne u trenu:
– Tajanstvena pesma sa zlatnih pada zvezda.

John Everett Millais - Ophelia.jpg

John Evertt Millais


II
Bleda Ofelijo! Lepa poput snegova!
Da, Ti umre, dete, odnele su te vode.
– Vetrovi što se ruše s norveških bregova
Šaptali su ti reči opore slobode;
To dah jedan što ti guste svijao kose
Čudne nosaše zvuke tvom dahu što sanja;
Slušao ti je srce pev prirode, što se
Javi uzdahom noći i tužaljkom granja.
To ti glas ludih mora, grcaj nedogledan
Slomi detinju grud, a preblaga je bila;
To u aprilsko jutro lep bledi vitez jedan,
Jadni ludak, nemo sede do tvog krila.
Raj! Ljubav! Sloboda! Ludo, kakva snivanja!
Na toj si vatri bila ko sneg što se topi;
Reč ti vizija stesni u svoja zbivanja
– Sa stravom se beskraj u plavom oku stopi.

Paul Delaroche - Ophelia.jpg

Paul Delaroche


III
A pesnik kaže da preko zvezdane pruge
Dolaziš noću, tražiš cveće što si brala,
I da vide na vodi velove tvoje duge;
Ofelija plovi, veliki krin vrh vala.

tumblr_pemrliwzFL1tdfzw1_1280friedrich wilhelm theodor heyser ophelia.jpg
Friedrich W.Theodor Heyser
 
I da se malo osvrnemo na Šekspira i Haleta..
Stihovi koje govori Gertruda, Hamletova majka

-- Ova poetska priča zaslužuje posebnu pažnju.

Konstantin Makovsky - Ophelia, 1884.jpg

Ofelija
K.Makovski



"Tamo vrba raste kao potok,
To pokazuje njegovo lišće injaka u staklastom potoku;
Došla je tamo sa fantastičnim vijencima
Cvijeća vrana, koprive, tratinčice i duge ljubičaste boje
Da liberalni pastiri daju grublje ime,
Ali naše hladne sluškinje prste mrtvaca zovu:
Tamo, na privesnim granama, njen korov kronet
Držeći se da se objesi, zavidna je crijep pukla;
Kad joj padnu koroviti trofeji i ona sama
Pao u potok koji plače. Odjeća joj se raširila;
I, poput sirene, dok su je dosadjivale:
Koji put je skandirala grabe starih melodija;
Kao nesposobna za vlastitu nevolju,
Ili poput stvorenja domorodačkog i urođenog
U taj element: ali dugo to nije moglo biti
Dok njena odjeća, napunjena pićem,
Izvucite jadnu bijednicu iz njenog melodičnog ležaja
Do blatne smrti."


Konstantin Makovsky - Ophelia,.jpg

Ofelija
K.Makovski



"Iznad potoka ima vrba koja se savija
Sivo odlazi u ogledalo vala;
Tamo je došla tkajući vijence
Kopriva, ljutić, iris, orhideje, -
Slobodni pastiri imaju grublje ime,
Za skromne djevice to su prsti mrtvih:
Pokušala je da se objesi na grane
Tvoji vijenci; podmukla kuja se slomila
I bilje i ona sama je pala
U jecajući potok Njena odjeća,
Raširivši se, nosili su je poput nimfe;
U međuvremenu je pjevala dijelove pjesama,
Kao da ne osjećam nevolje
Ili je to stvorenje rođeno
U elementu voda; nije moglo trajati
I odjeća, teško pijana,
Nesretna zbog ponesenih zvukova
U močvaru smrti."



Ako je postojao neko ko je gledao smrt nesretne žene-
zašto je nije spasio?
Ko je stajao i ravnodušno gledao kako žrtva kraljevske sladostrasti
odlazi na dno?
Moglo bi se verovati u slučajnu smrt Ofelije,Ali..
Svi su verovali u ludilo devojke.
 
Postoji scena u "Hamlet"-u koja se odvija na groblju,
gdje dva grobara razgovaraju dok kopaju grob za Ofeliju.
Jedan od njih je uveren da je izvršila samoubistvo. ...

Svećenik koji je blagoslovio Ofelijinu sahranu odbija da obavi celu ceremoniju,
jer takođe sumnja u samoubistvo Ofelije...
čak tvrdi da bi, da kraljevska vlast nije intervenirala u ovom slučaju,
Ofelija bila sahranjena u neosvećenom terenu...

Na Ofelijinom pogrebu, kraljica Gertruda stavlja cvijeće na grob
i izražava žaljenje što Ofelija nije postala Hamletova supruga.
Laertes skače u grob i govoreći o ljubavi prema svojoj sestri,
traži da ga sahrane sa njom.
Hamlet izaziva Laertesa, tvrdeći da je volio Ofeliju "više od četrdeset hiljada braće".

Pascal Dagnan-Bouveret - Ophelia.jpg

Pascal Dagnan-Ofelija

Budući da je iz teksta tragedije nemoguće razumeti
je li Ofelijina smrt rezultat nesreće ili samoubistva,
njena je smrt bila predmet beskrajnih kontroverzi već četiri veka.

Antoine-Auguste-Ernest Hebert - Ophelia (1).jpg

Auguste Ernst Hebert

Ofelija je postala simbol zbrke osjećaja, ljubavnih obmana, tragičnih razočaranja.

Ofelija? .. Smijeh. Ofelija? .. Stenjaj.
I jezivi vriskovi gladnih vrana.
Ofelija? .. Plakanje. Ofelija? .. Vrisni!
Puzajuće stabljike. Prozirna opruga ...
Nikni nikni Ophelia bijeli vijenac
Plivajte i plivajte do ljiljana duž linije
Gdje beskrvni Hamleti lutaju u tajnosti
I sviraju melodiju delirija na flauti
Dugo jedrenje za vas do mrtvih u noćnoj zemlji
Tako da joj je Hecate nažalost ugasio osmijeh
Ako ponizni vijenac potone
Nepopustljiva Sapphova nepromišljena snaga
Iza Leukatusa, ljudi sa sirenom
Pomorci su prevareni svojim ptičjim navikama
I niko se neće vratiti u vrtlog
Tamo gdje su tri slatka glasa tako slatko pjevala ...

(Guillaume Apollinaire)
 
Remboova Ofelija je žrtva postojanja samog po sebi!
Bela Ofelija, i uopšte bela boja, najčešće se javlja –
simol je nevinosti, čednosti, čistote, u surovom svetu,
a istovremeno se javlja kao nesto bezivotno.

Ofelija simbolizuje sanjarsko, idealistićko, opšte ljudsko. ..
I vekovima luta...Tražeći nešto:raj,ljubav,slobodu..




Gaston Bussière - Ophelie in Water (1).jpg

Gaston Bussiere
 

Back
Top